Demokratija

Ekonomsko izrabljivanje i svi negativni društveno-ekonomski trendovi u velikoj mjeri se odražavaju na ženama. U svim oblastima rada plaće žena su niže u odnosu na plaće muškaraca, penzionerke primaju niže penzije od penzionera, nezaposlenost pogađa žene više nego muškarce itd. Rodna perspektiva je važna za utvrđivanje objektivnog pogleda na pad svih materijalnih indikatora u Hrvatskoj. Isto tako, stvaranje vlasti i konzervativne politike usmjerene su protiv prava žena. Nacionalizam i regresivna politika također su povezani s napadima na reproduktivna prava žena. Hrvatska se suočava s opasnom praksom „apela savjesti“, što podrazumijeva da ljekari odbijaju izvršiti pobačaj, navodno zbog vjerskih ubjeđenja. Istovremeno, neki ljekari koji se „pozivaju na savjest“ vrše pobačaje u privatnoj praksi. Apel savjesti znači uskraćivanje usluge javnog zdravstva, što je usko povezano s komercijalizacijom javnog zdravstva.

Mlade generacije žena odrasle su u društvu u kojem postoji privid da su svi ženski problem riješeni. Ne zbunjuju ih ni činjenice da su većina nezaposlenih mladih žene, da se manje zapošljavaju i prve gube posao, da su prisiljene potpisivati tajne ugovore u kojima ih poslodavac obavezuje da određeni broj godina neće roditi, da su porodiljne naknade niske, a jaslice skupe, nema ih dovoljno, kao ni vrtića itd. Za njih je ovo vrijeme postfeminizma i većina njih vjeruje da je patrijarhat – passé.

Da li treba da postoje domovi naroda u zakonodavnim tijelima u BiH? Postoji mogućnost da se u okviru predstavničkih domova formiraju ad hoc klubovi iz reda Bošnjaka, Hrvata i Srba ako neko smatra da je određenim zakonom povrijeđen vitalni nacionalni interes određenog naroda. Iz tih razloga u budućim pregovorima oko izmjena Izbornog zakona BiH kao i Ustava BiH treba razmišljati i o ovakvim idejama. Ovo bi sigurno omogućilo daleko efikasniji rad zakonodavnih tijela u BiH.

Šta se podrazumijeva pod "rodnom ili antigender ideologijom"? Kako argumentira antigender pokret i kakav je njegov odnos prema EU? Jačanje pokreta u Europskoj uniji ilustrirano je primjerom sukoba oko Istanbulske konvencije.

U periodu 16. - 18. septembra/rujna 2022. godine održat će se drugo izdanje Zelene ljetne škole „Kako do zelene tranzicije u BiH?” u organizaciji Fondacije Heinrich Böll, Ureda u Sarajevu.

Pozivamo feminističke istraživačice/istraživače, zaposlene na univerzitetima, istraživačkim institutima, think tankovima i istraživačkim NVO-ima, kao i nezavisne istraživačice/istraživače da se pridruže GenPolSEE mreži. Svoje prijave pošaljite najkasnije do 15. avgusta 2022.     

Strateška grupa za Zapadni Balkan, koja radi pod pokroviteljstvom fondacije Heinrich Boell, ocjenjuje projekat Otvoreni Balkan kao inicijativu koji bi bila negativno konkurentna Berlinskom procesu, a istovremeno bi vodila regionalnu integraciju u neprihvatljivom i fragmentiranom pravcu.

Prenosimo govor Annalene Baerbock, njemačke ministrice vanjskih poslova, na otvaranju sedmice ženske mreže UNIDAS 2022.

Smanjen prostor za djelovanje, porast nacionalizma i autoritarizma, kao i antifeministička i desničarska populistička retorika utiču na rad organizacija i pojedinaca koji su aktivni/e u feminističkom i rodno-političkom polju. Crnkinje, žene autohtonog porijekla, žene s invaliditetom, žene bez deklarisane  seksualne orijentacije ili rodnog identiteta i druge marginalizirane skupine su i dalje u nepovoljnom položaju i/ili kriminalizirane od strane društva i zakonima njihovih zemalja. Diskriminacija obično ima trajan učinak na sva područja života - obrazovanje, posao, porodični život, zdravlje - i može dovesti do raznih izazova. Feministkinje širom svijeta odgovorile su na ove izazove mobilizacijom i solidarnošću. Više informacija (na engleskom jeziku)

Postavlja se pitanje kada počinje taj sunovrat, da li ta hronologija propasti može da pomogne da se vide i uzroci i ritam toga pada. Ako tako postavimo pitanja, neće biti mnogo dilema. Ta propast počinje s pojavom nacionalizma na javnoj sceni Jugoslavije, dakle, početkom 80-ih. To, naravno, ne znači da ga nije bilo i u prethodnim decenijama, da ga nije bilo i u vrhovima Partije, ali na veliku scenu stupio je ubrzo posle Titove smrti, deset godina pre početka oružanih sukoba. A ako hronologiju tako postavimo, onda to znači da su društva zarobljena već četrdeset godina, što omogućava dublje zaključke o tome zašto je ta kolektivna omađijanost toliko snažna. Tako dobijamo taj ključni sastojak kojim interesne zajednice drže ova društva u okamenjenom stanju. Drugim rečima – nacionalizam nije cilj, on je sredstvo. On je sredstvo koje omogućava gotovo neograničenu vladavinu… Nacionalizam je prestao da bude ideologija, on je postao sistem.