Mogućnosti za energetske zadruge u Bosni i Hercegovini
Kada govorimo o većem zaokretu ka obnovljivim izvorima energije u Bosni i Hercegovini, jedan od čestih prigovora jest da prilikom realizacije ovakvih projekata sama lokalna zajednica gotovo nema nikakve koristi od takvih projekata, dok s druge strane postoji velika bojazan od devastacije okoliša. Energetska zadruga je efikasan način kako lokalna zajednica može preuzeti kontrolu nad lokalnim energetskim resursima i spriječiti dominaciju velikih investitora.
Više od polovine obnovljivih izvora energije u Njemačkoj u vlasništvu je energetskih zadruga ili građana, dok se taj broj u Danskoj penje na preko 75% energije vjetra u vlasništvu zadruga. Znamo da su upravo ove dvije zemlje svjetski lideri po količini energije proizvedene iz obnovljivih izvora.
Prema definiciji Europske Federacije Energetskih zadruga za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora „energetske zadruge su uključene u energijsku tranziciju ka obnovljivim izvorima energije i bave se proizvodnjom, snabdijevanjem i/ili distribucijom obnovljive energije, te pružaju druge usluge svojim članovima i drugim organizacijama (rescoop.eu)“.
Kako funkcionira energetska zadruga?
Članove zadruge u najvećoj mjeri čini zajednica na području implementacije određenog projekta. Na ovaj način se lokalno prisutni energetski potencijali poput biomase, vjetra, prostora za izgradnju solarnih sistema, geotermalne energije i dr. iskorištavaju, a članovi lokalne zajednica (stanovnici) kao članovi energetske zadruge ulažu u investiciju. Ulaganje članova zadruge može biti u finansijskom, ali i materijalnom smislu. Osnovna odlika energetskih zadruga je solidarnost i transparentnost, tako da jedan član zadruge ima i jedan glas bez obzira ne visinu ulaganja u projekat. Na taj način se stavljaju u prvi plan druge vrijednosti kao što su društvene i okolinske koristi projekta, prije nego samo finansijske koristi.
Generalno može se reći da energetske zadruge za lokalnu zajednicu donose više koristi koje se mogu podijeliti u tri osnovne grupe:
- Okolinske koristi (smanjenje emisije stakleničkih gasova, rješavanje okolinskih problema zajednice – efikasno upravljanje gnojivom i/ili otpadom, ostacima iz poljoprivrede i šumarstva, smanjenje emisije zagađujućih materija u zrak i dr.).
- Društvene koristi (podjela rizika investicije među članovima zadruge, investiranje u projekte koji razvijaju lokalnu zajednicu, suzbijanje i/ili eliminisanje NIMBY efekta, smanjenje protivljenja lokalnog stanovništva projektima, stvaranje novih prilika za lokalna preduzeća, otvaranja novih radnih mjesta, doprinos održivom razvoju lokalne zajednice, i dr.).
- Ekonomske koristi (stvaranje menadžerskih i tehničkih znanja u lokalnoj zajednici, stvaranje novih radnih mjesta, stvaranje jačeg osjećaja zajedništva lokalne zajednice, ušteda na troškovima energije).
Vodilja za učešće lokalne zajednice i građana/stanovništva u energetskom sektoru leži u ostvarivanju određenih vrsta koristi od razvoja energetskih projekata za građana, kao potrošače i/ili proizvođače energije iz obnovljivih izvora energije (OIE). Uz uobičajeno veliku investiciju u energetskom sektoru, jednakost običnih građana i malih poduzetnika, može se iskoristiti za pristup finansiranju, dok istovremeno usmjeravanje dobiti prema široj lokalnoj zajednici povećava društvenu prihvatljivost održivog razvoja i obnovljivih izvora energije. Ovaj način uključivanja šire lokalne zajednice od posebnog je značaja za ruralne sredine, ne samo finansijski, kroz izvoz električne energije u urbane i industrijske centre, nego i sudjelovanje u donošenju odluka i ostvarivanju profita, kao i transparentnosti, koji su preduvjet za lokalno prihvatanje infrastrukturnih projekata obnovljivih izvora energije. Osim toga, sredstva usmjerava u zajednice mogu biti od koristi u društvenom i kulturnom životu. Uključivanje lokalne zajednice također može ojačati lokalni ekonomski razvoj, te kreirati održivi ciklus investiranja. OIE projekti mogu stvoriti privremene ili, ponekad, dugoročne aktivnosti i profit lokalnih investitora za reinvestiranje i dalji lokalni razvoj. To se posebno odnosi ukoliko ključni igrači u zajednicama preuzmu ključnu ulogu u projektu, te tako razvijaju važne kooperativne vještine i osnažujući sebe i zajednicu.
Kako bi se omogućilo uključivanje ključnih igrača u lokalnoj zajednici, potrebno je ispoštovati određene kriterije i kreirati modele za razvoj projekata OIE baziranih na lokalnoj zajednici. Ti kriteriji ogledaju se u:
- Otvorenosti prema vaninstitucionalnim, vanjskim investicijama
- Kreiranju koristi široj društvenoj zajednici
- Otvorenosti ili aktivnoj mobilizaciji vaninstitucionalnih lokalnih investicija
- Donošenju odluka na lokalnom nivou
Kroz uključivanje građana i svih relevantnih igrača u razvoj i realizaciju projekta OIE, šira društvena zajednica dobiva određene oblike koristi koji se, između ostalog, odnose na:
- Promovisanje lokalnog tržišta rada kroz stvaranje novih radnih mjesta (npr. za izgradnju postrojenja, za isporuke ili usluge roba i dobara, itd.),
- Unaprjeđenje lokalne infrastrukture,
- Mogućnosti formalnih i neformalnih obuka,
- Ulaganja u buduće energetske projekte (npr. preko lokalne fondacije),
- Niže cijene za energiju (električnu i toplotnu),
- Mjere energijske efikasnosti domaćinstava,
- Unaprjeđenje stanja okoline (ozelenjivanje površina, parkova, itd.),
- Obezbjeđivanje sredstava lokalnim institucijama za razvijanje novih okolinskih projekata i dr.
Potencijali za energetske zadruge u Bosni i Hercegovini
Pojam zadrugarstva u BiH je odavno poznat. Zadruge na prostoru BiH su djelovale u prošlosti u punom jeku, te su do dan danas ostale kao spona između poduzetnika, tržišta i krajnjih kupaca. Najčešće su to bile zemljoradničke, poljoprivredne i druge zadruge koje su okupljale mnoštvo članova sa zajedničkim ciljevima.
U BiH je registrovano oko 800 zadruga, od kojih 100 aktivno djeluje, a od toga 50% bilježi pozitivno poslovanje svake godine. Razlozi zbog kojih zadruge ne djeluju kao u prošlosti su mnogobrojni, od samog otkupa pojedinih sirovina, preko njihovog plasmana, nekonkurentnosti domaće proizvodnje, nedostatka adekvatnih poticaja, pa do nemogućnosti plasmana na EU tržište. I pored toga, zadrugarstvo je i dalje aktuelno i zaokret u samom interesu udruživanja proizlazi iz zahtjeva tržišta.
Kako je pojam zadrugarstva na ovim prostorima već itekako poznat, prije svega u gore navedenim oblastima, ovaj vid pravnog lica pruža mnoge mogućnosti za djelovanje u drugim oblastima kao što je energetika. Tu se prije svega misli na plasman sirovine, koja može biti u vidu otpada ili sekundarne prerade, u zadrugu koja će organizovano pristupiti njenom procesuiranju. Procesuiranje ovisi o mogućnostima zadruge u smislu grube prerade, proizvodnje sekundarne sirove, robe na tržištu (npr. drvna sječka, pelet, briket, gnojivo, itd.), te u krajnjoj liniji energije. Ukoliko se zadruga bavi ovim poslovima ona je na putu da postane energetska zadruga. Potencijal za osnivanje i djelovanje energetskih zadruge u BiH je značajan. Tu se prije svega misli na sektore drvne industrije, prehrambene, poljoprivredne, itd. Drvna industrija je jedna od najznačajnijih u BiH, kako u plasiranju sirovog materijala, tako i u proizvodnju finalnog proizvoda – namještaja. Potencijali za energetske zadruge u ovoj branši ogledaju se u procesuiranju drvnog otpada za daljnju upotrebu u vidu drvne sječke, prerade i dobijanja peleta, briketa, itd. Kao vrhunac te djelatnosti predstavljalo bi proizvodnju energije (toplotne i električne) za vlastite potrebe, ali i plasiranje u mrežu, te ostvarivanje dodatnih koristi od prodaje energije. Na taj način, energetska zadruga omogućila bi svojim članovima veću konkurentnosti, razvoj novih djelatnosti, te u krajnjoj liniji zapošljavanje dodatne domaće radne snage.
S obzirom da drvna industrija predstavlja značajan potencijal u BiH, regije istočne i srednje Bosne, romanijska i kupreška regija, samo su neke od područja BiH sa značajnim potencijalom za djelovanje kroz energetske zadruge. Pored toga, poljoprivredne regije predstavljaju ogroman potencijal za združivanje, zbrinjavanjem otpada na jedno mjesto, te daljnje procesuiranje. Udruživanje farmera u energetsku zadruge u proizvodnju energije iz biogasa npr. omogućilo bi farmerima efikasniju i konkurentniju proizvodnju krajnjih proizvoda. Regija Semberije je jedna od najpogodnijih za tako nešto u BiH, kao i ona područja sa uzgojem stoke u većem ili manjem obimu.
Ključne barijere za razvoj energetskih zadruge su nedostatak političke volje da podrži ovakve projekte i mogući otpor javnosti. Međutim, energetske zadruge mogu udruživanjem većeg broja ljudi iz svih slojeva društva uticati na značajno ublažavanje ili čak eliminisanje ovih barijera. Prvi korak koji je potrebno uraditi jeste afirmacija ključnih zainteresiranih strana na području jedne lokalne zajednice (građani, investitori, zemljoposjednici, farmeri i dr.), te identifikacija potencijala i tehnologije koja bi bila korištena. Dodatna pozitivna okolnost jeste prisutnost međunarodnih razvojnih organizacija koje podržavaju ovakve inicijative i spremne su čak finansijski podržati određene aktivnosti (javne diskusije, studije izvodljivosti, modeli ugovora, osnivanje zadruge i sl.). Dakle, ključni korak u formiranju energetske zadruge jeste udruživanje aktera na lokalnom nivou i formiranje zajedničkog cilja.