ZAKLJUČCI SA ČETVRTE REGIONALNE KONFERENCIJE „ENERGETSKE ZAJEDNICE GRAĐANA/ ZAJEDNICE OBNOVLJIVE ENERGIJE – LJUDI I OKOLINA ISPRED PROFITA“

Na četvrtoj regionalnoj konferencije posvećenoj građanskoj energiji na kojoj je učestvovalo preko 70 predstavnika lokalnih zajednica, ministarstava,  ekspertske zajednice, nevladinih organizacija, regulatornih agencija, operatora, elektroprivrednih preduzeća i međunarodnih organizacija konstatovano je slijedeće:

1. Da zemlje regiona zapadnog Balkana i pored evidentnog napretka nisu još uvijek u potpunosti u svoje zakonodavstvo i praksu implementirale direktive koje se tiču razvoja građanske energije koje bi omogućile građanima, lokalnim zajednicama i privrednicima da na fer, pošten, efikasan i efektivan način mogu postati ravnopravni učesnici i nosioci energetske tranzicije u zemljama regiona i time doprinijeti vlastitoj dobrobiti i dekarbonizaciji domaće potrošnje. Problem postaje utoliko veći što su EU direktive u međuvremenu izmijenjene i dopunjene novim instrumentima kojima se još snažnije podupire razvoj građanske energije u EU tako da region opet zaostaje za zemljama iz okruženja te je stoga neophodno ubrzati tempo rada zakonodavne i izvršne vlasti
2. U prethodnih godinu dana jedino je FBiH značajno napredovala i uspostavila konzistentan zakonski i podzakonski okvir za građansku energiju. Crna Gora nije još uvijek donijela zakonske i podzakonske  akte i pravilnike kojim bi se, pored postojećeg programa građanske energije koji provodi EPCG, omogućilo aktiviranje i drugih mehanizama dok u Srbiji još uvijek nije donesena regulativa vezana za zajednice OIE i energetske zajednice građana.
3. I pored navedenog broj prosumera odnosno kupaca-proizvođača u regionu raste svaki dan ali nažalost sporim tempom jer se njihov broj još uvijek mjeri u stotinama (BiH) ili hiljadama (Srbija i Crna Gora) dok se u zemljama okruženja već mjeri u desetinama i stotinama hiljada što govori o tome da još uvijek ima ozbiljnih prepreka za razvoj građanske energije.
4. Da bi se koncept građanske energije mogao uspješno implementirati državne energetske kompanije, operatori prenosne i distributivne mreže i regulatori morali bi pratiti i držati korak sa razvojem i zahtjevima koje pred njih postavlja ubrzana energetska tranzicija koja se odvija svuda oko nas. Nažalost, stiče se utisak da ovaj dio elektroenergetskog sistema daleko zaostaje i kaska za potrebama razvoja i predstavlja glavno usko grlo za efikasnu i efektivnu energetsku tranziciju i to posebno u domenu razvoja kapaciteta za prihvat građanske energije. Nedostatak stručnog kadra, investicija u distributivnu mreži, zastarjela i rigidna tehnička pravila i procedure, spora digitalizacija, nedostatak skladišta energije i opšta nezainteresovanost za promjene prijete da ugroze sve napore koji se čine da se zemlje regiona ubrzano uključe u treću industrijsku revoluciju i energetsku tranziciju i već ozbiljno prijeti energetskoj sigurnosti.
5. Stoga se pozivaju nadležni u svim zemljama regiona da hitno pristupe redefinisanju politika pristupa mrežnim resursima i subvencijama koje favoriziraju komercijalne investitore na uštrb građanske energije. Naknade za OIE koji krajnji kupci plaćaju trebaju u potpunosti biti usmjerene ka podršci i stimulaciji ubrzanog razvoja prosjumera i zajednica OIE te riješavanju već alarmantno izraženog problema energetskog siromaštva, zbog stalnog rasta cijena energije i mrežnih usluga, a ne kao do sada prema komercijalnim projektima s obzirom da su komercijalni projekti u OIE ekonomski održivi i finansijski isplativi i bez subvencija.
6. I pored svih prepreka, loših zakonskih i regulatornih rješenja i nedefinisanih okvira za razvoj i podršku, pojedinci, nevladine organizacije i dio lokalnih zajednica u regionu kroz kreativna rješenja i inicijative ubrzano i uspješno radi na pitanjima energetske tranzicije u vlastitim lokalnim sredinama i sa građanima što pokazuje da postoji izražen interes, volja i pozitivna energija potrebna za promjene. Ovi primjeri mogu biti inspiracija i vodilja i za druge lokalne zajednice, organizacije i pojedince u regionu da u postojećim nepovoljnim uslovima i same krenu istim putem. Nažalost, edukacija na svim nivoima još uvijek predstavlja osnovni problem kada je u pitanju brži razvoj građanske energije kao jedine „no regret“ strategije za zemlje niskog i srednjeg dohotka kao što su zemlje zapadnog Balkana gdje se najviše električne energije troši na najnižem naponskom nivou odnosno u domaćinstvima i malim biznisima. S obzirom da politike dekarbonizacije zasnovane na pristupu „odozgo prema dole“ ne daju očekivane rezultate u regiji vrijeme je da se usvoji pristup „odozdo prema gore“ koji u našim specifičnim uslovima može dati bolje rezultate i značajno ubrzati procese pri čemu edukacija građana,privrednika i  lokalnih donosioca odluka predstvalja ključni faktor uspjeha i preduslov da lokalne zajednice postanu lideri energetske tranzicije.
7. Učesnici konferencije su se saglasili da energetsko siromaštvo predstavlja jedan od najozbiljnijih socijalnih izazova u Bosni i Hercegovini te da građanska energija nudi konkretan, pravedan i dugoročno održiv odgovor na ovaj problem, jer omogućava direktno smanjenje troškova energije za najugroženija domaćinstva, zadržava ekonomsku vrijednost proizvedene energije u lokalnim zajednicama, jača energetsku pismenost i aktivno uključuje građane u upravljanje energetskim resursima, dok istovremeno doprinosi smanjenju zagađenja zraka i zdravstvenih rizika koji disproporcionalno pogađaju energetski siromašne skupine. Zaključeno je da bez jasnog regulatornog okvira, institucionalne podrške i ciljane integracije energetski siromašnih domaćinstava potencijal građanske energije u Bosni i Hercegovini neće biti u potpunosti ostvaren.