Iako je SZO preporučila sistematsku vakcinaciju djevojčica i dječaka protiv humanog papiloma virusa (HPV) koji izaziva rak grlića materice te neke druge tipove raka i kondilome, pristup ovoj zaštiti u BiH ostaje neujednačen i često zavisi od entitetskih i kantonalnih politika, te brzine tenderskih procedura.

Antirodni pokreti, pod krinkom zaštite „porodičnih vrijednosti“, sve češće šire dezinformacije koje podrivaju rodnu ravnopravnost i ugrožavaju javno zdravlje – posebno kada je riječ o vakcinaciji protiv HPV-a, ključnoj u borbi protiv raka grlića materice.

Otpor i protivljenje unapređenju ženskih prava i rodne ravnopravnosti nisu novi fenomen – naprotiv, isti predstavljaju nuspojavu i paralelni proces u odnosu na borbu ženskog pokreta kroz historiju. Od 1990-ih godina i jačanja globalne agende za rodnu ravnopravnost, postavljeni su novi međunarodni standardi koji su doveli do boljih nacionalnih politika i zakona, snažnijih institucionalnih mehanizama i konkretnih poboljšanja de facto položaja žena. Ipak, novi milenijum obilježava eskalacija mobilizacije protiv rodne ravnopravnosti. 

U Americi se, dolaskom Donalda Trumpa na mjesto predsjednika, vraća tzv. Global Gag Rule, što predstavlja direktan napad na reproduktivnu pravdu širom svijeta. 

U demokratskim društvima u jeku predizbornih kampanja debate kandidata/kinja trebale bi biti kruna političkog pluralizma i vrhunac približavanja kandidata svojim biračima. Dok se u nekim društvima debata smatra ključnim događajem koji pomaže neodlučnim biračima da odaberu sebi bližeg kandidata ovaj tip sučeljavanja političkih programa, kandidata i stavovanije isuviše popularan u Bosni i Hercegovini.

Zbog toga što ljudi s manjkom referenci sve više prevladavaju najprije na izbornim listama, a potom i na izabranim i imenovanim funkcijama, zbog toga se za one koji su u svojim strukama ostvareni, a krenu se baviti i politikom, sve češće pita: zašto se kompromituju. 

Neprecizan broj birača ostavlja mogućnost za manipulacije glasačkim listićima, daje nepreciznu sliku političke volje birača, ali i pokazuje nemar prema državnim statistikama.

Oktobarsko je rano jutro, u jednom prijedorskom kafiću. Ispred mene je moj prenosivi računar, ispred njega moj mobilni sa pokrenutom aplikacijom za snimanje zvuka. Kad govori off the record, kao što govori o „svojim“ glasovima od prije četiri godine, uzme telefon, prekrije drugom rukom mikrofon, spusti uređaj nisko pod sto, šapatom kaže šta ima reći i onda vrati telefon na sto. “Pa ni 500 nije realno”, dodaje.

Iako se 26.089 kandidata/kinja nadmetalo za kontrolu nad 6 do 7 milijardi KM  opštinskih/općinskih/gradskih budžeta i iako su zbori koštali 20, a  kampanja više od 10 miliona KM, birači/ce su poklanjali glasove za neprecizna obećanje i huškanje jednih kandidata na druge, a značajne promjene se nisu desile.

Ko se najviše bavio funkcionerskom kampanjom?