BiH

Povodom "političkog sporazuma o izmjenama i dopunama Izbornog zakona  BiH"  postignutog  u junu između lidera dvije političke stranke, Bakira Izetbegovića (SDA) i Dragana Čovića (HDZ), da se nakon 12 godina konačno mogu održati izbori u Mostaru,  Visoki predstavnik u BiH požurio je da kaže tada kako je to "Praznik demokracije".  Posmatraču sa strane  izgledalo je kao da mu je teški kamen pao sa srca, pa se sad  i pod tom zastavom može dalje.  Naravno, zaključci dva partijska lidera dogovoreni uz prisustvo predstavnika međunarodne zajednice, usvojeni su zatim u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH u sekund do dvanaest - manje od mjesec dana prije isteka roka kojeg je naložio Sud za ljudska prava u Strazburu presudom u slučaju Irme Baralije. Mostarka je tužila Bosnu i Hercegovinu što u tom gradu nije bilo izbora od 2008. godine!

Nedavno, mediji važno objaviše „dogovorili se Izetbegović i Čović“, „ove godine izbori u Mostaru“. Oni se dogovorili? Sjeli u kafanu i dogovorili se? Isti oni koji su i doveli do potpune podjele Mostara. Koji su blokirali sve i jedan korak ka normalizaciji života u Mostaru. Ne zovnuše njih dvojica ni Srbe ni Ostale na taj dogovor, ne upitaše građanke i građane Mostara šta oni žele!

Bosna i Hercegovina nije nastala 1995. godine, jer su i Bosna i Hercegovina i njeni narodi Srbi, Hrvati i Bošnjaci stariji od Dejtonskog sporazuma. Svi su oni tokom povijesti razvijali Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu. Godine 1995. Srbi, Hrvati i Bošnjaci ne stvaraju BiH, a u mirovnim pregovorima ne sudjeluju predstavnici Srba, Hrvata i Bošnjaka iz BiH nego pregovoraju Izetbegović, Milošević i Tuđman, kao predsjednici država. U postigutom sporazumu svi su se saglasili da će poslije rata „Bosna i Hercegovina nastaviti legelano postojanje (...) uz dalje međunarodno priznanje“. Dakle, ni u Dejtonskom sporazumu, ni u Ustavu kao sastavnom dijelu sporazuma, nigdje se ne navodi da se stvara nova država, nego se govori o kontinuitetu države Bosne i Hercegovine, a Srbi, Hrvati i Bošnjaci se spominju kao konstitutivni, ali se spominju i „Ostali“ i „Građani“ koji imaju sva prava u BiH.

Mostarka Irma Baralija 2018. godine tužila je Bosnu i Hercegovinu Evropskom sudu za ljudska prava zbog neodržavanja lokalnih izbora u Mostaru punih 12. godina. Presudu, kojom je potvrđeno da su prekršena prava građana/ki ovog grada, a koja su zagarantovana Europskom konvencijom o ljudskim pravima, dobila je krajem 2019. godine. Lideri Stranke demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) od tog trenutka aktivnije su počeli tragati za rješenjem u vezi „slučaja“ Mostar. U junu ove godine postignut je „politički dogovor“ koji je omogući izbore, ali prema mišljenju brojnih stručnjak ne i suštinske promjene. Za Interview.ba Baralija  govori koji je to pakleni plan nacionalnih za Mostar, koliko su postignutim dogovorom „zakinute“ građanske partije, kako je gradska lista s nekadašnjih 17 vijećnika/ica spala na 13, te da li je pravo vrijeme da žene skinu muškarce s vlasti...  

Glasačke kutije za odabir političkih predstavnika/ica, poslije 12 dugih godina, mogle bi biti ponovo postavljene na biralištima u Mostaru 20. decembra ove godine, nakon što su lideri Stranke demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednica (HDZ) potpisali „politički dogovor“ 18. juna o održavanju izbora u ovom gradu. Mostar je tokom svoje novije historije svjedočio brojnim izmjenama izbornog sistema, a samo četiri puta je  gdje su od 1995. godine do danas svega četiri puta održani izbori.

Nakon 12 godina uskraćivanja osnovnog ljudskog prava svakom građaninu/ki u demokratskom društvu da bira i bude biran/a, u Mostaru je 18. juna 2020. godine postignut „politički dogovor“ između lidera Stranke demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Dragana Čovića o održavanju izbora u ovom gradu. Tako je Mostar barem na papiru prestao biti „slučaj“. Prof.dr. i član Centralne izborne komisije BiH Suad Arnautović za Interview.ba govorio je o tome zašto se izbori u Mostaru za razliku od drugih bh. gradova održavaju u decembru, koje su izmjene napravljene političkim dogovorom, može li Srbin ili Hrvat poput Željka Komšića (kojeg HDZ ne smatra legitimnim predstavnikom) biti gradonačelnik ovog grada, da li će se postići sve dogovorne stavke u zadanom roku, te hoćemo li imati lokalne izbore ove godine.

Ono što bh. politički lideri nisu uspjeli (ili htjeli) posljednjih 12 godina, završilo se kroz nekoliko mjeseci, tako da je postignut dogovor SDA i HDZ o održavanju izbora u gradu na Neretvi, Mostaru. Politički analitičar Adnan Huskić smatra da je ovaj dogovor rezultat prvenstveno pritiska međunarodne zajednice. Za naš portal komentarisao je izjave Dragana Čovića, alternativne opcije u Mostaru, malverzacije tokom izbornog glasanja, te je odgovorio i na pitanje da li će na izborima presuditi glasači ili brojači.

Samo četiri dana od stupanja na snagu odluke o proglašenju vanrednog stanja, Vlada i predsjednica Republike Srpske posegnuli su za ovlaštenjima koja im vanredno stanje omogućava, te donijeli niz uredbi sa zakonskom snagom, od kojih se jedna odnosi na prekršaje izazivanja panike i nereda. Gostujući na ATV, predsjednica je objasnila da Uredbe treba da “omoguće nesmetano funkcionisanje institucija Srpske i preuzimanje određenih radnji”, dodajući da su se vodili interesima građana, “da oni ne budu oštećeni”.  

Demokratska fronta (DF) nedavno u parlamentarnu proceduru uputi prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH. Nije, dakako, dugo trebalo da se iz centrala HDZ i SNSD dade do znanja kako o njemu ne žele ni razgovarati. Istodobno, međutim, prvi ljudi ovih dviju partija prijete da će, ne promijeni li se Izborni zakon, blokirati državu. Ako, pak, o materijalu DF-a ne žele ni razgovarati, jedino što se može zaključiti jeste da izmjene Izbornog zakona moraju pratiti temeljnu ideju kojom operira HDZ. Dakle, ili Izborni zakon prema rješenjima koja je ponudio HDZ ili udružena Čović-Dodikova blokada države.