Politika

Otvoreni sukobi u postjugoslavenskim ratovima pružili su zagovornicima (i korisnicima) etnonacionalističkih ideologija obilje iskustava ili "dokaza" koji su "potvrdili" sve prethodne strahove i zabrinutosti: "oni" (drugi etnički kolektiv) su se "namjerili na nas". Ratne, ali i poslijeratne godine obilježene su širenjem narativa, koje apstraktnu i praznu ideologiju etničke pripadnosti čine vrlo konkretnom. Za pdf-verziju kliknite ovdje  

Protestna kultura mladih u Bosni i Hercegovini oduvijek je bila obojena etno-nacionalizmom. Čak je i revolucionarna studentska 1968 jedna od najbitnijih godina za rađanje progresivnih ideja u modernoj historiji, na sarajevskim ulicama protekla otužno, sa kratkotrajnim maršom u kojem je jedna od figura koje su se neslavno pokušale istaći bio tada student medicine, nakon toga osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić, koji je iste te ulice godinama krvnički terorisao.

Prije tri godine, svi nivoi vlasti u BiH su potpisali i čuvenu “Reformsku agendu”, kojom od tada mašu pred svojim biračkim tijelom, uvjeravajući ga da je svaki novi procenat “ispunjenosti agende” korak ka uspostavljanju funkcionalne ekonomije, vladavine prava i efikasnog sistema socijalne zaštite. Kao dokaz uspješnih reformi navodi se smanjen broj nezaposlenih, rast penzija, povećan izvoz i rast BDP-a, te nešto bolji rezultati u oblasti industrijske proizvodnje. No, za razliku od domaćih političara/ki, komparativne procjene stanja u BiH nisu registrovale nikakav napredak. Naprotiv.

Stogodišnjica Prvog svjetskog rata podsjetila je balkanska društva, a naročito njihove političke i intelektualne elite, na jedan od najvažnijih svjetskih historijskih događaja. U nekim slučajevima ova je stogodišnjica taj dio historije doslovno otrgla od zaborava. Kratki pregled kulture sjećanja na Prvi svjetski rat i događaje u vezi s njim u nekim balkanskim zemljama može nas dovesti do zaključka da je takav veliki svjetski događaj – s dalekosežnim posljedicama po regiju – zaboravljen, jer druga historija dominira nacionalnim narativima.

Nije nikakvo čudo da je jedan takav lider omiljen među onim dijelom građana BiH koji se nadahnjuju religijsko-nacionalnom; više religijskom nego nacionalnom, više (pan)islamskom nego bošnjačkom i bosansko-hercegovačkom; politikom porodice Izetbegović

U BiH građani se susreću sa nizom problema koji im otežava organizovanje protesta. Od administrativnih poteškoća, prebacivanja odgovornosti sa jedne institucije na drugu, nemogućih zahtjeva koji se stavljaju ispred organizatora/ica, zahtjeva za dodatno, privatno, obezbjeđenje. Na grani zelenoj Pravo na okupljanje - Heinrich-Böll-Stiftung Sarajevo Watch on YouTube Ovaj vanjski sadržaj zahtijeva vaš pristanak. Imajte na umu našu politiku privatnosti.

Po svemu sudeći će se EU nakon općih izbora u oktobru 2018. godine morati suočiti sa najvećom ustavnom krizom u zemlji od kraja rata i neuspjehom svoje inicijative u BiH.

Postizborna jesen u Bosni i Hercegovini, mogla bi, zbog radikalnog izostanka konsenzualne političke kulture, plašljivog i neefikasnog savjetodavnog intervencionizma međunarodne zajednice, primitivne opijenosti nacionalista etnoteritorijalnim redukcionizmom i (ne)očekivanog izostanka gesti otpora pobunjenog građanstva, kao u pjesmi Gorana Barea i Majki, biti obojena teškim bojama

Upitan autoritet Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Ustavni sud Bosne i Hercegovine (USBiH) je, postupajući po apelaciji tada druge zamjenice predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PSBiH), donio odluku u predmetu br. U-5/16  koja je objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ br. 49/17 od 7. jula 2017. godine. Odlukom je USBiH utvrdio da neke odredbe Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (ZKPBiH) koji je na snazi nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine (Ustav BiH). Istom odlukom je naložio PSBiH da sporne odredbe ZKP, u skladu sa odredbom člana 61. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja sudske odluke uskladi sa odgovarajućim odredbama Ustava BiH i obavijesti USBiH o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.  

Kada bi se moglo vjerovati medijima u Bosni i Hercegovini i onome što preko njih kazuju domaći političari, a stranci ih hvale, pomišljali bi često da imamo koliko-toliko normalnu državu, normalan ustavni poredak i sistem, politiku, ekonomiju... Onda bi znali i šta znači govoriti o "reformama", razvoju, zapošljavanju, "evropskom putu", zakonima itd. Naravno, morali bi znati i ko smo spram svijeta, ko nas tamo predstavlja na način barem sličan svugdje važećim principima i običajima.