Feminizam, rod i jednakost

U traumatizovanim društvima suočenim sa masovnim odlivom stanovništva i daljim društvenim propadanjem, najveću cenu plaćaju ugroženi društveni slojevi i marginalne grupe. Za vladajuće strukture, opsednute mačistički shvaćenim nacionalnim interesima, ovi slojevi i grupe su eventualno bitne samo na dan izbora. Iako je zakonska regulativa kada je reč o nasilju nad ženama značajno unapređena, ono se minimalno prijavljuje,  žene žrtve ga trpe više godina u osami, a budžetska izdvajanja za sigurne kuće ostaju minimalna. Istraživanja pokazuju da je skoro četiri od deset žena u BiH iskusilo psihičko, fizičko ili seksualno nasilje nakon navršene 15. godine života, ali ni ti podaci nisu dovoljni da bi se ono konačno tretiralo na ozbiljan način, kao ni nedavni, brutalni slučajevi femicida.

Je li problem u promjenama rodnih uloga, ili je problem koji iza toga leži rušenje određenog (u ovom slučaju rodnog) hijerarhijskog poretka koji omogućava eksploataciju onog drugog, odnosno one druge, drugotne?

Zbog svoje sve veće vidljivosti, ali i političkog i društvenog utjecaja anti-rodni pokreti intenzivno se istražuju, a istraživanja nas upućuju na kompleksnu i raznoliku konstelaciju religijskih i nereligijskih aktera na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Za organizam ne možemo reći da je zdrav ako je jedan organ obolio, pa analogno tome,  slojeve društva ne možemo posmatrati segmentirano nego moramo napraviti cjeloviti društveno-ekološki otisak jednog prostora, grada, kantona, države kako bismo transformirali „zdravstveni“ status.

Povodom 25.11. - Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i početka Globalne kampanje 16 dana aktivizma, Fondacija CURE organiziraju uličnu akciju pod nazivom  „Odlučne cure dižu glas protiv ratova, femicida i nasilja!“

Prema statistikama, oko 48% žena u Bosni i Hercegovini pretrpjelo je već do svoje 15. godine života neku vrstu fizičkog, seksualnog i/ili psihičkog nasilja. BiH je potpisala i ratificirala Istanbulsku konvenciju, koja je pravni okvir za zaštitu žena i prevenciju svih oblika nasilja i diskriminacije nad ženama, ali monitoring provedbe je pokazao velike nedostatke. Mediji igraju značajnu ulogu u prevenciji i edukaciji javnosti o nasilju nad ženama i femicidu. Nepoštivanje etičkih i profesionalnih standarda medijskih radnika prilikom izvještavanja, te neprimjereno medijsko izvještavanje mogu potaknuti efekat imitiranja, pored toga dovode i retraumatizacije porodice i osoba koje trenutno žive u nasilnom odnosu. Povodom Međunarodnog dana eliminacije nasilja nad ženama, prenosimo Saopštenje grupe novinara i novinarki povodom medijskog izvještavanja o femicidu  

Ekonomsko izrabljivanje i svi negativni društveno-ekonomski trendovi u velikoj mjeri se odražavaju na ženama. U svim oblastima rada plaće žena su niže u odnosu na plaće muškaraca, penzionerke primaju niže penzije od penzionera, nezaposlenost pogađa žene više nego muškarce itd. Rodna perspektiva je važna za utvrđivanje objektivnog pogleda na pad svih materijalnih indikatora u Hrvatskoj. Isto tako, stvaranje vlasti i konzervativne politike usmjerene su protiv prava žena. Nacionalizam i regresivna politika također su povezani s napadima na reproduktivna prava žena. Hrvatska se suočava s opasnom praksom „apela savjesti“, što podrazumijeva da ljekari odbijaju izvršiti pobačaj, navodno zbog vjerskih ubjeđenja. Istovremeno, neki ljekari koji se „pozivaju na savjest“ vrše pobačaje u privatnoj praksi. Apel savjesti znači uskraćivanje usluge javnog zdravstva, što je usko povezano s komercijalizacijom javnog zdravstva.

Mlade generacije žena odrasle su u društvu u kojem postoji privid da su svi ženski problem riješeni. Ne zbunjuju ih ni činjenice da su većina nezaposlenih mladih žene, da se manje zapošljavaju i prve gube posao, da su prisiljene potpisivati tajne ugovore u kojima ih poslodavac obavezuje da određeni broj godina neće roditi, da su porodiljne naknade niske, a jaslice skupe, nema ih dovoljno, kao ni vrtića itd. Za njih je ovo vrijeme postfeminizma i većina njih vjeruje da je patrijarhat – passé.