Prve dvije decenije 21. vijeka potvrdile su kako je, bilo kome ko se želi baviti višestrukošću urbanog fenomena, multidisciplinarnost, transdisciplinarnost i hibridnost gotovo neizbježan izbor. Ovo je metodološki uvid iza onoga što se danas naziva urbana teorija. Istovremeno, u današnjem dobu dominacije gradova kao okvira organizacije čovječanstva precizno i obuhvatno značenje grada nikada nam nije bilo nedostupnije. „Gradove više nije moguće opisati“, piše Richard Ingersoll. Ili barem to više nije moguće u slučaju megapolisa koji se pružaju dokle god pogled seže, u svim pravcima usisavajući i mijenjajući nekada samosvojne prostorne cjeline koje tako gube jasno uočljive obrise i karakteristike koje su ih do tada nepogrešivo određivale kao gradove.
Tuzlanski region je najznačajniji rudarsko-industrijski basen u Bosni i Hercegovini. Skoro sva toplotna i električna energija u TK se dobija sagorijevanjem fosilnih goriva, i to uglavnom uglja. Veći broj stanovništva za zagrijavanje koristi ugalj iz Tuzlanskog basena koji sadrži visok procenat sumpora, dok manji broj koristi lož ulje, električnu energiju i drvo. Također, jedan dio stanovništva u Gradu Tuzla i Općini Lukavac za zagrijavanje prostora koristi vrelu vodu iz termoelektrane, dok ostali toplotnu energiju dobijaju iz individualnih ložišta i toplana. Zbog svega ovoga je Tuzlanski kanton jedan od najzagađenijih područja u BiH.