Ustav i ustavne promjene

Ustavni sud BiH je zabranio diskriminaciju de iure i de facto, kao i zadržavanja rezultata ranije de iure diskriminacije. Sva ova tri principa bila su dobar osnov za promjenu entitetskih ustava, uvođenje konstitutivnosti na cijeloj teritoriji te djelomičnu političku predstavljenost nacionalnih manjina i osoba koje se ne žele etnički identifikovati. No, i dalje je ostao problem predstavljenosti Ostalih na državnom nivou.

Situacija u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi danas iziskuje jednak odnos Evropljana prema našoj zemlji, s obzirom na to da prolazimo kroz najveću političku krizu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Zbog toga atmosfera u zemlji nedvosmisleno podsjeća na početak devedesetih godina. Zato su evropski parlamentarci došli kako bi čuli ljude, ne samo zvaničnike Bosne i Hercegovine ili predstavnike_ce civilnog društva, nego i građane i građanke Bosne i Hercegovine, one koji su i najviše u strahu.   

Ovim panelom smo došli do zaključka da se nisu stekli uvjeti za promjenu Ustava i Izbornog zakona iz razloga što se Bosna i Hercegovina nalazi u predizbornoj godini te što je rad državnih institucija, među kojima je i Parlamentarna skupština BiH, blokiran od secesionističkih snaga iz entiteta Republika Srpska, dok je, istovremeno, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, de facto, u tehničkom mandatu jer HDZ opstruira formiranje vlasti na tom nivou, a u skladu s rezultatima prethodnih izbora.

Kada je o ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine riječ, prvo treba navesti da je riječ o sasvim specifičnom obliku ustavnosti, koja nema uzora u savremenom pravno-političkom atlasu. Uopštavanje je nemoguće, pa stoga treba krenuti sa komparacijom pojedinih segmenata ustavnog sistema

Bosnu i Hercegovinu (BiH) još uvijek ne možemo definirati kao novu "stabilnu demokraciju". Čović (HDZ BiH) nastoji prije Općih izbora 2022. godine izdejstvovati promjene Izbornog zakona BiH kojima će osigurati “legitimno predstavljanje” konstitutivnih naroda. Na taj način, uz “legitimne predstavnike” otvorio bi se put provedbi vlastite dugoročne strategije, koja nesumnjivo ide u pravcu zaokruživanja teritorije BiH nastanjene većinskim stanovništvom katoličke vjeroispovjesti, odnosno reinkarnacije “ugašene” tzv. Herceg-Bosne, njene potpune teritorijalne i političke autonomije i njenom, kad-tad, prisajedinjenu Republici Hrvatskoj.

Nedavno, mediji važno objaviše „dogovorili se Izetbegović i Čović“, „ove godine izbori u Mostaru“. Oni se dogovorili? Sjeli u kafanu i dogovorili se? Isti oni koji su i doveli do potpune podjele Mostara. Koji su blokirali sve i jedan korak ka normalizaciji života u Mostaru. Ne zovnuše njih dvojica ni Srbe ni Ostale na taj dogovor, ne upitaše građanke i građane Mostara šta oni žele!