Slučaj u kome je visoki funkcioner presuđen za krivično djelo doveo je do relativizacije uloge pravosuđa. Reinterpretacije razlikovanja zakonitog i nezakonitog od legitimnog i nelegitimnog prethodile su pokušaju ideologizacije preoblikovanja pravne stvarnosti i proglašavanja zadataka pravosuđa. Specifični izrazi negacije individualne odgovornosti nosilaca funkcija za poštovanje zakona kreirali su političke okolnosti koje nastoje voditi novoj strukturi hibridnog režima.
Sud Bosne i Hercegovine proglasio je Milorada Dodika krivim za neizvršavanje odluka visokog predstavnika. Drugostepenom, pravosnažnom presudom Dodiku je izrečena kazna zatvora u trajanju od godinu dana i mjera sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina.
Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH, nakon javne sjednice održane 12. juna 2025. godine, donijelo je presudu kojom je odbilo žalbu Tužilaštva Bosne i Hercegovine i žalbu odbrane optuženog Milorada Dodika. Time je potvrdilo prvostepenu presudu Suda Bosne i Hercegovine izrečenu 26. februara 2025. godine. Pismeni otpravak presude Vijeća upućen je strankama 1. avgusta 2025. godine uz podsjećanje da žalba nije dozvoljena.
Postupak je proveden zbog Dodikovog potpisivanja ukaza o proglašenju zakona čije je stupanje na snagu spriječio Christian Schmidt, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. Riječ je o zakonu kojim se zabranjuje provođenje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine na teritoriji Republike Srpske i zakonu kojim se zabranjuje objava odluka visokog predstavnika u Službenom glasniku Republike Srpske.
Upoznat sa zabranom stupanja na snagu ovih zakona, Milorad Dodik je preduzimao službene radnje u cilju nastavka zakonodavnog postupka ne primjenjujući i ne provodeći odluke visokog predstavnika.
Dodatno, Milorad Dodik je 30. juna 2023. godine podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine protiv sebe i drugih lica za nepoštovanje odluke visokog predstavnika. „Ovom prijavom nećemo biti izuzeti od procesuiranja pred Tužilaštvom Bosne i Hercegovine”, napisao je Dodik na X-u.
Qui bono?
Presuda Miloradu Dodiku izazvala je intenzivne političke reakcije i interpretacije koje, iako suprotstavljene u ideološkom smislu, dijele istu analitičku grešku.
Tumačenje pojedinih funkcionera, medijskih radnika i društveno-političkih djelatnika da pravosudna sankcija ima kapacitet da tretira sistemski obrazac političkog djelovanja koji nije obuhvaćen sudskim postupkom pokazalo se izuzetno opasnim.
Ugao posmatranja u kome pravosuđe postaje meta ideoloških projekcija, a sud samo jedno od mjesta na kojima se donose odluke o konkretnoj ideologiji dijelili su brojni mediji masovne komunikacije. Umjesto da se presuda posmatra kao pravna sankcija za konkretno krivično djelo, interpretirala se kao politički čin koji mora imati svoje produženo političko dejstvo. Iako ograničena na konkretno krivično djelo nepoštovanja odluka visokog predstavnika, pojedini politički pokreti/subjekti tumačili su je kao proizvod ostrašćenog arbitra, ideološkog aktera, totema koji predstavlja svojevrsni „početak borbe“ za instrumentalizaciju pravosuđa. Riječ je o širokom spektru reakcija: od tumačenja da je riječ o odgovoru na dugogodišnje pokušaje derogiranja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine (1) do tumačenja da je riječ o političkom ućutkivanju srpskog naroda (2).
Oba politička agitatora radila su brižno na erodiranju povjerenja u pravosudne institucije. Tumačeći pravosuđe kao produženu ruku političkih interesa, tretirajući sud kao politički instrument, „naložili su“ dalju akciju i mobilizaciju državnim i entitetskim institucijama. Koristeći presudu za svoje ideološke i političke ciljeve, ovi su akteri jedni od mnogobrojnih govornika o ovom slučaju koji su odbili tretirati odluku suda kao pravni čin, pokazujući uvjerenje da se pravosudni sistem može uspješno koristiti i kao politička disciplina.
„Volja naroda“
Pružajući navodni uvid u pravni proces s refleksijom na dileme koje se tiču funkcionisanja pravne države i vladavine prava, uticaja međunarodne zajednice i Kancelarije visokog predstavnika na demokratsko funkcionisanje, brojni govornici o presudi u javnom prostoru manipulisali su ocjenama procesa.
Masovni mediji prenijeli su i tekst žalbe branioca Milorada Dodika na odluku Centralne izborne komisije BiH da mu oduzme mandat predsjednika entiteta. „U ovom slučaju krivično pravo i posljedično odluka CIK služe kao instrumenti političkog pritiska. Birači nisu ovce, istina je u biračkoj kutiji, pa se postupci koji poništavaju volju građana, i ne podržavaju vladavinu prava, trebaju napadati svim raspoloživim pravnim sredstvima. Niti je etički, ni zakonito na ovakav način supstituirati volju većinskog izbornog korpusa koji drži do slobode naroda i građana, ne podaništva nekom strancu i pratećim centrima moći u svrhu postizanja političkih ciljeva koji nemaju uporište u pravnom poretku Bosne i Hercegovine, posmatranog u cjelini“, zaključuje se u žalbi.
Prenošena je i reakcija Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije o “situaciji” u Bosni i Hercegovini povodom sastanka Milorada Dodika sa Sergejem Lavrovom nakon zatvorenog brifinga Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija o Bosni i Hercegovini.
„Posljednjih godina došlo je do ozbiljnog zaoštravanja unutrašnje političke situacije u Bosni i Hercegovini, izazvanog rastućim neokolonijalističkim miješanjem Zapada u unutrašnje stvari Republike Srpske, uključujući i napore samoproglašenog visokog predstavnika Christiana Schmidta. Rusija oštro osuđuje pokušaje Zapada da nepoštenim metodama uklone sa političke scene legalno izabranog i legitimnog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Nepravedna presuda o krivici koja mu je izrečena u izmišljenom krivičnom postupku, zajedno s politički motiviranom odlukom Centralne izborne komisije BiH da predsjedniku Dodiku oduzme predsjednički mandat, nosi značajan destabilizirajući potencijal. Moskva je uvjerena u potrebu vraćanja situacije u pravno demokratsko polje. Da bi se to postiglo, Ured visokog predstavnika, koji je postao glavni generator problema u Bosni i Hercegovini, mora se odmah zatvoriti, nastaviti direktan dijalog između bosanskih stranaka i zaustaviti miješanje Zapada u unutrašnje bosanske poslove”, piše u reakciji Ministarstva objavljenoj 9. septembra 2025. godine.
Publicitet
Destabilizaciju demokratskog poretka, spekulacije o afirmaciji i derogiranju vladavine prava, negacije pravne države, pokušaje totalne nulifikacije demokratskog uređenja prouzrokovao je pokušaj funkcionalne mutacije pravosuđa. Široku lepezu reprezentacija pravosuđa, demokratske države i presuđenog funkcionera donijele su brojne analize političke situacije, političke konsekvence, promjene u političkom kontekstu, posljedice presude, a prije svega aktivno praćenje političkog djelovanja Milorada Dodika nakon zabrane političkog djelovanja.
Dok se tumačilo djelovanje iz sjene i ignorisanje zabrane političkog djelovanja i dok su se pretpostavljala rješenja tzv. institucionalne krize, razmjera i opseg političkog djelovanja funkcionera kome je ono zabranjeno nadvladali su princip odgovornosti u medijima. Reafirmacija prisutnosti, pojačana vidljivost i diskurzivna rehabilitacija presuđenog funkcionera percipira se kao povod za izvještavanje o pseudodogađajima i kvazifenomenima.
Iako Radiotelevizija Bosne i Hercegovine nastoji Dodikovo političko djelovanje tokom zabrane ocijeniti neprihvatljivim, ona ipak prihvata da emituje njegove političke izjave, govore, obraćanja. Ne samo u vezi s presudom, ne samo u smislu funkcije predsjednika entiteta, već i političkog lidera koji se ne može ignorisati. Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine ima sličan uklon prema tom sadržaju, s tom ključnom razlikom što Dodiku posvećuje više pažnje nego državni medijski servis, održavajući ga u očima javnosti kao još uvijek važnog političkog lidera. Radio televizija Republike Srpske predstavlja Dodika još uvijek kao predsjednika RS koji nije prekršio niti jedan zakon, dajući mu maksimalan prostor za političko oglašavanje, pa čak i infotainment.
Bez obzira na to što su brojni mediji prenosili Dodikove izjave uz kritički osvrt na njih, medijska slika njegovog političkog djelovanja nakon zabrane takva je da svakodnevno saznajemo šta Dodik radi uprkos presudi Suda Bosne i Hercegovine i mjerama zabrane.
Ishod
Data paradigma počiva na relativizaciji individualne odgovornosti pojedinca za nezakonito ponašanje. Ona nastoji omogućiti paralelizam između pravnih normi i političkih praksi. U tom slučaju, pravna odgovornost pojedinca za nezakonito djelovanje nije temelj pravnog poretka, već predmet relativizacije.
Protumačena kroz prizmu političke korisnosti, pravna sankcija postaje povod za eroziju poretka koja više neće biti incident nego norma ponašanja. Trudeći se da pravna norma izgubi normativnu funkciju i postane povod za afektivnu mobilizaciju, reinterpretaciju i delegitimizaciju pravnog sistema, brojni akteri nastojali su afirmisati režim vladavine pojedinaca. Onih pojedinaca koji bi htjeli da koriste moć zajednice koju navodno predstavljaju djelujući samo u skladu sa sopstvenim interesima, a da ne budu pozvani na odgovornost.
Nova/stara amplifikacija političkih i društvenih faktora koji realnu hijerarhiju normi zamjenjuju koegzistencijom pravnih normi s političkim praksama može se ocijeniti kao segment „zarobljene države“. Ovaj slučaj pokazao je konkretnu moć političkih aktera da se upuste u svoju željenu „reformu pravosuđa“ u kojoj postoje samo dvije struje: ona koja smatra da se pravo primjenjuje da bi se ograničila moć i ona koja smatra da se primjenjuje da bi se (re)distribuirala.