Ima li smisla Rezolucija 1325?

Dok se u Bosni i Hercegovini obilježava 25 godina od usvajanja Rezolucije Ujedinjenih nacija 1325 “Žene, mir i sigurnost” (Rezolucija) pod pokroviteljstvom UN Women, i dok nevladine organizacije godinama uporno zagovaraju izmjene Krivičnog zakona Federacije BiH,  pojedini politički lideri javno demonstriraju seksizam i mizoginiju, bez ikakvog osjećaja odgovornosti.

U trenutku dok pišem ovaj tekst portal Buka objavljuje kako političari igraju uz stihove pjesme “Oj doktore, pregledaj mi ženu, sinoć sam joj prebio slezenu”. Nije ovo prvi put, jer ovakve i slične nastupe gledamo već godinama i uglavnom reagiraju nevladine organizacije i pojedine političarke, ali većina političarki kojima su ovakvi nasilnici šefovi stranaka ponizno šute da zadrže pozicije vlasti. Stoga poziv gradonačelnika Bijeljine nevladinim organizacijama da reagiraju, jer inače borba protiv nasilja nema smisla, teret stavlja na pleća nevladinih organizacija, koje su najviše radile na pitanjima nasilja u posljednje tri decenije. Gdje su svi drugi, i zašto načelnik i drugi političari ne prozovu institucije koje trebaju raditi svoj posao i prevenirati nasilje?

Imajući u vidu sve ovo, pitamo se ima li borba protiv rodno zasnovanog nasilja smisla?

Iako ima mnogo razloga za nezadovoljstvo i ogorčenost, odgovor je: Da, ima smisla. Sve drugo značilo bi prihvatiti nasilje, dodatno ga normalizirati i uništiti sve ono što je postignuto do sada. Unatoč tome što se čini da sistem puca po šavovima i da oni koji bi trebali štititi građanke i građane često podstiču seksizam i mizoginiju, borba ne samo da ima smisla, ona je nužna. Nikada u povijesti žene nisu dobijale prava bez borbe. Tako je, primjerice, Susan B. Anthony (1820–1906) riskirala da bude zatvarana i maltretirana jer se borila za prava žena i ukidanje ropstva. Govorili su joj kao i mnogim ženama da se to nikada neće desiti i da se uzalud bori, ali ona je vjerovala – i ustrajala. Zahvaljujući njoj i stotinama drugih sufražetkinja, mi danas uživamo plodove njihove borbe, a to znači da imamo i odgovornost šta ćemo ostaviti generacijama iz nas.

Teško je gledati političke lidere širom svijeta i u Bosni i Hercegovini (BiH) koji, često vođeni autoritarnim i nasilnim modelima moći,  nastoje umanjiti ozbiljnost rodno zasnovanog nasilja, izbjeći sankcije i osudu, dok se žrtve i dalje ušutkuju i stigmatiziraju. Ipak, zahvaljujući upornoj borbi feminističkih pokreta, danas imamo opsežan okvir međunarodnih i evropskih standarda zaštite ljudskih prava. Zahvaljujući nevladinim organizacijama u BiH i uspostavljenim državnim mehanizmima rodne ravnopravnosti, imamo zakonodavni okvir koji regulira pitanje nasilja nad ženama i femicida. 

Rezolucija je važna, kao i drugi ključni dokumenti: CEDAW (Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama, ratificirana 1981), Bečka deklaracija (1993), Pekinška platforma za akciju (1995) itd. Ovaj pravni okvir, iako ponekad percipiran kao nedovoljno učinkovit, i dalje predstavlja važnu alatku u borbi protiv nasilja nad ženama i obavezuje BiH u međunarodnim okvirima da ispuni potpisane obaveze. 

Šta nam je dala Rezolucija 1325?

Usvojena je 2000. godine i nama na Balkanu je nakon ratova (1991–1995) bila još jedna važna poruka i poticaj da nastavimo raditi na pitanjima rodne ravnopravnosti i jačanju glasova žena u izgradnji mira te njihovom pozicioniranju na mjestima odlučivanja. Rezolucija je važan dokument Ujedinjenih nacija jer traži da žene sudjeluju u donošenju odluka (npr. u policiji, sudovima, parlamentu); da budu zaštićene od nasilja, naročito seksualnog i  nasilja u obitelji; i da budu uključene u izgradnju sigurnijeg društva jer imaju posebna iskustva i znanja, jer su najviše pogođene nasiljem i jer ih se tiče.

Važno je istaknuti da su žene, a posebno one angažirane u nevladinim organizacijama, radile  na provedbi Rezolucije i prije nego što je ona usvojena. Nisu čekale međunarodnu potvrdu da mogu početi raditi na izgradnji mira, već su u svojim lokalnim zajednicama radile i rade i danas na tome da ono što je srušeno, pokidano i razmrvljeno ponovo sastave, da naprave šavove koji će zaliječiti rane i traume, i trasiraju nove puteve za sebe, svoje obitelji i zajednice. 

Sjećam se dobro prvih sastanaka nakon usvajanje Rezolucije i najave opsežnih aktivnosti koje su planirane za njenu provedbu. Posebno su bile angažirane državne institucije: Ministarstvo za ljudska prava BiH, Agencija za ravnopravnost spolova BiH,  Ministarstvo odbrane BiH te entitetska  Ministarstva unutrašnjih poslova. Napravljeni su značajni pomaci otkad je usvojen  prvi Akcioni plan za provođenje Rezolucije UN-a “Žene, mir i sigurnost” 2010–2013. Nakon toga usvojen je drugi Akcioni plan 2014–2017, treći 2018–2022 i aktuelni Akcioni plan 2023–2027.

 Zastupljenost na mjestima odlučivanja u Parlamentu BiH i entitetskim parlamentima nakon općih izbora 2022. godine pokazuje da je postignut određen napredak, ali još uvijek nedovoljan:

• Predsjedništvo (jedna žena, dva muškarca), prvi put je izabrana žena na ovu poziciju
• Predstavnički Dom BiH: 16,67%
• Predstavnički dom Parlamenta FBiH: 27,55%
• Narodna skupština RS-a: 19,28%
• Vijeće naroda RS-a: 28,57%
• Kantonalne skupštine: 31,49%

Žene u prosjeku participiraju sa 27,1% na različitim nivoima vlasti, s tim da je taj procent veći na nižim nivoima vlasti. Potrebno je još mnogo rada i podizanja svijesti o tome da žene trebaju biti ravnopravni subjekti u političkom životu BiH.

Broj žena u pravosudnim institucijama je mnogi veći nego u politici, ali dok su na općinskim sudovima većina 75% na višim sudovima i predsjedničkim mjestima zastupljene su sa 41%.

Kada je riječ o oružanim i policijskim snagama, žene participiraju oko 10%, ali ih nema na ključnim pozicijama. Iako se u Akcionom planu naglašava promicanje afirmativnih mjera (kvote pri objavljivanju javnih i internih oglasa te pri prijemu kandidata u skladu s listama uspjeha), zanemaruje se, primjerice, diskriminacija žena u vojnim snagama koje su zbog hidžaba dobile otkaz. Takav je primjer Emele Mujanović, koja se godinama bori za svoje pravo da kao muslimanska koja nosi hidžab obavlja svoju dužnost u Oružanim snagama.

Uz sve nedostatke i prepreke koje postoje, Rezolucija je pokrenula mnoge procese i reforme, zbog čega je važno nastaviti dalje da ne bi došlo do urušavanja dostignutog nivoa promjena i da bi se postavljali novi temelji za zaštitu žena od nasilja. Naravno, Rezolucija nije nikakav čarobni alat niti mehanizama koji će učiniti da prepreke koje postoje nestanu preko noći. Rezolucija je važan okvir jer obavezuje državu BiH unutar sistema Ujedinjenih nacija da ispunjava zadate ciljeve kako bi na putu za Evropsku uniju pokazala da prati međunarodne standarde ljudskih prava.

Deset zapovijedi za institucije BiH

Državne institucije su se obavezale da će provoditi mjere potrebne za provedbu Rezolucije, ali i drugih međunarodnih dokumenata. Iako BiH ima zakonske okvire za zaštitu žrtava nasilja, njihova provedba je često neujednačena, a institucionalni odgovori spori i nedjelotvorni. Žene koje prežive nasilje često se suočavaju s dodatnim preprekama kada pokušaju potražiti pravdu – od stigmatizacije do institucionalne neosjetljivosti. Razlozi su brojni i pored sociokulturnih (normaliziranje nasilja u patrijarhalnoj kulturi) treba istaknuti institucionalne prepreke, kao što su: neadekvatne kaznene i zaštitne mjere; nedostatak educiranog osoblja u pravosuđu i policiji (činjenica da se policajci obučavaju samo šest mjeseci za tako ozbiljan i odgovoran posao pokazuje odnos države ne samo prema rodno zasnovanom nasilju nego i prema sigurnosti u javnom redu općenito); nepostojanje integriranih baza podataka o slučajevima nasilja; nedovoljno finansiranje sigurnih kuća i psihosocijalne pomoći; ograničeno uključivanje civilnog društva; neadekvatni mehanizmi praćenja i evaluacije; nedostatak političke odgovornosti; nedostatak sinergije između različitih nivoa vlasti, pa se pitanja rodno zasnovanog nasilja tretiraju fragmentirano i bez međuresorne saradnje

Ovi izazovi ukazuju na duboki raskorak između normativne obaveze institucija i stvarnosti na terenu, zbog čega nevladine organizacije vrše konstantan pritisak da se unaprijedi provedba zakonskih normi. Kako bi se osigurala efikasna zaštita žrtava rodno zasnovanog nasilja, neophodno je da institucije u BiH provedu sljedeće:

1. Procjena rizika: da svaka prijava nasilja rezultira hitnom procjenom rizika ponavljanja nasilja i pokretanjem odgovarajućih zaštitnih mjera, bez birokratskih procedura koje žrtve dovode u otežavajuće okolnosti i izlažu ih riziku (npr. ako žrtva mora otići u neku od institucija da preuzme  dokument, a svjesna je da je počinitelj može presresti, institucije moraju procijeniti rizik i olakšati procedure).
2. Efikasne procedure: brzo i efikasno djelovati, od provođenja istrage do podizanja optužnice, posebno u slučajevima gdje postoji rizik ponovne viktimizacije ili pokušaji zastrašivanja žrtava ili ubistva.
3. Sveobuhvatna podrška: tokom krivičnog postupka, uključujući i imovinskopravne zahtjeve, osigurati podršku žrtvama kako bi se izbjegla dodatna traumatizacija i ekonomski teret zbog kojih žene često odustaju od suđenja.
4. Otežavajuće okolnosti: uzeti u obzir prethodnu povijest nasilja, prisustvo djece tokom nasilja, ponavljanje nasilja (nasilje ne počinje šamarom), upotrebu oružja. Ako se ovo ne uzme u obzir, a uzima se u obzir da je počinitelj dobar otac i komšija, onda se šalje poruka javnosti i žrtvama da se nasilje ne shvaća kao ozbiljno krivično djelo.
5. Institucionalna odgovornost: institucije u sistemu zaštite, prije svega policija i pravosudni organi, kao i rukovodeće osobe u tim institucijama, trebaju biti disciplinski sankcionirane u slučajevima propusta.
6. Prevencija: pravovremeno informirati žene o svim raspoloživim uslugama, uključujući besplatnu pravnu pomoć, zdravstvenu zaštitu i ekonomsku podršku. To nažalost još uvijek nije slučaj i sve ovisi o tome koliko su osobe u institucijama senzibilizirane i koliko, recimo, surađuju s nevladinim organizacijama pa takve informacije učine dostupnim.
7. Jedinstvena baza podataka i registar nasilnika:  da bi se omogućilo praćenje slučajeva i razvoj politika za prevenciju i zaštitu od nasilja, važno je da su radi na sinergiji i međusektorskoj suradnji.
8. Permanentne edukacije: kontinuirano educirati pravosuđe, policiju i službenike o pitanjima rodno zasnovanog nasilje i Rezolucije. Uključiti i obrazovne institucije i konstantno educirati i podsjećati na nultu stopu tolerancije na nasilje.
9. Budžet: planirati budžete za provedbu zakonskih normi i održivost sigurnih kuća, psihosocijalne programe, materijalne naknade žrtvama te podršku tokom procesa suđenja.
10. Mjere za počinitelje: uvesti obavezne edukacije i psihološku podršku počiniteljima i druge potrebne mjere, uključujući i zabranu političkog angažmana presuđenim počiniteljima te obnašanje funkcija  u državnim organima. 

Zaključak

Rezolucija nije samo još jedan međunarodni dokument, već temelj za stvarnu društvenu promjenu. Njena važnost za BiH leži u tome što nudi jasan okvir za izgradnju rodno ravnopravnog društva i održivog mira. Ali taj potencijal neće biti ostvaren bez konkretne političke odgovornosti, institucionalne dosljednosti i aktivne uloge građanki i građana. Da ne bi Rezolucija bila tek simboličan gest, potrebno je zahtijevati odgovornost svih nivoa vlasti i osigurati stvarnu primjenu usvojenih akcijskih planova.  Rezolucija treba biti alat promjene, ali i snažan podsjetnik da bez punog i ravnopravnog učešća žena nema ni pravednog ni održivog mira.

Literatura

1. Landmarka Resolution on Women, Peace and Security. United Nations. https://www.un.org/womenwatch/osagi/wps/
2. 20th anniversary of resolution 1325 on women, peace and security in Bosnia and Herzegovina. UN Women Europe and Centra Asia. https://eca.unwomen.org/en/digital-library/publications/2021/2/20th-anniversary-of-resolution-1325-on-women-peace-and-security-in-bosnia-and-herzegovina
3. Akcioni plan za primjenu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 „Žene, mir i sigurnost“ u Bosni i Hercegovini za period od 2018. do 2022. godine. Agencija za ravnopravnost spolova BiH. https://arsbih.gov.ba/wp-content/uploads/2019/02/Akcioni-plan-BOS-KB-14.01..pdf
4. Rezolucija UNSCR 1325 o ženama, miru i sigurnosti: https://arsbih.gov.ba/wp-content/uploads/2016/04/UN-Rezolucija-1325.pdf
5. U Oružanim snagama BiH sve više žena, nijedna sa činom generala. Radio Slobodna Evropa. https://www.slobodnaevropa.org/a/bosna-hercegovina-zene-vojska/32413772.html
6. Ministarstvo odbrane BiH. https://www.mod.gov.ba/aktuelnosti/vijesti/?id=109447
7. Ministarstvo odbrane BiH pred sudom zbog zabrane hidžaba, https://www.slobodnaevropa.org/a/emela-mujanovic-tuzila-ministarstvo-odbrane-bih/30978562.html
8. Dodik, Minić i Đajić igrali uz stihove: „Oj doktore, pregledaj mi ženu, sinoć sam joj prebio slezenu“ VIDEO. Buka. https://6yka.com/bih/dodik-minic-i-djajic-igrali-uz-stihove-oj-doktore-pregledaj-mi-zenu-sinoc-sam-joj-prebio-slezenu-video/?fbclid=IwY2xjawMlPMxleHRuA2FlbQIxMQBicmlkETFsbnJXRlRnSFZiNXFDcklqAR4ux-U9GX-anrOK5Fn6kFsyIqfjuFLliiYv427v3wCZhkBD0qPk-tarfMYNFg_aem_ud0NwEUewD26E2ISbSFNnA