Opći izbori 2026. godine ostat će zabilježeni kao prvi izbori u Bosni i Hercegovini na kojima su specifične izborne tehnologije primijenjene na cijeloj teritoriji države. Biometrijska identifikacija i autentifikacija birača, optičko skeniranje glasačkih listića i elektronski prijenos rezultata uvedeni su kako bi se odgovorilo na neke od dugogodišnjih izazova izbornog procesa, od zloupotrebe identiteta i višestrukog glasanja, preko naknadnog ubacivanja glasačkih listića u glasačke kutije, do dodavanja glasova na glasačkim listićima i nepravilnosti u procesu brojanja.
Jedna od najvidljivijih promjena odnosi se na brzinu objave preliminarnih rezultata. U prvih pola sata nakon zatvaranja biračkih mjesta elektronski je u glavni centar CIK-a BiH preneseno više od 70 posto rezultata, a u narednih pola sata više od 90 posto. Za sve nivoe vlasti rezultati su bili dostupni javnosti već u 20.00 sati. Međutim, brzina objave rezultata sama po sebi ne daje odgovor na pitanje jesu li izbori bili pošteniji. Ako se izborni integritet posmatra šire, tehnologija je samo jedan dio priče. Ona može unaprijediti određene faze izbornog procesa, ali ne može sama spriječiti pritisak na birače, kupovinu glasova, zloupotrebu javnih resursa, dezinformacije ili probleme u radu izborne administracije. Upravo zato iskustvo Općih izbora 2026. godine treba posmatrati kroz dva paralelna pitanja: Šta je tehnologija unaprijedila i koji su problemi ostali izvan njenog dosega?
Od ideje do primjene, dug put do tehnologije
Uvođenje specifičnih izbornih tehnologija u Bosni i Hercegovini nije počelo 2026. godine. O njihovoj mogućoj primjeni razgovaralo se godinama ranije, uključujući i kroz aktivnosti Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine i Misije OSCE-a u BiH tokom 2022. godine. Istovremeno je civilno društvo snažno zagovaralo tehnološko unapređenje izbornog procesa. Koalicija „Pod lupom“ pokrenula je ovu temu još 2019. godine, a peticija iz 2021. godine, kojom je više od 90.000 građana podržalo uvođenje biometrijske identifikacije i optičkih skenera, pokazala je da je pitanje izbornih tehnologija već tada imalo značajnu javnu podršku.
Pravni temelj za njihovu primjenu uspostavljen je izmjenama Izbornog zakona BiH 2024. godine. Istovremeno su održani i pilot-projekti na Lokalnim izborima 2024. godine, čime je prvi put omogućeno testiranje različitih tehnoloških rješenja u stvarnim izbornim uslovima. Pilot-projekti imali su važnu ulogu jer su pokazali i potencijal i ograničenja tehnologije. Biometrijska identifikacija i autentifikacija na Lokalnim izborima 2024. godine ostvarila je uspješnost od 93 posto, dok je kod optičkog skenera prebrojavanje i prijenos rezultata bio sa 98 posto uspješnosti. Iskustvo iz 2024. godine poslužilo je kao osnova za prelazak sa pilot-projekata na državnu primjenu. Taj prelazak, međutim, značio je potpuno drugačiji nivo složenosti; tehnologija više nije trebala raditi na ograničenom broju biračkih mjesta, nego istovremeno na cijeloj teritoriji države.
Četiri mjeseca za najkompleksniji izborni tehnološki projekat
Iako je CIK BiH odluku o realizaciji višegodišnjeg projekta uvođenja specifičnih izbornih tehnologija donio 2025. godine, operativna implementacija intenzivirana je nakon završetka postupka javne nabavke i potpisivanja ugovora s odabranim ponuđačem u maju 2026. godine. Od tog trenutka do Općih izbora ostala su približno četiri mjeseca. U tom periodu trebalo je prilagoditi hardver i softver, povezati različite sisteme, osigurati integraciju s relevantnim bazama podataka, pripremiti i distribuirati opremu, testirati je, obučiti izbornu administraciju i operatere te istovremeno građanima objasniti promjene u načinu glasanja.
Zbog toga uvođenje tehnologije nije bilo samo pitanje nabavke uređaja. Ona je morala biti prilagođena konkretnom izbornom sistemu Bosne i Hercegovine, pravilima glasanja, dizajnu glasačkih listića i postojećoj izbornoj administraciji. Upravo je ograničeno vrijeme za ovu fazu važno za razumijevanje problema koji su se pojavili na izborni dan. ODIHR je u preliminarnoj ocjeni ukazao na kašnjenja i ograničeno vrijeme za testiranje, obuku i edukaciju birača. Pitanje, dakle, nije samo je li uređaj radio. Jednako važno je koliko je vremena bilo dostupno da se sistem testira, da se administracija pripremi i da birači razumiju promjene.
Šta su uređaji konkretno promijenili?
Da bi se razumjelo šta je tehnologija konkretno promijenila u integritetu izbornog procesa, potrebno je pogledati šta se dešava u različitim fazama glasanja. Biometrijski uređaj djeluje na samom početku procesa, prije izdavanja glasačkog listića. Birač najprije pokazuje važeći identifikacioni dokument, čije podatke uređaj očitava i na osnovu njih pronalazi birača u odgovarajućoj evidenciji. Nakon provjere podataka, birač svoj identitet potvrđuje otiskom desnog kažiprsta. Ovaj postupak je uveo dodatnu provjeru koja ranije nije postojala u ovakvom obliku. Identitet birača više se ne potvrđuje samo na osnovu dokumenta i ručne provjere podataka, nego i biometrijskom autentifikacijom. Istovremeno se u sistemu evidentira da je birač identificiran i da mu je izdat glasački listić. Time je stvoren dodatni mehanizam za sprečavanje glasanja u ime druge osobe i višestrukog glasanja. Nakon što se birač uspješno identificira i evidentira, njegov ponovni pokušaj pristupa procesu glasanja sistem može prepoznati i signalizirati biračkom odboru. Drugim riječima, uloga biometrijskog uređaja je da potvrdi da je osoba koja pristupa glasanju upravo birač kojem taj listić pripada i da evidentira da je svoje biračko pravo već ostvario.
Optički skener djeluje na drugom kraju procesa, nakon što birač već označi glasački listić. Birač i dalje glasa na papiru. Listić ručno označava, a zatim ga ubacuje u skener. Uređaj očitava oznake i stvara elektronski rezultat, dok glasački listić ostaje sačuvan u glasačkoj kutiji. Njegova je uloga da napravi elektronski zapis i omogući brže utvrđivanje preliminarnih rezultata, kao i da bude zaštita od malverzacija poput dodavanja i dopunjavanja glasačkih listića nakon 19.00 sati.
Tehnologija nije samo uređaj
Najveći izazov nije bio samo tehnički. Za primjenu na državnom nivou bilo je potrebno mobilizirati hiljade ljudi. Članovi izbornih komisija, instruktori, predsjednici i zamjenici predsjednika biračkih odbora, članovi biračkih odbora i operateri morali su razumjeti nove procedure. Poseban izazov predstavljala je činjenica da se obuka odvijala paralelno s razvojem i prilagođavanjem tehnologije. Početne obuke bile su više teorijski orijentirane, dok su kasnije postajale praktičnije, uz sve veći broj simulacija, testiranja i materijala za rad na biračkim mjestima. Iskustvo Općih izbora pokazalo je da će upravo obuka biti jedna od ključnih lekcija za naredni izborni ciklus, ne samo za izbornu administraciju i operatere nego i za birače.
Birači su morali naučiti novi dio izbornog procesa
Za birače promjena nije značila samo pojavu novih uređaja na biračkom mjestu. Promijenjen je i dio samog iskustva glasanja. Birač svoj identitet potvrđuje biometrijskim putem, a potom glasački listić, nakon što ga označi, provlači kroz skener. Promijenjen je i način označavanja glasačkog listića u odnosu na prethodne izborne cikluse.
Kod glasačkih listića za izbore po sistemu proporcionalne zastupljenosti, imena kandidata nisu navedena neposredno uz naziv političkog subjekta na način na koji su birači ranije bili navikli, nego su navedena u kandidatskoj listi. Birači moraju obavezno označiti kružić ispred naziva jednog političkog subjekta, dok, ukoliko žele izraziti preferenciju, mogu označiti od jednog do najviše tri kandidata unutar tog političkog subjekta. Zbog toga je bilo potrebno dodatno pojašnjavati način pravilnog označavanja glasačkog listića, što je pokazalo da tehnološka reforma ne završava instaliranjem i korištenjem uređaja, već podrazumijeva i prilagođavanje birača novim pravilima glasanja. Kod glasačkih listića za izbore po većinskom sistemu birači i dalje glasaju za jednog kandidata. Umjesto ranijeg označavanja znakom „X“, birači sad trebaju popuniti kružić ispred željenog odabira.
Izborni dan iz perspektive domaćih i međunarodnih posmatrača
Na sam izborni dan tehnologija je prvi put bila dio svakodnevnog rada na svim redovnim biračkim mjestima u Bosni i Hercegovini. Koalicija „Pod lupom“ zabilježila je tehničke probleme s uređajima za biometrijsku identifikaciju i autentifikaciju na 14 posto biračkih mjesta, dok su problemi ili zastoji u radu optičkih skenera zabilježeni na 21,3 posto biračkih mjesta. Ipak, prema njihovoj preliminarnoj ocjeni, ti problemi nisu omeli provođenje glasanja niti su doveli do osporavanja rezultata zbog same primjene tehnologije.
ODIHR je također zabilježio tehničke poteškoće, uključujući probleme s očitavanjem otisaka prstiju, zastojima skenera i složenim procedurama otvaranja i brojanja. Ovdje se pojavljuje jedna od najvažnijih lekcija izbora 2026. godine: uspjeh tehnologije ne treba mjeriti samo time koliko je puta radila bez greške, nego i time kako izborni sistem reagira kada do greške dođe. Ako uređaj ne može očitati otisak ili skener privremeno prestane raditi, izborni proces mora imati jasan i unaprijed poznat alternativni postupak.
Jedna od najvidljivijih promjena odnosi se na prijenos rezultata. Prvi preliminarni rezultati CIK-a BiH objavljeni su već u 20.00 sati, odnosno samo sat vremena nakon zatvaranja biračkih mjesta. Elektronski prijenos omogućio je da veliki dio rezultata stigne u kratkom vremenu. Time se značajno smanjio period čekanja na prve rezultate. Na Općim izborima 2026. godine ručno brojanje je i dalje ostalo dio procesa, a ODIHR je u posmatranim slučajevima zabilježio samo manja odstupanja između ručno utvrđenih i elektronski prenesenih rezultata.
Šta tehnologija nije riješila?
Biometrijska identifikacija može smanjiti prostor za određene vrste nepravilnosti povezane s identitetom birača. Skener može smanjiti mogućnost dodavanja glasova i dodatnog ubacivanja glasačkih listića, kao i ubrzati rad izborne administracije i objavu rezultata. I, u kombinaciji, ove dvije tehnologije snažno doprinose zaštiti integriteta izbora. Ali, nijedan od ovih sistema ne može sam spriječiti politički pritisak na birača prije ulaska na biračko mjesto: Ne može spriječiti kupovinu glasa; Ne može spriječiti zloupotrebu javnih resursa; Ne može spriječiti preuranjenu kampanju; Ne može regulirati sadržaj političkih poruka na društvenim mrežama; Ne može osigurati jednaku zastupljenost kandidata u medijima. Upravo su to problemi koje su, uz tehnološke promjene, domaći i međunarodni posmatrači nastavili bilježiti.
Kršenja odredbi Izbornog zakona BiH
Izborni zakon sa izmjenama iz 2024. godine omogućio je sankcioniranje preuranjene kampanje, a CIK BiH je tokom predizbornog perioda izricao novčane kazne za različite oblike kršenja izbornih pravila. Na zvaničnoj stranici CIK-a odvojeno se vode kategorije za preuranjenu kampanju, širenje dezinformacija, zloupotrebu djece, zloupotrebu resursa, plaćeno oglašavanje i jezik mržnje. Prema evidenciji novčanih kazni CIK-a, preuranjena kampanja bila je daleko najzastupljenija kategorija, a ukupna vrijednost izrečenih novčanih kazni za ovu vrstu kršenja iznosila je 671.000 KM.
Osim toga, izricane su kazne i za druge oblike kršenja izbornih pravila. Prema istoj evidenciji, kazne su se odnosile i na širenje dezinformacija, zloupotrebu djece, zloupotrebu javnih resursa, plaćeno političko oglašavanje i jezik mržnje. CIK je, primjerice, u pojedinačnim slučajevima izricao kazne od 3.000 do 12.000 KM za preuranjenu kampanju, dok su pojedini slučajevi istovremeno obuhvatali više vrsta povreda.
Podaci „Pod lupom“ dodatno pokazuju širinu problema. Ova koalicija je u predizbornom periodu zabilježila 528 izbornih nepravilnosti, od čega po 206 slučajeva preuranjene kampanje i zloupotrebe javnih resursa. Zabilježeno je i 18 nepravilnosti u formiranju biračkih odbora, 17 zabranjenih aktivnosti u kampanji, 14 slučajeva nezakonitog plaćenog oglašavanja, 12 slučajeva zloupotrebe djece u političke svrhe i tri slučaja pritiska na birače.
Potreba za uravnoteženim izvještavanjem medija
Još jedna važna dimenzija izbora 2026. godine odvijala se izvan biračkih mjesta. Birači su informacije o kandidatima i političkim strankama dobijali kroz televiziju, portale, društvene mreže i druge digitalne kanale. ODIHR je upozorio na političku i etničku polarizaciju medijskog prostora, nedostatak uravnoteženog izvještavanja u dijelu medija, kao i na probleme u online prostoru. Anonimne stranice i profili, clickbait sadržaji, manipulativne poruke, dezinformacije i sadržaji generirani uz pomoć umjetne inteligencije predstavljali su novi sloj izazova.
Tehnologija na biračkom mjestu može povećati sigurnost i provjerljivost pojedinih izbornih procedura. Ali informacija na osnovu koje birač donosi političku odluku nastaje mnogo ranije, u medijima, na društvenim mrežama, u političkim kampanjama i u neposrednom kontaktu kandidata s biračima. Zbog toga integritet izbora mora obuhvatiti cijeli izborni ciklus, a ne samo nekoliko sati tokom kojih je biračko mjesto otvoreno.
Jesu li izbori bili pošteniji?
Odgovor na ovo pitanje ne može se dobiti samo posmatranjem uređaja. Ako se unapređenje izbornog integriteta posmatra kroz pouzdaniju identifikaciju birača, smanjenje mogućnosti višestrukog glasanja, brži prijenos rezultata, smanjenje prostora za dodavanje ili dopisivanje glasačkih listića, smanjenje mogućnosti grešaka pri ručnom prepisivanju rezultata te postojanje dodatnog elektronskog zapisa koji se može uspoređivati s papirnim tragom, iskustvo iz 2026. godine pokazuje konkretne i jako dobre promjene.
Ako se, međutim, integritet posmatra kao cjelina, od kampanje i finansiranja, preko medija i digitalnog prostora, pritisaka na birače i zloupotrebe izbornih pravila, do rada biračkih odbora, glasanja, brojanja i rješavanja izbornih sporova, slika je složenija. Upravo zbog toga najveća vrijednost Općih izbora 2026. godine nije samo u tome što su na biračka mjesta prvi put stigli biometrijski uređaji i optički skeneri. Veća promjena je u tome što je Bosna i Hercegovina napravila prijelaz od višegodišnjeg razgovora i pilotiranja prema sistemskoj primjeni izbornih tehnologija.
Istovremeno, iskustvo prvih izbora s ovim tehnologijama pokazuje da integritet ne zavisi samo od sistema koji je napravljen, nego i od ljudi koji u tom sistemu učestvuju. Birači nisu samo korisnici nove tehnologije. Njihovo razumijevanje izbornih pravila, pravilno označavanje glasačkih listića, prijavljivanje nepravilnosti i spremnost da se odupru pritiscima dio su šireg lanca koji utiče na integritet izbora. Na isti način, ponašanje kandidata i političkih stranaka, članova biračkih odbora, medija i drugih aktera može ojačati ili oslabiti zaštitne mehanizme koje tehnologija uvodi.
Tehnologija može učiniti određene dijelove izbornog procesa bržim, provjerljivijim i otpornijim na određene vrste grešaka i zloupotreba. Ali tehnologija sama ne proizvodi izborni integritet. Ona može zaštititi određene tačke u procesu, ali integritet cijelih izbora zavisi od pravila, institucija, političkih aktera, medija, izborne administracije, ali i ponašanja i odgovornosti ljudi koji u tom procesu učestvuju. Opći izbori 2026. zato nisu bili kraj izborne reforme. Bili su test koliko tehnološka reforma može promijeniti jedan dio sistema, ali i podsjetnik da se povjerenje u izbore ne gradi samo uređajima, nego i načinom na koji ljudi razumiju, koriste i štite izborni proces.