Izbori i izborni zakon

U demokratskim društvima u jeku predizbornih kampanja debate kandidata/kinja trebale bi biti kruna političkog pluralizma i vrhunac približavanja kandidata svojim biračima. Dok se u nekim društvima debata smatra ključnim događajem koji pomaže neodlučnim biračima da odaberu sebi bližeg kandidata ovaj tip sučeljavanja političkih programa, kandidata i stavovanije isuviše popularan u Bosni i Hercegovini.

Zbog toga što ljudi s manjkom referenci sve više prevladavaju najprije na izbornim listama, a potom i na izabranim i imenovanim funkcijama, zbog toga se za one koji su u svojim strukama ostvareni, a krenu se baviti i politikom, sve češće pita: zašto se kompromituju. 

Neprecizan broj birača ostavlja mogućnost za manipulacije glasačkim listićima, daje nepreciznu sliku političke volje birača, ali i pokazuje nemar prema državnim statistikama.

Oktobarsko je rano jutro, u jednom prijedorskom kafiću. Ispred mene je moj prenosivi računar, ispred njega moj mobilni sa pokrenutom aplikacijom za snimanje zvuka. Kad govori off the record, kao što govori o „svojim“ glasovima od prije četiri godine, uzme telefon, prekrije drugom rukom mikrofon, spusti uređaj nisko pod sto, šapatom kaže šta ima reći i onda vrati telefon na sto. “Pa ni 500 nije realno”, dodaje.

Iako se 26.089 kandidata/kinja nadmetalo za kontrolu nad 6 do 7 milijardi KM  opštinskih/općinskih/gradskih budžeta i iako su zbori koštali 20, a  kampanja više od 10 miliona KM, birači/ce su poklanjali glasove za neprecizna obećanje i huškanje jednih kandidata na druge, a značajne promjene se nisu desile.

Ko se najviše bavio funkcionerskom kampanjom?

Ustavni sud BiH je zabranio diskriminaciju de iure i de facto, kao i zadržavanja rezultata ranije de iure diskriminacije. Sva ova tri principa bila su dobar osnov za promjenu entitetskih ustava, uvođenje konstitutivnosti na cijeloj teritoriji te djelomičnu političku predstavljenost nacionalnih manjina i osoba koje se ne žele etnički identifikovati. No, i dalje je ostao problem predstavljenosti Ostalih na državnom nivou.

Da li treba da postoje domovi naroda u zakonodavnim tijelima u BiH? Postoji mogućnost da se u okviru predstavničkih domova formiraju ad hoc klubovi iz reda Bošnjaka, Hrvata i Srba ako neko smatra da je određenim zakonom povrijeđen vitalni nacionalni interes određenog naroda. Iz tih razloga u budućim pregovorima oko izmjena Izbornog zakona BiH kao i Ustava BiH treba razmišljati i o ovakvim idejama. Ovo bi sigurno omogućilo daleko efikasniji rad zakonodavnih tijela u BiH.

Od interresorne radne grupe je nerealno očekivati da će učiniti išta što bi već na sljedećim izborima u pitanje moglo dovesti njihovu dominaciju i oduzeti im moć temeljem koje se u javnosti, domaćoj i svjetskoj, predstavljaju legitimnim i apsolutnim tumačima interesa triju bosanskohercegovačkih naroda