Demokratija

Prema nedavno objavljenom izvještaju Freedom House o državama u tranziciji, Bosna i Hercegovina je nazadovala u odnosu na nalaze iz 2016., a posebno u segmentu koji se odnosi na demokratsko upravljanje. Kako se navodi u izvještaju, BiH se suočava sa najgorom političkom disfunkcijom još od rata, što se ogleda u derogiranju državnih institucija i „izvrgavanju ruglu“ demokratskih procedura od strane političkih lidera.

Populistička ideologija se podupire na vertikalnu dihotomiju između naroda i elita, između nas dole čistokrvnih Makedonaca  i vas gore koji ste izdali Makedonsku kauzu, a finansiraju vas razni Soroši i ostali spoljni neprijatelji. Na horizontalnom nivou populist vrši demorkaciju u odnosu na pripadnike ostalih etniciteta, kultura, civilizacija, vera, seksualnih orentacija, migranata. Od Kacinskog i Orbana, preko Vučića i Dodika, pa do Gruevskog, postupno se širi klub populista u Jugoistočnoj Evropi.

"Ne može se ovo raditi ako to ne voliš, ako iskreno ne vjeruješ u ideje ravnopravnosti i prihvatanja različitosti i ako istinski ne želiš neku promjenu. Građanski aktivizam je jedina šansa da dođemo do promjena u BiH i da napokon i mi sjednemo na zelenu granu." - Jadranka Miličević

Dosadašnja implementacija reformske agende je pokazala da su vodeći međunarodni akteri u BiH itekako u stanju da zemlju natjeraju da započnu sa održivim reformama. To je prvenstveno dokazao MMF koji je zauzeo striktan stav uslovljavanja. To što je EU inicijativa do sada postigla samo mali broj rezultata nije zbog toga što u BiH politika uslovljavanje nije ili ne može funkcionisati, kako to redovno tvrde zvaničnici EU, nego zato što fali političke volje za konzekventnim i striktnim korištenjem mehanizma uslovljavanja. Ovdje možete pročitati sažetak, kao i kompletnu studiju o Reformskoj agendi, koju je politički analitičar Bodo Weber izradio za hbs (na engleskom jeziku).

Planska podjela društva u funkciji je proizvedenog koncepta stalne borbe dva protiv jedan – sve do potpunog poraza onoga ko je u manjini. Taj poraz generira animozitet do mržnje. Ujedno se time opstruira  sve ono što bi mogao biti zajednički cilj i interes, zasnovan na kolektivnom, a ne klanskom dobru. Neupitnost svih parcijalnih interesa nad bilo kojim državnim je legitimirana, i tu više nema nikakvih dilema.

Kriza političkog upravljanja državom Bosnom i Hercegovinom traje svo vrijeme postdejtonskog političkog razvoja. Ova kriza se ispoljava u stalnim međustranačkim političkim neslaganjima. Ta neslaganja se ne javljaju u odnosima vladajuće skupine stranaka i skupine opozicionih stranaka kao što je to u svim državama parlamentarne demokratije. Politička neslaganja se ispoljavaju i zanavljaju unutar same skupine vladajućih stranaka. Zapravo radi se o neslaganjima koja se javljaju u odnosu prema razvoju države Bosne i Hercegovine kao cjeline.

Bosna i Hercegovina je među osam  najkorumpiranijih zemalja Evrope i Centralne Azije, po mišljenju njenih građana (podaci istraživanja Transparency International za 2016. godinu). Istovremeno i konsekventno, Bosna i Hercegovina je među najsiromašnijim zemljama u Evropi – nalazi se na neslavnom petom mestu po prosečnom prihodu (4760 $). U državi živi i 100 multimilionera, čije bogatstvo premašuje 30 miliona dolara. O multimilionerima koji su od ove države oteli i izneli na račune kojekuda i pod bog zna čijim imenima, tek ćemo slušati. Ako ne u ovoj, možda u sledećoj reinkarnaciji, jer nema vladavine prava, već prava vladavine.

 Udruženje Infohouse je objavio fotografije i video clip u kojem nam - bez riječi - ukazuju na to zašto bi trebalo glasati za žene...

Aida Kalender je kulturna radnica i aktivistkinja čije se ime veže za brojne inicijative od društvenog značaja od kraja rata pa naovamo. Počev od Radija ZID u ratnom periodu, pa do najrecentnije građanske akcije “Ja sam Muzej” koja je rezultirala ponovnim otvaranjem Zemaljskog muzeja BiH u septembru 2015, Aidin društveni i kulturni angažman se proteže kroz posljednjih dvadesetak godina.

Pitanje Lars-Gunnara Wigemarka na Twitteru "Kada će se ovo desiti u BiH?" povodom protesta u Rumuniji nije slučajno. Ma koliko bilo emotivno. Odgovor, međutim, može da odvede u drugom pravcu od onoga što je i kako bilo u Rumuniji. Ovdje se šutnja skuplja i taloži.  Na ovim prostorima kazano je više puta, i potvrđeno kao tačno, da je opasno za vlast  kad narod zašuti. A narod šuti predugo.