Demokratija

  “Potpisan sporazum o Mostaru”, “Biće izbora u Mostaru”, prenose svi mediji i iskače iz svih ekrana. Reklo bi se, povijesni sporazum, “vratiće u našu avliju, suživot i demokratiju”. No, da li je to zaista tako?

Građani Sarajeva su bili neugodno iznenađeni viješću da će se u Sarajevu održati misa za žrtve Blajburga, mjesta u Austriji blizu kojeg je 1945. godine došlo do obračuna partizanskih jedinica i ostataka kvislinških formacija iz bivše Jugoslavije, koje su pokušale da stignu do savezničkih trupa i njima se predaju, ali nisu u tome uspjeli i prije zarobljavanja od strane jedinica Narodnooslobodilačke vojske (NOV) veliki broj je poginuo.

Da je i u pandemiji na sceni politika i politikantstvo, odnosno politička trgovina i ucene, vidljivo je bilo i iz odluke Vlade FBiH o raspodeli sredstva opštinama i kantonima za sanaciju posledica i borbu protiv koronavirusa.

Samo četiri dana od stupanja na snagu odluke o proglašenju vanrednog stanja, Vlada i predsjednica Republike Srpske posegnuli su za ovlaštenjima koja im vanredno stanje omogućava, te donijeli niz uredbi sa zakonskom snagom, od kojih se jedna odnosi na prekršaje izazivanja panike i nereda. Gostujući na ATV, predsjednica je objasnila da Uredbe treba da “omoguće nesmetano funkcionisanje institucija Srpske i preuzimanje određenih radnji”, dodajući da su se vodili interesima građana, “da oni ne budu oštećeni”.  

Demokratska fronta (DF) nedavno u parlamentarnu proceduru uputi prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH. Nije, dakako, dugo trebalo da se iz centrala HDZ i SNSD dade do znanja kako o njemu ne žele ni razgovarati. Istodobno, međutim, prvi ljudi ovih dviju partija prijete da će, ne promijeni li se Izborni zakon, blokirati državu. Ako, pak, o materijalu DF-a ne žele ni razgovarati, jedino što se može zaključiti jeste da izmjene Izbornog zakona moraju pratiti temeljnu ideju kojom operira HDZ. Dakle, ili Izborni zakon prema rješenjima koja je ponudio HDZ ili udružena Čović-Dodikova blokada države.

Na sceni je groteskni preokret paradigme zakona i reda. Ne određuju zakoni ili međunarodni standardi šta je zakonito, već kriminalni karteli moći zajedno sa dominirajućim strankama.

Na sceni je groteskni preokret paradigme zakona i reda. Ne određuju zakoni ili međunarodni standardi šta je zakonito, već kriminalni karteli moći zajedno sa dominirajućim strankama. Kao rezultat toga, pojedinačna i ljudska prava u velikoj mjeri su ugrožena, a pojedinci imaju malo šansi da svoja prava ostvare u takvim pravnim strukturama. Zapad, posebno EU, nije uspio obuzdati te razorne sile i promicati svoju agendu - demokratiju, liberalnost, različitost. Svojom opreznošću, što je EU već pokazala tokom rata u Bosni, EU ponovo ne uspijeva odbraniti europske vrijednosti na Balkanu. Međutim, to i samu Evropsku uniju u njezinim temeljima sve više ugrožava: bijesne destruktivne ideologije, koje su se širile tokom devedesetih, sada se vraćaju u EU i ugrožavaju koheziju unutar Unije.

U izvještaju se na osnovu 14 studija slučaja iz međunarodnih i nacionalnih organizacija civilnog društva, mreža i pokreta iz populističkog okruženja širom svijeta ističe njihova inovativnost, učinkovitost u suzbijanju različitih elemenata populizma i reaktivnost na potencijale digitalnih medija u konkretnom kontekstu.