Ovim panelom smo došli do zaključka da se nisu stekli uvjeti za promjenu Ustava i Izbornog zakona iz razloga što se Bosna i Hercegovina nalazi u predizbornoj godini te što je rad državnih institucija, među kojima je i Parlamentarna skupština BiH, blokiran od secesionističkih snaga iz entiteta Republika Srpska, dok je, istovremeno, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, de facto, u tehničkom mandatu jer HDZ opstruira formiranje vlasti na tom nivou, a u skladu s rezultatima prethodnih izbora.
Panel-diskusija pod naslovom “Probudi se, Evropo: Etnokratija ili demokratija”, u organizaciji fondacija “Heinrich Böll” i “Friedrich Ebert”, bila je od izuzetnog značaja za probosanske snage u Bosni i Hercegovini i dokazala je prijateljski odnos i namjeru Njemačke i Nizozemske da pomognu Bosni i Hercegovini na njenom putu demokratizacije.
Posjeta europarlamentaraca Tineke Strik i Dietmara Köstera bila je ohrabrujuća za građane Bosne i Hercegovine. Svojim dolaskom i razgovorima koje su vodili, između ostalih i s građanima Bosne i Hercegovine, jasno su istakli svoju opredijeljenost ka tome da pomognu demokratizaciji države. Nažalost, ove dvije države su usamljene u svojim nastojanjima da uvedu sankcije onim pojedincima i njihovim finansijerima i pomagačima koji opstruiraju Bosnu i Hercegovinu. Evropska unija je podijeljena u vezi s ovim pitanjem, Brisel je neodlučan, dok pojedine članice Evropske unije otvoreno podržavaju postupke secesionista i etnokrata u Bosni i Hercegovini.
Ovim panelom smo došli do zaključka da se nisu stekli uvjeti za promjenu Ustava i Izbornog zakona iz razloga što se Bosna i Hercegovina nalazi u predizbornoj godini te što je rad državnih institucija, među kojima je i Parlamentarna skupština BiH, blokiran od secesionističkih snaga iz entiteta Republika Srpska, dok je, istovremeno, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, de facto, u tehničkom mandatu jer HDZ opstruira formiranje vlasti na tom nivou, a u skladu s rezultatima prethodnih izbora.
Secesionističkim snagama SNSD-a i HDZ-a direktnu podršku daju Republika Srbija i Republika Hrvatska, koje na taj način jasno iskazuju svoje ekspanzionističke namjere i aspiracije prema teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine.
Ovaj val ekspanzionizma i etnokratije bi mogao veoma brzo zahvatiti i Evropsku uniju i zemlje kao što su Španija, Belgija, Danska, dijelovi Italije, pa moguće i Švicarske, a zatim i Ujedinjenog Kraljevstva, kroz secesionističke namjere Sjeverne Irske i Škotske, i na kraju bi se, sigurno, prenio na SAD, u kojem neke pojedine države (Kalifornija) već odavno žele napustiti SAD. To bi u SAD-u dovelo do građanskog rata, što bi predstavljalo opasnost po mir u cijelom svijetu.
Zaključak je da se Bosna i Hercegovina nalazi duboko u stanju etnokratije i secesionizma te da, ukoliko Evropska unija i Sjedinjene Američke Države ne usklade svoje odnose prema Zapadnom Balkanu i zajedničkim djelovanjem ne pomognu građanskim snagama na putu demokratije i očuvanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine, posljedice mogu biti dalekosežne i po njih same.
Nastavak... (10.12.2021. godine)
Od potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Daytonu prije 26 godina, Sjedinjene Američke Države (SAD) su postale na neki način domaći politički faktor u Bosni i Hercegovini (BiH). Od tada do danas, interes za BiH je varirao odnosno može se reći uglavnom “jenjavao”, dolaskom svake nove predsjedničke administracije. Uprkos relativno povećane prisutnosti Evropske unije (EU) u BiH, američki kredibilitet u svojstvu ozbiljnog političkog aktera, kod građana je ostao solidan sve dok Trumpova administracija nije uvelike odstupila od prethodne standardne bilateralne politike. Sa takvim zabrinjavajućim zaokretom u odnosu prema BiH, povjerenje u dobronamjernost američke politiku počelo je polako ali sigurno slabiti.
Bh. građani/ke su polagali velike nade da će dolazak predsjednika Bidena osigurati ne samo očuvanje teritorijalnog integriteta države, već da će unaprijediti demokratsku politiku Zapada, koja je do njegovog dolaska bila opredijeljena na podršku etnokratskih političkih lidera u BiH. Kao potpredsjednik 2009. godine, jasno je govorio u Parlamentu BiH ovim liderima, koji su već vodili državu na putu koji nas je doveo do situacije u kojoj se danas nalazimo. Tako su bh. Građani/ke bili gotovo sigurni da će, kao demokrata i provjereni prijatelj – veteran demokratskog angažmana na Balkanu, sada udvostručiti napore SAD-a u vraćanju BiH na put demokratizacije. Građani/ke BiH su odavno izgubili povjerenje u Evropsku uniju zbog više od decenije stagnacije kada je zemlja navodno bila na “evropskom putu”. Oči građana/ki su uprte u američku diplomatiju i njene aktivnosti na Zapadnom Balkanu, međutim sada sve više ljudi vidi da su polagali previše povjerenja novoj Bajdenovoj administraciji.
Prvo razočaranje došlo je kada je umjesto bilo kakve vidljive nove politike, Bidenova administracija pokazala opredijeljenost da slijedi pristup prethodne administracije. To je bilo vidljivo već prvim dolaskom zamjenika pomoćnika državnog sekretara (DAS) Metjua Palmera, koji je bio glavni akter u nastojanju Trampove administracije da podrži „razmjenu teritorija“, odnosno podjelu Kosova u dogovoru sa Srbijom. Usvajanjem reforme izbornog zakona kao političkog cilja, Palmer je efektivno prihvatio lažnu tvrdnju lidera HDZ-a Dragana Čovića da postojeća pravila za izbor Predsjedništva BiH diskriminiraju “legitimne Hrvate”. Čović i njegov politički saveznik, nacionalistički lider bosanskih Srba Milorad Dodik, prijetili su bojkotom ili ometanjem izbora 2022. godine ukoliko se to pitanje ne riješi u njihovu korist. Prošlogodišnji dogovor između hrvatskih i bošnjačkih nacionalističkih stranaka u Mostaru da se efektivno vrate na feudalnu podjelu grada, koju su podržali britanski ambasador i njegove kolege iz SAD i EU, poslužio je kao šablon za vrstu aranžmana koji su Palmer i njegove kolege iz EU tražili. Ovo bi značilo subverziju demokratskih alternativa za građane/ke BiH tako što bi se omogućilo zvaničnicima da izrade pravila kako bi se zaštitili, a sve to upakovano kao da se radi u ime demokratije i vladavine prava.
Razočaranje je bilo dodatno pojačano kada je Palmera ranije ove jeseni naslijedio Gabriel Escobar na mjestu DAS-a, ali je postalo jasno da će ostati na izbornom zakonu i "ograničenoj ustavnoj reformi" kao specijalni izaslanik. Prošlog mjeseca, usred krize koju je pokrenuo nacionalistički i separatistički lider SNSD-a i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, Palmer i njegova kolegica iz EU došli su u Sarajevo kako bi nastavili vršiti pritisak za postizanje sporazuma.
Palmer je odabrao nedemokratski put, konsultujući se sa hrvatskim političkim rukovodstvom u Zagrebu prije nego što je stigao u Sarajevo. Zatim je pokušao sklopiti dogovor sa trojicom “plemenskih” vođa u BiH koji sebe nazivaju predstavnicima tri konstitutivna naroda u BiH. Građani/ke BiH objavili su otvoreno pismo u kojem se dovodi u pitanje postupak, ali i cilj koji se vodi. Diskriminatorne odredbe Ustava, koje je utvrdio Evropski sud za ljudska prava u Strazburu u predmetima Sejdić-Finci i Zornić, trebalo je riješiti prije izmjene izbornog zakona. Palmer se sastao s građanima kako bi osigurao legitimnu podršku za takav dogovor koji vodi elita, a ne da bi dobio prave i nove ideje za reformu koje bi mogao iskoristiti za pritisak i uvjeravanje moćnih posrednika. Tako se Palmer vratio u Ameriku frustriran i praznih ruku.
Zatim je uslijedila najava da Palmerov nasljednik Gabriel Escobar – koji je također ranije radio u ambasadi u Beogradu – dolazi u BiH. On je najavio da bi se mogle primijeniti sankcije za one pojedince koji opstruiraju rad državnih institucija. Svaki građanin/ka BiH mogao bi dati dugu listu političara koji zaslužuju da budu kažnjeni zbog zloupotrebe povjerenja javnosti. Escobar je također vodio slične razgovore kao i Palmer, i vratio se u Ameriku ne radeći ništa više od ponovnog potvrđivanja političkim liderima da su oni jedini bitni. Po odlasku iz Sarajeva Escobar je svratio u Zagreb gdje je za tamošnje medije izjavio: "Moramo imati vibrantno i politički aktivno hrvatsko stanovništvo u BiH. Bez toga Dayton neće uspjeti pa je naš cilj osigurati da se oni osjećaju sigurno, ugodno i ekonomski održivo u BiH". Na tu njegovu zabrinutost dobio je odgovor građanke Zornić: „Pitam vas ko se to tačno ne osjeća sigurno, ugodno i ekonomski održivo u Bosni i Hercegovini? Što se tiče vaše zabrinutosti za položaj Hrvata u BiH, u izjavi koja nije data tokom vašeg boravka u Bosni i Hercegovini, već u susjednoj Hrvatskoj, vidim da vam najprije moram održati lekciju iz historije Bosne i Hercegovine. Katolici (Hrvati) već vijekovima žive u Bosni i Hercegovini zajedno sa pravoslavcima (Srbima), muslimanima (Bošnjacima), Jevrejima, Romima i svim drugim narodnostima. Nikada niti jedan narod nije bio politički „ugrožen“ na ovim prostorima sve dok građani nisu na izborima uskratili svoje povjerenje Draganu Čoviću i HDZ-u, pa je od tog vremena Dragan Čović i HDZ postao „simbol ugroženosti hrvatskog naroda“ u Bosni i Hercegovini. Ne zaboravite da statistički gledano nisu svi Hrvati pripdadnici HDZ-a niti su ikada svi Hrvati BiH glasali za HDZ. S toga morate shvatiti historijsku činjenicu da u Bosni i Hercegovini ima još političkih stranaka sa hrvatskim predznakom, ali da je HDZ BiH jedina politička opcija koja je u izravnoj sprezi sa HDZ-om RH i djeluje i radi pod njihovim nadzorom i njihovim uputama. Na taj način Republika Hrvatska, kao članica EU od 2013. godine, nastoji diplomatskim djelovanjem ostvariti svoje teritorijalne aspiracije prema Bosni i Hercegovini i njihovu vjekovnu želju da pripoje dijelove Bosne i Hercegovine „Velikoj Hrvatskoj“. I jesu li shodno navedenom bosankski Hrvati, zaista najugroženiji narod u BiH? Naravno, svi građani/ke trebaju živjeti u “sigurnom, udobnom i ekonomski održivom okruženju u BiH. Što se tiče ekonomske “ugroženosti” Hrvata o tome najbolje razgovarajte sa Čovićem i pitajte ga kako je došlo do gašenja industrijskog giganta “Alumijij” kada je preko noći 2500 hrvatskih radnika/ca ostalo bez radnih mjesta i egzistencije. U pogledu vase zabrinutosti za uspjeh Dejtona, građani BiH vam poručuju:
„Dosta nam je Dejtona; ne zaboravite da nam je taj isti Dejton stavio luđačku košulju iz koje pokušavamo da izađemo“.
Znamo da je bolji sistem, za sve građane u zemlji zaista moguć, ali sada ste nas doveli u situaciju da se moramo boriti ne samo protiv nacionalističkih moćnika u ovoj zemlji, već i protiv međunarodnih aktera poput vas koji ih dodatno ohrabruju i podržavaju, sve na štetu građana/ki. Osim toga, sve je jasnije da je vaše poznavanje međunarodnog i domaćeg pravnog sistema, vas ili vaših pomoćnika i savjetnika, ispod svakog standarda, da ne spominjemo bez vrijednosti. Dokaz za to je da ignorišete ili ne razumijete ili ne znate čitati presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Zornić protiv Bosne i Hercegovine, koja je jasno naložila Bosni i Hercegovini da izradi i usvoji građanski ustav, a ne drugi, potencijalno „profinjeniji“, ali jednako toksični etnonacionalistički i segregirani ustav poput Daytona. U Bosni i Hercegovini svi smo njeni građani i kao takvi svi moramo imati jednaka prava na cijeloj njenoj teritoriji.“
Kako stvari sada stoje samo na dijelovima teritorije pod "kontrolom" HDZ-a, imamo eklatantno nedemokratske i necivilizirane primjere segregacije koja prirodno proizlazi iz takvog sistema. Najeklatantniji i najneciviliziraniji primjer segregacije se očituje kroz primjer dvije škole pod jednim krovom u kojima djeca bosanskih Hrvata uče da im je domovina Republika Hrvatska, da im je glavni grad Zagreb, da ne govore bosanski ili srpski jezik, da ne bi trebali biti pismeni na ćirilici i da ne mogu da uče sa nekim ko nije baš kao oni.
Pitamo i vas i Čovića je li to demokratija, je li to očuvanje suvereniteta i integriteta države Bosne i Hercegovine za koju se Ćović “toliko brine i zalaže”?
Nažalost, ovakvim djelovanjem međunarodne zajednice dovedeni smo u sitaciju da, ne samo da se moramo boriti protiv domaćih neprijatelja, neodgovorne vlasti i nedemokratskih vrijednosti, već se moramo boriti i protiv onih koji dolaze iz međunarodne zajednice “da nam pomognu” u izgradnji demokratske, ekonomski stabilne i pravno uređene države”. Još jednom naglašavam da građanima/kama Bosne i Hercegovine nije potrebna pomoć pogrešnih međunarodnih politika koje pojedine diplomate koji dolaze u svojstvu američkih izaslanika vode pod izgovorom da žele da pomognu u očuvanju civilizacijskih normi i demokratskih procesa. Mi imamo dovoljno i pameti, znanja i iskustva da sami gradimo novu, bolju, prosperitetniju i ekonomski stabilniju državu bez etničkih predzanaka i fašističkih koncepta. Stoga, poruka građana/ki Bosne i Hercegovine upućena američkom State Department-u glasi: “Ili vi vodite pogrešnu politiku prema Bosni i Hercegovini ili šaljete pogrešne diplomate koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu s ciljem da po svaku cijenu što prije ispune svoju misiju i za taj posao budu unaprijeđeni ili na neki drugi način nagrađeni.”
Posljednji u nizu američkih diplomata koji su došli u BiH je savjetnik State Department-a Derek Chollet, koji također vodi razgovore sa istim političkim stablišmentom. I on je najavio da izglede BiH ometa “status quo”. A njegovu posjetu potkrijepilo je pismo državnog sekretara Antonyja Blinkena (drugo ove godine) trojici članova Predsjedništva, u kojem je ponovo poslana poruka da BiH može napredovati samo ako tri nacionalističke stranke – koje su izvor 30-godišnje talačke krize u BiH – konačno postignu dogovor (o podjeli BiH). Iako se ovo prima facie može činiti očiglednim, realnost je da je jedini zajednički plan do kojeg se može doći među etnokratama na račun naroda. Dogovor koji se sklapa, stoga se svodi na nagrađivanje njihovih napora za podjele i veću kontrolu svojih feudalnih posjeda.
Pored Palmerovog (i Eichhorst) iskustva u podupuranju regionalnih aranžmana koji bi bili od koristi Srbiji i i Hrvatskoj, američka vlada je nedavno postala glasni predstavnik inicijative Otvoreni Balkan usredsređene na Beograd. Koliko je Privredna komora Srbije uložila u lobiranje za ovo u Vašingtonu, pokazuju nedavna istraživačka izveštavanja prema kojima je Palmer naveden u listi kontakata te institucije. Tako je popularna vjera u Amerikance kao poštene brokere pretrpjela nesagledive posljedice. Umjesto da povrate plašt snažnog moralnog vođe na Balkanu, činilo se da su SAD prihvatile Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku kao svoje ekonomske i političke partnere, jednostavno zato što se čini da je to lakše ostvariti.
Za vrijeme trajanja ove parade građani/ke već znaju da ih ove posjete, kao i one ranije, cinično gase. Građani/ke BiH znaju da su vladajuće stranke i sistem u kojem žive uzrok njihovih problema. Pa ipak, vrijeđanje dostojanstva građana/ki BiH se nastavlja, očigledno, na način koji je uvredljiv za sve nas.
Od 9. do 10. decembra 2021. godine, predsjednik Bajden bio je domaćin prvog od dva samita za demokratiju, koji će okupiti lidere iz vlade, civilnog društva i privatnog sektora kako bi postavili afirmativnu agendu za demokratsku obnovu i hvatanje u koštac s najvećim prijetnjama sa kojima se danas suočavaju demokratije kroz kolektivnu akciju.
Paradoksalna je činjenica da su sve (ne)demokratske zemlje Zapadnog Balkana dobile poziv, a BiH koju SAD i EU proglašavaju demokratskom (a ne priznaju da je etnokratska i oligarhijska) nije pozvana na taj skup. Srbija, lako najmanje demokratska zemlja Zapadnog Balkana 6, sa svojom ulogom u ratu u BiH, biće tamo. Hrvatska, koja nastavlja da podriva suverenitet BiH kroz pozive na etnoteritorijalnu podjelu koju nikada ne bi dozvolila za nehrvatske građane svoje zemlje, također će to učiniti. Kao i kod proširenja Evropske unije, koja je već primila Hrvatsku i u kojem je Srbija „predvodnik“, grabežljivi susjedi BiH su nagrađeni, dok je ona i dalje i strukturalno i socijalno sputana zlom i nepravdom koju joj i dalje nanose.
Građani se pitaju kakvu poruku predsjednik Biden šalje bh. građanima/kama. Predsjednik Bajden održava samit demokratije u decembru ove godine pod sloganom "demokratija se ne događa slučajno".
I teško mi je povjerovati da je “slučajno” da se u isto vrijeme dok se u nedemokratskom dogovoru posreduju diplomate SAD i EU sa antidemokratskim snagama u BiH, građanima pokazuje nedostatak poštovanja prema ovoj zemlji, kao i demonstracija neshvatanja regionalne dinamike.
Kakva propuštena prilika da se pomogne stvarnim demokratama u BiH kada im je to najpotrebnije. Probosanske snage širom BiH sada više nego ikada u zemljama koje sebe nazivaju demokratskim da govore o svojim priznatim vrijednostima. Oni koji žele da žive dostojanstveno u zemlji svog rođenja, mladi i manje, su siti. Cilj nam je izgraditi demokratsku BiH zeleniju, prosperitetniju zemlju ostati u njoj i izgraditi bolju budućnost za sebe i svoje sugrađane/ke, bez obzira da li će nas SAD i druge zapadne zemlje podržati. Bićete upadljivi u svom odsustvu – i drugi širom svijeta će dobiti poruku da, uprkos svojoj navodnoj opredijeljenosti za demokratiju, a protiv autokratije, SAD preferiraju (lažnu) stabilnost kolektivne kleptokratije nego rizik da podrže napredak.
Svi dosadašnji i budući “izaslanici” koje nam šalju SAD i EU pod izgovorom usaglašavanja Ustava i izbornog zakona BiH sa presudama Evropskog suda za ljudska prava nisu dobrodošli u našu domovinu sve dok ne prestanu voditi razgovore i pregovarati sa nacional-fašističkim tzv. predstavnicima konstitutivnih naroda, a posebno onih koji negiraju genocid u Srebrenici. Iz medija od nekih opozicionih stranaka koje su imale privilegiju da se nađu za tim “pregovaračkim stolovima” javnost saznaje da Palmer i Eichorst postavljaju pitanje: „A šta ćete dati Čoviću?“ E, pa odgovor građana/ki Bosne i Hercegovine o čijoj se sudbini navodno odlučuje je:
„Nećemo dati ništa ni Čoviću niti bilo kojem drugom nacional-fašističkom lideru, jer se oni u našoj percepciji budućnosti Bosne i Hercegovine već nalaze na smetljištu političke historije.“
