Izbori i izborni zakon

Umjesto da se artikulišu potrebe društva kroz jasne vizije, opcije i rješenja koja se mogu provoditi kroz javne politike, društvo je uspješno provučeno kroz ritualizovani gest reprezentativne demokratije.

Reinterpretacije razlikovanja zakonitog i nezakonitog od legitimnog i nelegitimnog prethodile su pokušaju ideologizacije preoblikovanja pravne stvarnosti i proglašavanja zadataka pravosuđa. Specifični izrazi negacije individualne odgovornosti nastoje voditi novoj strukturi hibridnog režima. 

U demokratskim društvima u jeku predizbornih kampanja debate kandidata/kinja trebale bi biti kruna političkog pluralizma i vrhunac približavanja kandidata svojim biračima. Dok se u nekim društvima debata smatra ključnim događajem koji pomaže neodlučnim biračima da odaberu sebi bližeg kandidata ovaj tip sučeljavanja političkih programa, kandidata i stavovanije isuviše popularan u Bosni i Hercegovini.

Zbog toga što ljudi s manjkom referenci sve više prevladavaju najprije na izbornim listama, a potom i na izabranim i imenovanim funkcijama, zbog toga se za one koji su u svojim strukama ostvareni, a krenu se baviti i politikom, sve češće pita: zašto se kompromituju. 

Neprecizan broj birača ostavlja mogućnost za manipulacije glasačkim listićima, daje nepreciznu sliku političke volje birača, ali i pokazuje nemar prema državnim statistikama.

Oktobarsko je rano jutro, u jednom prijedorskom kafiću. Ispred mene je moj prenosivi računar, ispred njega moj mobilni sa pokrenutom aplikacijom za snimanje zvuka. Kad govori off the record, kao što govori o „svojim“ glasovima od prije četiri godine, uzme telefon, prekrije drugom rukom mikrofon, spusti uređaj nisko pod sto, šapatom kaže šta ima reći i onda vrati telefon na sto. “Pa ni 500 nije realno”, dodaje.

Iako se 26.089 kandidata/kinja nadmetalo za kontrolu nad 6 do 7 milijardi KM  opštinskih/općinskih/gradskih budžeta i iako su zbori koštali 20, a  kampanja više od 10 miliona KM, birači/ce su poklanjali glasove za neprecizna obećanje i huškanje jednih kandidata na druge, a značajne promjene se nisu desile.

Ko se najviše bavio funkcionerskom kampanjom?

Ustavni sud BiH je zabranio diskriminaciju de iure i de facto, kao i zadržavanja rezultata ranije de iure diskriminacije. Sva ova tri principa bila su dobar osnov za promjenu entitetskih ustava, uvođenje konstitutivnosti na cijeloj teritoriji te djelomičnu političku predstavljenost nacionalnih manjina i osoba koje se ne žele etnički identifikovati. No, i dalje je ostao problem predstavljenosti Ostalih na državnom nivou.

Da li treba da postoje domovi naroda u zakonodavnim tijelima u BiH? Postoji mogućnost da se u okviru predstavničkih domova formiraju ad hoc klubovi iz reda Bošnjaka, Hrvata i Srba ako neko smatra da je određenim zakonom povrijeđen vitalni nacionalni interes određenog naroda. Iz tih razloga u budućim pregovorima oko izmjena Izbornog zakona BiH kao i Ustava BiH treba razmišljati i o ovakvim idejama. Ovo bi sigurno omogućilo daleko efikasniji rad zakonodavnih tijela u BiH.

Od interresorne radne grupe je nerealno očekivati da će učiniti išta što bi već na sljedećim izborima u pitanje moglo dovesti njihovu dominaciju i oduzeti im moć temeljem koje se u javnosti, domaćoj i svjetskoj, predstavljaju legitimnim i apsolutnim tumačima interesa triju bosanskohercegovačkih naroda

I nikada do danas, a u pitanju je čitavih 20 godina – iako je sve te godine postoji suglasnost o potrebi reformi izbornoga zakonodavstva – nije bio osiguran minimum konsenzusa, neophodnog da bi se navedenoj reformi i pristupilo. A razlog je u suprotstavljenosti interesa triju etničkih političkih filozofija.

Bosnu i Hercegovinu (BiH) još uvijek ne možemo definirati kao novu "stabilnu demokraciju". Čović (HDZ BiH) nastoji prije Općih izbora 2022. godine izdejstvovati promjene Izbornog zakona BiH kojima će osigurati “legitimno predstavljanje” konstitutivnih naroda. Na taj način, uz “legitimne predstavnike” otvorio bi se put provedbi vlastite dugoročne strategije, koja nesumnjivo ide u pravcu zaokruživanja teritorije BiH nastanjene većinskim stanovništvom katoličke vjeroispovjesti, odnosno reinkarnacije “ugašene” tzv. Herceg-Bosne, njene potpune teritorijalne i političke autonomije i njenom, kad-tad, prisajedinjenu Republici Hrvatskoj.

Puno toga o upravo održanim izborima u Mostaru govori činjenica da više od 24 sata nakon zatvaranja birališta ne znamo konačne rezultate i da se na ogromnom broju biračkih mjesta listići ponovno prebrojavaju, a sve zbog brojnih pokušaja da se falsificira volja birača. Oni koji su to, očito masovno pokušali napraviti, nisu iskazali niti poštovanje prema glasačima, ali niti prema činjenici da je bilo nikad više promatrača i da je kompletna pažnja medija te nevladinih i međunarodnih organizacija bila usmjerena na Mostar.

Tri desetljeća kriminalni etno-klanovi dominiraju političkom scenom u Bosni i Hercegovini, a destruktivne ideologije devedesetih nikada nisu stavljene ad acta. Na lokalnim izborima mnogi glasači otkrili su moć svog glasa kako bi odbili vladajuće stranke u urbanim središtima. U Sarajevu je pobijedio alternativni blok. Srpski secesionisti oko opstruktivnog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika pretrpjeli su poraz u svom uporištu Banja Luka. Glasanje je popraćeno masovnom izbornom prijevarom.

Stanovnici bosanskohercegovačkog grada Mostara dvanaest godina nisu mogli glasati. Mostar je jedini grad u Europi u kojem su se građanima/kama godinama sustavno uskraćivala osnovna prava. Sada postoji sporazum upravo s onim ekstremističkim predstavnicima koji su godinama spriječavali izbore. Dogovor je podržala EU - a građani/ke Mostara pitaju ogorčeno zašto nisu uključeni u procese političkog odlučivanja. I zašto se promiču sumnjivi poslovi izvan državnih institucija. Sporazum je, kako i kritika glasi, samo zacementirao destruktivni etnonacionalizam u državi.

Nacionalistički srpsko-hrvatski dogovori o Bosni i Hercegovini ne temelje se na demokratskim principima slobode i jednakosti nego na krvavim ruševinama etnonacionalističke ideologije i ratne politike koju su zastupali prethodnici današnjih etnonacionalističkih elita, nekadašnji predsjednici Hrvatske, Franjo Tuđman, i Srbije, Slobodan Milošević.

 Viši suradnik Vijeća za politiku demokratizacije Bodo Weber kaže kako postignuti dogovor nije u cilju budućnosti ni Mostara, niti cjelovite Bosne i Hercegovine.

Izbori u Mostaru, nakon 12 godina neodržavanja, 20. decembra bit će historijski događaj u smislu oživljavanja demokracije u ovom gradu.

Poznati mostarski aktivista Marin Bago danas je Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH predao nezavisnu kandidatsku listu „Pravo na grad“ za lokalne izbore u Mostaru koji bi trebali biti održani 20. decembra ove godine.