Demokratija

Smanjen prostor za djelovanje, porast nacionalizma i autoritarizma, kao i antifeministička i desničarska populistička retorika utiču na rad organizacija i pojedinaca koji su aktivni/e u feminističkom i rodno-političkom polju. Crnkinje, žene autohtonog porijekla, žene s invaliditetom, žene bez deklarisane  seksualne orijentacije ili rodnog identiteta i druge marginalizirane skupine su i dalje u nepovoljnom položaju i/ili kriminalizirane od strane društva i zakonima njihovih zemalja. Diskriminacija obično ima trajan učinak na sva područja života - obrazovanje, posao, porodični život, zdravlje - i može dovesti do raznih izazova. Feministkinje širom svijeta odgovorile su na ove izazove mobilizacijom i solidarnošću. Više informacija (na engleskom jeziku)

Postavlja se pitanje kada počinje taj sunovrat, da li ta hronologija propasti može da pomogne da se vide i uzroci i ritam toga pada. Ako tako postavimo pitanja, neće biti mnogo dilema. Ta propast počinje s pojavom nacionalizma na javnoj sceni Jugoslavije, dakle, početkom 80-ih. To, naravno, ne znači da ga nije bilo i u prethodnim decenijama, da ga nije bilo i u vrhovima Partije, ali na veliku scenu stupio je ubrzo posle Titove smrti, deset godina pre početka oružanih sukoba. A ako hronologiju tako postavimo, onda to znači da su društva zarobljena već četrdeset godina, što omogućava dublje zaključke o tome zašto je ta kolektivna omađijanost toliko snažna. Tako dobijamo taj ključni sastojak kojim interesne zajednice drže ova društva u okamenjenom stanju. Drugim rečima – nacionalizam nije cilj, on je sredstvo. On je sredstvo koje omogućava gotovo neograničenu vladavinu… Nacionalizam je prestao da bude ideologija, on je postao sistem.

Situacija u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi danas iziskuje jednak odnos Evropljana prema našoj zemlji, s obzirom na to da prolazimo kroz najveću političku krizu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Zbog toga atmosfera u zemlji nedvosmisleno podsjeća na početak devedesetih godina. Zato su evropski parlamentarci došli kako bi čuli ljude, ne samo zvaničnike Bosne i Hercegovine ili predstavnike_ce civilnog društva, nego i građane i građanke Bosne i Hercegovine, one koji su i najviše u strahu.   

Ovim panelom smo došli do zaključka da se nisu stekli uvjeti za promjenu Ustava i Izbornog zakona iz razloga što se Bosna i Hercegovina nalazi u predizbornoj godini te što je rad državnih institucija, među kojima je i Parlamentarna skupština BiH, blokiran od secesionističkih snaga iz entiteta Republika Srpska, dok je, istovremeno, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, de facto, u tehničkom mandatu jer HDZ opstruira formiranje vlasti na tom nivou, a u skladu s rezultatima prethodnih izbora.

Od interresorne radne grupe je nerealno očekivati da će učiniti išta što bi već na sljedećim izborima u pitanje moglo dovesti njihovu dominaciju i oduzeti im moć temeljem koje se u javnosti, domaćoj i svjetskoj, predstavljaju legitimnim i apsolutnim tumačima interesa triju bosanskohercegovačkih naroda

I nikada do danas, a u pitanju je čitavih 20 godina – iako je sve te godine postoji suglasnost o potrebi reformi izbornoga zakonodavstva – nije bio osiguran minimum konsenzusa, neophodnog da bi se navedenoj reformi i pristupilo. A razlog je u suprotstavljenosti interesa triju etničkih političkih filozofija.

U periodu 10. - 12. septembra/rujna 2021. godine održaće se prvo izdanje Zelene ljetne škole u organizaciji Fondacije Heinrich Böll (Ured u Sarajevu).  Ovaj program edukacije i razmjene okupiće predavačice/če iz BiH i regiona i učesnike/ce iz različitih oblasti društvenog angažovanja (aktivizam, civilno društvo, akademija).

Kada je o ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine riječ, prvo treba navesti da je riječ o sasvim specifičnom obliku ustavnosti, koja nema uzora u savremenom pravno-političkom atlasu. Uopštavanje je nemoguće, pa stoga treba krenuti sa komparacijom pojedinih segmenata ustavnog sistema