članak
Stanovnici bosanskohercegovačkog grada Mostara dvanaest godina nisu mogli glasati. Mostar je jedini grad u Europi u kojem su se građanima/kama godinama sustavno uskraćivala osnovna prava. Sada postoji sporazum upravo s onim ekstremističkim predstavnicima koji su godinama spriječavali izbore. Dogovor je podržala EU - a građani/ke Mostara pitaju ogorčeno zašto nisu uključeni u procese političkog odlučivanja. I zašto se promiču sumnjivi poslovi izvan državnih institucija. Sporazum je, kako i kritika glasi, samo zacementirao destruktivni etnonacionalizam u državi.
Mostar, grad na zelenoj Neretvi, tužan je simbol onog, čemu vodi slijepi nacionalizam i mržnja prema drugima. Brojne ruševine i granatirane kuće u gradskom pejzažu, duž još uvijek postojećih etničkih linija podjele, svjedoci su brutalnih borbi čak i 25 godina nakon završetka rata u Bosni. Iako su borbe službeno okončane, konflikt i dalje raspiruju relevantni akteri kao hladni rat - s ciljem ostanka na vlasti.
Za to su krivi hrvatski i bošnjački ekstremisti, predstavljeni nacionalističkim strankama HDZ BiH i SDA. Obje strane su međusobno podijelile grad - posebno budžet Mostara – i sada se nesmetano služe njime, u korist članova stranke i njihovih simpatizera. Kako bi spriječili sve parlamentarne kontrole, blokirali sve izbore u Mostaru više od deset godina, što je jedinstven primjer u Europi.
Sada postoji pakt između nacionalista – prema kojem će po prvi put biti izbori u Mostaru u decembru 2020. godine. Takozvani "sporazum" popratila je međunarodna zajednica, prije svega EU i SAD. [1]
I upravo je to izazvalo nezadovoljstvo kod građana/ki. To je „pakleni plan",prosudila je mostarska kandidatkinja Naše stranke Irma Baralija nakon što je dogovor objavljen u intervjuu [2]. Iz perspektive onih koji zagovaraju nepodijeljen Mostar, sporazum i izmjena izbornog zakona koja je iz toga proizašla su "katastrofalne".
Baralija je tužila Bosnu i Hercegovinu na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu i pobijedila. Presuda je u oktobru 2019. dala bosanskim vlastima šest mjeseci da provedu odluku. Međutim, Baralija kao ni mnogi drugi građani nije zadovoljna sporazumom, koji otvara više pitanja nego što daje odgovora.
Izbori su zakazani za 20. decembar, ovaj dio sporazuma nailazi na odobravanje kod stanovnika Mostara. Drugi dio sporazuma je, međutim, vrlo upitan, budući da je formuliran od strane etnički orijentiranog HDZ-a BiH o insistiranju zadržavanja moći na državnoj razini, koji se čini grotesknim; Iza toga stoji želja da stranka trajno utvrdi svoj zahtjev za jedinim zastupanjem Hrvata koji žive u ovoj državi. Naravno, to nema nikakve veze s demokratskim, europskim načelima.
Od devet i više stranaka, samo su dvije bile uključene u sporazum. To je upravo ono što nailazi na otpor kod građana/ki. Podržavajući sporazuma, EU postavlja neprihvatljive "dvostruke standarde", ocijenjuje Amna Popovac, samostalna poduzetnica iz Mostara i lokalna političarka mlade stranke Platforma za progres. Popovac zahtijeva "Bilo bi lijepo. kada bi EU primijenjivala i kod nas ista načela koja vrijede svugdje u Europi", te ljutito dodaje "Mi nismo bilo kakav projekat, mi smo država“.
„Ja sam suveren!“
Očito se također mora objasniti međunarodnim predstavnicima zašto građani/ke stvaraju državu, konstatuje mostarski politolog Husein Oručević, koji je na neovisnoj listi Pravo na grad. Oručević provokativno pita kakav legitimitet imaju dvojica nacionalističkih čelnika za postizanje sporazuma koji se tiče svih stanovnika grada? "Ko je Bakir Izetbegović, ko je Dragan Čović? Ko su oni da zaključuju ovaj sporazum? Ja sam ovdje suveren. Građanin! ”, kategorično zaključuje Oručević.
I poslanica Prve mostarske stranke, Adela Gosto mišljenja je da je uloga EU vrlo upitna. Ona pita: "Da li je ovakva igra moći poželjna u Mostaru, manipulira li EU ovdje s nama, i ako da - zašto?" Za Gosto bi bio prioritet zaustavljanje SDA I HDZ-a u neobuzdanom iskorištavanju javnih financija. Novca u Mostaru ima dovoljno, ali završava u privatnim džepovima, žali se mladi političarka. Godinama se krše zakoni i ustav-bez posljedica.
Marin Bago, aktivista za zaštitu okoliša koji će se prvi put kandidirati na neovisnoj listi Pravo na grad, konstatuje: „Ovaj sporazum je postignut samo zbog presude iz Strasbourga. U obliku u kojem je pokrenut, međutim, nije u interesu građana/ki koji/e se zalažu za demokratizaciju i reforme korumpiranih struktura.
Rasprodaja europskih vrijednosti: gdje je odgovornost prema građanima/kama?
“Vjerujem da je glavna motivacija predstavnika Europske unije koji su pregovarali o ovom sporazumu bila njihova vlastita karijera. Samo su pomogli pri tome da se nešto dogovori prije roka (koji je utvrdio Europski sud u Strasbourgu). Bio je to pametan potez Europske unije za promicanje osobne karijere, bez vizije, bez poštivanja građana/ki Mostara, bez odgovornosti! ”Sveukupno, ocijenjuje Bago, sporazum jasno proturječi europskim vrijednostima.
Poduzetnica Amna Popovac dodaje: „Oni u Europskom parlamentu trebali bi znati da njihov predstavnik u Bosni i Hercegovini krši međunarodne sporazume podržavanjem ovog sporazuma. Pod izgovorom uvođenja demokracije, ovdje se krši međunarodno pravo - a mi građani/ke Mostara i dalje robujemo. “Svojom kandidaturom Popovac želi pokazati da se u Bosni i Hercegovini, a posebno u Mostaru, stvarna politika može ponovno kreirati stvaralačkom snagom -izvan destruktivnih pristupa nacionalističkih snaga.
Sve u svemu, dobra je stvar što se, nakon svih ovih godina, ponovno održavaju izbori, što je opće mišljenje na Neretvi. Netransparentno i neinstitucionalno formiranje "sporazuma" i neuključivanje svih aktera koji se ne mogu svrstati u nacionalističke kategorije ljuti građane/ke. U žargonu to već nazivaju „ne-sporazumom".
Penzionerka Jasminka Torlo, koja je tokom rata s porodicom izbjegla u Norvešku, a vratila se tek nakon završetka oružanog sukoba, zahtijeva: „Ovdje nam treba više Europe, prije svega moramo ojačati građanski pricip.“ To je jedini način za postizanje demokratskog uspjeha.
U tom kontekstu, publicistica Štefica Galić ukazuje na problem svih presuda Europskog suda za ljudska prava protiv Bosne i Hercegovine (Sejdić-Finci/Zornić/Pilav) koje još nisu provedene. One su jasno povezane s građanskim elementom u Daytonskom ustavu, tako da se i građani/ke drugih "nacionalnosti" mogu kandidirati za izbore, naglašava Galić, čak i ako ne pripadaju većinskoj skupini. Predstavnici Bošnjaka, Hrvata i Srba, koji su ustavom utvrđeni kao konstitutivni narodi, nemilosrdno iskorištavaju poseban položaj u zemlji za sebe i svoje stranke. Na taj način gaze se temeljna demokratska prava. Provedbu presuda u Strasbourgu etnonacionalisti su ciljano blokirali, ponekad i više od deset godina, žali se Galić. Time se spriječilo približavanje Bosne i Hercegovine europskim standardima. Ova trajna blokada se konačno mora prekinuti, kazala je Galić.
Cementiranje destruktivnog nacionalizma
Dok šef delegacije EU Johann Sattler hvali sporazum kao "svijetli primjer" na putu ka reformama, prema mišljenju mnogih Mostaraca postiže se upravo suprotno: međunarodna zajednica legitimira nacionaliste, njihov utjecaj je dodatno zacementiran, tvrdi NVO aktivista Vernes Voloder. Voloder surađuje sa jednom organizacijom kako bi ublažili uvjete sličnim apartheida u nekim školama i omogućili katoličkoj i muslimanskoj djeci da normalno žive zajedno, barem i na nekoliko sati.
"Međunarodna zajednica upustila se u igru i suspendirala državu prihvatajući takve sporazume", rekao je Voloder. “Trenutno svjedočimo kako se važne odluke za budućnost ove države donose u kafanama i stražnjim sobama. Prije nekoliko godina su Milorad Dodik i Bakir Izetbegović razgovarali o nekim od tih reformi u jednoj kafani u Istočnom Sarajevu ”, kritizira on. Voloder također ukazuje na trenutne napade iz susjednih zemalja: „Česti su posjeti važnih stranačkih predstavnika iz Zagreba i Beograda. Regija trenutno sve većim intenzitetom pokušava zaobići državne institucije i reducirati Bosnu i Hercegovinu na tri etnički ekskluzivna dijela. "
Očekivalo bi se od EU da se zapravo usprotivi tim upitnim pristupima, budući da je ovo nastavak ratnih programa iz 1990-ih. Građani/ke i alternativne snage moraju se dugoročno jačati i podržavati u njihovoj borbi za demokraciju i ljudska prava, što zahtijevaju mnogi u Mostaru koji vode kampanju za reforme. Prema široko rasprostranjenim kritikama, postoji tajni dogovor, ortakluk međunarodne zajednice s etabliranim, korumpiranim i kriminalnim stranačkim klanovima, koji su i brutalno branili svoju moć na izborima - manipuliranjem biračkim spiskovima, iznuđivanjem i vršenjem pritiska na administrativne uposlenike i državne firme. Širom zemlje bili bi prisiljeni glasati za nacionaliste - inače bi se morali plašiti gubitka radnog mjesta.Štefica Galić, koju hrvatski nacionalisti već dugo uznemiruju i prijete joj i koja je zbog toga uključena u program Bundestaga "Parlamentarci štite parlamentarce" [3] 2019. godine na inicijativu zastupnika Zelenih Manuela Sarrazina, pronalazi drastične riječi za svoje razočaranje: "EU razgovara s mafijom umjesto s građanima/kama".
Etnička getoizacija kao jezgra službene politike
"Politika nacionalista je status quo zamrznutog konflikta, bez odgovornosti, bez daljnjeg razvoja društva, kulture i ekonomije", kazala je Galić. U takvom okruženju Mostar je pretvoren u podijeljeni grad, u kojem današnja omladina nema kontakt s drugom skupinom, jer svi žive u svom "etničkom getu".
Sa stajališta autorice i aktivistice Enise Bukvić, princip „dvije škole pod jednim krovom" predstavlja najveći problem u Hercegovini. Ova vrsta škole zasniva se na strogoj etničkoj odvojenosti, bošnjačka i hrvatska djeca imaju odvojene ulaze u školu, različite učionice, različito vrijeme za odmor i kurikulume - dobro promišljen sustav apartheida usred Europe.
Strogo razdvajanje djece omogućava političkim klanovima da manipuliraju porodicama dotične etničke odnosno vjerske skupine što je više moguće. Tako bi se odgojila nova generacija nacionalista koji bi se bojali druge skupine, kritizira Bukvić. Jedini izlaz iz ove razorne spirale je da svi koji se osjećaju zastrašeno ovim mahinacijama na predstojećim lokalnim izborima glasaju protiv nacionalista. Cilj mora biti ukidanje dominantne diskriminacije u zemlji i uvođenje jednakih prava za sve. U provedbi ovih ciljeva Bukvić vidi poseban izazov i za međunarodnu zajednicu: antidiskriminacija i jednakost ključni su "preduvjeti za trajni mir i prosperitet", naglašava aktivistica.
Hrvati i dalje glorificiraju paradržavu "Herceg-Bosnu"
Bivši gradonačelnik Bremena, Hans Koschnik, koji je do 1996. kao posebni izaslanik pokušavao smiriti nacionaliste oba tabora i normalizirati političku situaciju u podijeljenom gradu na Neretvi, bio je izložen brutalnim napadima tokom svoje misije, posebno iz redova hrvatskog HDZ-a i njihovih sljedbenika. Nakon što je preživio atentat napustio je grad bez značajnog uspjeha.
Od tada dominacija nacionalista ostaje neprekinuta - oni su nanijeli trajnu štetu gradu. Hrvatske jedinice su 9. novembra 1993. raznijele Stari most preko rijeke Neretve, a hrvatsko vodstvo, koje je pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju osuđeno na ukupuno 111 godina zatvora, već je 1991. godine proglasilo zločinačku paradržavu Herceg-Bosnu.[4]. Zastave ovog zločinačkog projekta, operiran iz Zagreba s ciljem stvaranja Velike Hrvatske, još uvijek vise u zapadnom dijelu Mostara, kojim dominiraju Hrvati - kao dokaz da iz rata nisu izvučene nikakve pouke.
Krajem novembra obilježava se 25. godišnjica Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim su okončana ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini. Vrijeme je da Mostar dobije novu šansu - a s Mostarom i cijela država. Participacija građana bitan je temelj Europske unije, kao i princip antidiskriminacije, koji svakom građaninu i svakoj građanki dodijeljuje ista prava. Bez ovih fundamentalnih prinicpa demokracije ne može biti.
Iz tih razloga je Fondacija Heinrich Böll pokrenula građanski dijalog u kojem građani/ke Mostara i politički aktivni građani mogu formulirati svoje viđenje trenutne situacije, svoje zahtjeve i želje za političkim promjenama u Bosni. Posebno se kritizirao pristup EU delegacije u BiH. Mnogi smatraju da su ih predstavnici EU doslovno izdali: nacionalisti, koji već 25 godina vode beskrajnu politiku blokade na štetu cijele države, su legitimirani, dok se volja naroda i vizije o denacionalizaciji politike ignoriraju.
[1]Prilikom potpisivanja mostarskog sporazuma prisutni su bili Bakir Izetbegović, šef SDA i Dragan Čović, šef HDZ-a BiH, zatim šef EU delegacije, Johann Sattler, visoki predstavnik Valentin Inzko, ambasador SAD-a Eric Nelson, šefica Misije OSCE u BiH Kathleen Kavalec kao i ambasador Velike Britanije Matthew Field
[2] https://ba.boell.org/bs/2020/08/06/irma-baralija-politicki-dogovor-hdz-…
[3] https://sarajewo.diplo.de/ba-de/aktuelles/-/2247818
[4] https://www.icty.org/sid/7222
