Hidrogen proizveden iz obnovljivih izvora (zeleni hidrogen) kao zamjena za fosilna goriva i sirovine u sektorima koje nije lako dekarbonizirati može doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih gasova i prije 2030., privrednom razvoju i postizanju klimatski neutralne ekonomije do 2050. Hidrogen iz obnovljivih izvora jedinstvena je prilika i za istraživanja i inovacije, te stvaranje ekonomskog rasta i radnih mjesta u cijelom lancu vrijednosti.
U ovom trenutku savremenog doba više smo u kontaktu s plastikom nego s voljenima. Plastika je svuda – u zraku, vodi i tlu. Ona je pokretač globalizacije i slika neuređenog kapitalizma u poodmakloj fazi, sistema koji eksternalizira troškove ljudima i okolišu u svrhu ostvarivanja dobiti. Plastiku gotovo da ne mogu izbjeći ni savjesni građani, a život bez plastike zahtijeva pristup i privilegije koje uživa veoma malo osoba u svijetu.
Postoji velika razlika između pukog opstanka čovječanstva i očuvanja kvalitete života. Zato uloga pravde u zelenoj tranziciji daleko nadilazi pravo na siguran i zdrav okoliš. Nadolazeća klimatska kriza događa se u svijetu koji je karakteriziran čitavim nizom nepravdi koje utiču na sva ljudska prava. Te će se nepravde vjerovatno pogoršati krizom, s jedne strane zbog pogoršanja uvjeta, a s druge zbog slabljenja politika socijalne sigurnosti i mjera protiv sve većih nejednakosti.
Stoga je naš problem dvostruk: moramo razviti strategije i politike zelene tranzicije na dekarboniziranu proizvodnju, poljoprivredu i promet; i to na način koji ne samo da neće produbiti nepravde i nejednakosti, već će stvoriti uvjete za dostojanstven život za sve. Drugim riječima, temeljna promjena ljudskog odnosa prema prirodi trebala bi biti popraćena jednako temeljnom promjenom u društvenim odnosima.
