Pet glavnih trendova opštih izbora u BiH

Kada su se u nedjelju, 4. oktobra, odmah iza 20 sati na portalima i TV stanicama pojavili rezultati izbora na svim nivoima - tek nešto duže od sat vremena nakon što je skoro milion i po ljudi u Bosni i Hercegovini glasalo - bilo je jasno da su to izbori drugačiji od svih prethodnih.

Građani BiH navikli su da rezultate u izbornoj noći dobijaju od stranaka, a prve preliminarne rezultate od zvanične izborne institucije tek oko ponoći, i to za nivoe gdje se brojanje odvija brzo. Za potpune preliminarne rezultate ranije su morali čekati danima, a ponekad i sedmicama. Ovog puta, zahvaljujući novim izbornim tehnologijama, do ponoći se znalo ko su gubitnici, a ko pobjednici i kako bi buduće vlade i parlamenti mogli izgledati. Modernoj tehnologiji i transparentnosti uprkos, rezultati su Bosnu i Hercegovinu vratili na koalicije iz prošlosti. Etnonacionalističke stranke ponovo su pobijedile u cijeloj zemlji. 

Ovo je pet glavnih trendova izbora i jedan razlog za optimizam.

Šta su stranke nudile

Neke od velikih stranaka, poput SNSD-a, nisu se potrudile svoj program vidljivo istaći na internet stranici. Druge, poput Naše stranke, napravile su posebnu platformu za opšte izbore 2026. godine gdje su detaljno predstavili program i ljude. Većina stranaka bila je u prostoru između. Njihove stranice su sadržavale kratke programe za 2026., ali se većina fokusirala na predstavljanje kandidata, najčešće kroz vijesti ili objave na društvenim mrežama. 

Ono što su potencirali u ovim objavama kao i u govorima na skupovima često se samo dijelom naslanjalo na program. Dok su se programi i obećanja fokusirala na životni standard i ekonomiju, govori na skupovima i izjave za medije često su bile okrenute podjelama, strahu i prijetnjama. U oglasima koje su plaćali na Facebooku konkretna obećanja ima tek svaki šesti oglas, a rok svaki osmi. Oglasi se koriste za hvaljenje skupovima, zahvale, predstavljanje rezultata svog rada, ali i napade na druge. 

Najlošiji odnos između stvarnih obećanja i mobilizacije glasača kroz populističke izjave imao je SNSD. Prema vijestima sa zvanične stranice SNSD-a, zvaničnici se sve do samog kraja kampanje nisu trudili davati obećanja. Tribine ove stranke i Ujedinjene Srpske više su se bavile mobilizacijom kroz priču o stabilnosti i očuvanju entiteta. U Vlasenici je premijer Savo Minić govorio o uspjesima Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a koji se nije mogao kandidovati zbog sudske zabrane obavljanja funkcija. “Recite mi jednu veliku državu u kojoj tri funkcionera odu u Izrael, u Ameriku i u Rusiju”, kazao je on. Sam Dodik je u Šamcu spominjao glavni grad i Zapad. “Ne volimo Sarajevo, ne volimo Britaniju, ne volimo Njemačku, ne volimo Šmita”, rekao je on.

Mjerljiva ekonomska obećanja su se pojavljivala rjeđe, kao nabrajanje urađenog u mjestu gdje se skup održavao. Tako je na završnom skupu u banjalučkom Boriku Dodik obećao povećanje plata za deset posto, povećanje penzija od sedam posto i boračkog dodatka od deset posto. U gostovanju na ATV-u dodao je prosječnu platu od 1.000 eura.

Još manje konkretnih obećanja imao je HDZ. U mjestima gdje su se održavale tribine fokus je bio na izgradnji infrastrukture, najčešće cesta. Prema dostupnim vijestima sa stranice stranke i govorima političara, izbjegavali su davati konkretna obećanja o ekonomiji i životnom standardu. HDZ tako prema izvještajima nije propustio gotovo nijedan skup da naglasi ravnopravnost, legitimno predstavljanje i izborni zakon. “Tražimo svoje, što nam je omogućeno Ustavom. To nije privilegija. Ravnopravnost je minimum demokratije i obećavam da ćemo je izboriti”, kazala je potpredsjednica HDZ-a i kandidatkinja za Predsjedništvo BiH Darijana Filipović.

U više od 1.300 tekstova objavljenih o izbornoj kampanji – u deset izabranih domaćih medija za ovu analizu – stranke su biračima najčešće nudile tri vrste poruka: bolji život, upozorenja o ugroženosti naroda ili države te etničke rasprave. 

SDP je u srce svoje kampanje, nazvane “Jedna država jedan tim”, stavio obećanje o minimalnoj plati od 1.500 i penziji od 1.000 maraka. NIP se fokusirao na obećanja bez iznosa i svoje dosadašnje uspjehe kroz univerzalni dječiji dodatak, priuštivo stanovanje za mlade i čist zrak u Zeničko-dobojskom kantonu. Rijetka mjerljiva obećanja bila su 1.000 novih policajaca u Kantonu Sarajevo i BiH u EU i NATO-u do 2036. godine.

Naša stranka je imala jednu od najrazrađenijih zelenih agendi i nekoliko provjerljivih brojki, ali su ih u oglasima koristili rijetko. Poruke stranke u najvećem dijelu su se odnosile na suprotstavljanje politikama straha. Odvojenu i detaljnu analizu o korištenju straha tokom predizborne kampanje možete pročitati na ovom linku. NIP i Naša stranka ostale su nezadovoljne rezultatima koje su postigle na ovim u odnosu na prošle izbore najvećim dijelom zahvaljujući mišljenju birača o njihovim rezultatima.

Na svom prvom izbornom skupu u Stocu, kao i na Facebook stranici SDA, Bakir Izetbegović je predstavio program “3 x 50”: “Moje lično obećanje je program 3 x 50: 50 milijardi KM investicija u ovom mandatu, 50.000 novih radnih mjesta i 50 posto više plate i penzije do kraja mandata”. Takvu izjavu ponavljao je kontinuirano na skupovima i tribinama, najmanje njih 14 od 21 koje prenosi stranica SDA.

Ali platforma SDA, jedna od detaljnijih od svih stranaka, nema te brojke niti uopšte spominje program “3 x 50”. Istovremeno, u platformi se kritikuju potezi sadašnje vlasti, da je “podizanjem minimalne plate za više od 60 posto i penzija za 17 posto bez ikakvih referentnih ekonomskih analiza i projekcija, čisto populistički, stvoren inflatorni pritisak”. Takođe se navodi niz ideja i mjera – ali bez iznosa i uglavnom bez rokova – kao što su manje parafiskalnih nameta i manje opterećenje rada, digitalizacija procedura, industrijske zone i ponovno pokretanje pristupanja Evropskoj uniji i NATO-u. U politikama prema pravosuđu i uređenju zemlje SDA je ponovila svoje ranije stavove. Na tribinama se pak dosljedno ponavljalo da je prioritet donošenje zakona o proporcionalnoj zastupljenosti u institucijama sa sankcijama ako se zakon ne provodi.

Umjesto da da svoja rješenja za obnovljive izvore energije i generalno zelenu agendu, SDA je kritikovala vladajuću Trojku. Za SDA cilj je do 2030. “značajno veći udio obnovljivih izvora energije” i “veća energetska nezavisnost”, ali među konkretnim akcijama je ponavljanje potrebe za većom proizvodnjom u domaćinstvima i skladištenje energije. Iako traži usklađivanje sa evropskim direktivama, SDA fokus stavlja na gas za koji je Evropska unija već jasno rekla da ne može biti glavni osnov za prelazak na obnovljive izvore energije. Također, traži modernizaciju rudnika, ali bez navođenja rokova za potpuno ukidanje korištenja uglja, te ne imenuje niti jednu termoelektranu u svom planu. Pri tome, u vijestima na zvaničnoj stranici nijednom se ne spominju obnovljivi izvori niti klima i zagađenje. 

Osim konkretnih obećanja, Demokratska fronta, Narod i pravda, NES i SDA često su spominjale rat, borce i agresiju. SDA je prijetila “najtežim periodom” za “državu koja tone”, dok je DF odluku građana predstavljao kao borbu “antifašizma protiv fašizma”.

SDP i Naša stranka rijetke su koje su se direktno suprotstavile etničkim podjelama i politikama straha, dok su se podjelama unutar Republike Srpske suprotstavljale opozicione stranke, i to najviše Draško Stanivuković.

Regionalna podjela BiH pokazuje da su u područjima gdje stranke imaju neupitnu vlast već duži period, poput dijelova Republike Srpske gdje SNSD redovno pobjeđuje, ili Hercegovine gdje to radi HDZ, davana i najuopštenija obećanja. U Sarajevu i nekoliko drugih gradova, gdje je vlast mijenjana u posljednjoj deceniji i gdje SDA nije kontinuirano pobjeđivala na izborima, obećanja su konkretnija i više se odnose na životni standard.

O tome je, prema izvještaju Glasa Srpske, na skupu u bijeljinskom selu govorio Slavenko Ristić iz Republičke stranke Srpske. “Većina stranaka priča o tome da će neko napasti Republiku Srpsku, da nam prijete sa ove ili one strane, ali niko ne priča o suštinskim stvarima – od čega ćemo živjeti”, kazao je on. Opozicione stranke također su govorile o rastu plata, s tim da je njihov fokus bio na “nacionalnoj izdaji” SNSD-a.

Za SDS fokus je bio na “vraćanju pravde u Srpsku”. “Da svi zajedno Republiku Srpsku oslobodimo od terora koji ima od postojeće, nenarodne vlasti”, kazao je Marinko Božović, kandidat za člana Predsjedništva koji je izgubio u trci sa Željkom Cvijanović.

Draško Stanivuković i Pokret sigurna Srpska (PSS) nudio je “ugovor sa narodom” – devet obećanja za prvih stotinu dana vlasti. U njemu se navodi udaljavanje kockarnica od škola, ukidanje PDV-a na lijekove, poboljšanje položaja boraca i slično, ali se ne navode konkretne mjere za praćenje uspješnosti ovih obećanja. PSS je jedna od rijetkih koja je davala jasne stavove o okolišu i usprotivila se daljem rudarenju na Ozrenu te tražila izmjene zakona o koncesijama, rudarstvu i geološkim istraživanjima. Nakon izbora Stanivuković je rekao da je prema broju osvojenih glasova PSS druga po jačini stranka u entitetu.

Stranka BH Zeleni, jedna od rijetkih posvećena i u svom nazivu zelenoj tranziciji, imala je konkretne prijedloge uz rokove. Uz to, navodili su iznose potrebne za provedbu zelene tranzicije, a jedni su od rijetkih koji su uopšte spominjali stvarne troškove koje će uvođenje CBAM-a, svojevrsne ekološke takse EU, imati na BiH i načine kako to prevazići. Međutim, bilbordi koje su postavili u Sarajevu nisu odražavali obećanja iz programa i kampanje. Na njima se nije insistiralo na jedinoj prednosti koju imaju u odnosu na druge stranke. Umjesto toga, ova stranka je na bilbordu glasačima poručila “Mi imamo damu! A ti?” uz poziv da glasaju. Stranka je, prema podacima u trenutku pisanja teksta, osvojila tek jedan mandat u Tuzlanskom kantonu, dok na drugim mjestima nisu prešli izborni prag.

Prema otvorenim podacima koje pruža kompanija Meta, tokom ovih izbora potrošeno je najmanje 670.000 maraka za oglašavanje na Facebooku. Najviše su potrošili Naša stranka i PSS, više od po 50.000 maraka, a potom SDA, Ujedinjena Srpska odnosno Nenad Stevandić sa 40.000, dok su nešto manje potrošili Stanivuković, Jelena Trivić i SNSD.

Trend ovogodišnjih izbora pokazuje da su najviše rasle odnosno glasova dobile stranke koje su davale najmanje konkretnih obećanja sa rokovima, poput SNSD-a. S druge strane, stranke koje su imale jasno vidljivu platformu sa konkretnim obećanjima i rokovima gubile su glasove.

Od ovog trenda donekle odstupa SDP koji je uglavnom uspio zadržati svoju glasačku bazu nudeći povećanje plata i penzija u konkretnim iznosima.

O čemu se nije govorilo

Svoja obećanja o rastu plata i životnog standarda kandidati su na ovim izborima davali u “vakuumu”, bez osvrtanja na globalne trendove poput rastućih cijena energenata i klimatskih promjena koji sve više utiču na troškove i smanjuju predviđeni rast ekonomija koje nisu napravile zelenu tranziciju poput BiH. Kampanja je izgledala kao da je država isključena iz svjetskih tokova i da događaji koji oblikuju stvarnost u drugim zemljama ne dodiruju Bosnu i Hercegovinu. S druge strane, političari se jesu nadmetali da pokažu ko je čiji saveznik i ko ima bolje veze. Tako je Dodik i njegov SNSD isticao uspjeh skidanja sa liste sankcija SAD-a i svoje prijateljstvo sa izraelskim premijerom Benjaminom Natenjahuom. HDZ je to radio sa sestrinskom strankom u Hrvatskoj, dok se predsjednik NIP-a i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković hvalio svojim susretima tokom mandata.

SNSD je jedna od rijetkih stranaka koja nije imala dileme u pozicioniranju u svijetu prema desničarski orijentisanim autoritarnim strankama i njihovim predstavnicima, ali nisu nudili odgovor da li će takva orijentacija dugoročno biti dobra i šta će se desiti ako druge politike dobiju podršku širom svijeta. Pitanja o uticaju cijene goriva na domaću ekonomiju skoro su potpuno izostala iz rasprave kao i uticaj klimatskih promjena koje su građani najjasnije prvi put osjetili ovo ljeto uz duge sušne periode i nestašice vode.

Kampanja u Federaciji nije uspjela da ponudi jasan put za pozicioniranje zemlje u svijetu koji je trenutno obilježen ratom SAD-a i Irana, ratom u Ukrajini i promjenom dugogodišnjih savezništava te sve većim uticajem Kine na svjetsku ekonomiju. Tek o umjetnoj inteligenciji i izazovima, ali i mogućnostima koje donosi gotovo da uopšte nije bilo govora.

Pred kraj kampanje plasiran je šturi plan o izgradnji data centra u Zenici na mjestu Željezare koja je prestala sa radom. Vlada Federacije koju vodi Trojka platila je izradu studije izvodljivosti, ali je i ranije počela sa špekulacijama o stotinama mogućih radnih mjesta bez da je uopšte jasno je li ova investicija od nekoliko stotina miliona maraka izvodiva u Zenici. I u Mostaru je privatna kompanija spominjala izgradnju data centra, ali su se političari trudili da umjetnu inteligenciju, kao termin koji ne razumiju dovoljno, izbjegavaju u svojim nastupima.

Gdje su nestali birači

U odnosu na izbore 2022. godine, glasalo je 220.000 ljudi manje, iako se na biračkom spisku nalazi 82.000 glasača više. Pad je u gotovo cijeloj zemlji, a najdublji u dijelu Hercegovine gdje žive Hrvati. Zvanična izlaznost se sa nešto više od 50 posto smanjila na tek nešto više od 42 posto odnosno sa 1,65 miliona na 1,43 miliona. To je najniži procenat izlaznosti još od 2002. godine, od kada se uvijek držala iznad 51 posto.

Međutim, stvarni procenat izlaznosti je veći jer, prema stavu većine stručnjaka koji izbliza nadgledaju izbore, birački spisak ne odražava broj ljudi koji zaista žive u Bosni i Hercegovini. Dok nezvanične procjene govore o dva do dva i po miliona ljudi koji zaista žive u BiH tokom većine godine, birački spisak broji 3,36 miliona ljudi.

Izlaznost na izborima 2026. godine pala je u gotovo svim opštinama gdje se takvi podaci mogu porediti. Najveći pad je na mjestima gdje je izlaznost 2022. godine bila neobično visoka, poput Zapadne Hercegovine koja se sada približila prosjecima u ostatku zemlje.

Pad izlaznosti veći je u Federaciji nego u Republici Srpskoj. Unutar Federacije, u Zapadnohercegovačkom kantonu izlaznost je pala za 16 poena, sa 56 na 40 posto, a glasača je četvrtina manje nego na ranijim opštim izborima. U Tuzlanskom kantonu je najveći pad u broju glasača: sa 208.000 prije četiri godine na 172.000 ove. Najniža izlaznost u zemlji, sa tek 29 posto, bila je u Unsko-sanskom kantonu. Bosansko-podrinjski kanton sa 55 posto i dalje ima najveću izlaznost u Federaciji. U Ravnom se izlaznost gotovo prepolovila, odnosno smanjena je za cijelih 40 procentnih poena. Značajno smanjenje bilo je i u Ljubuškom, Neumu te Starom Gradu u Sarajevu.

U Republici Srpskoj izlaznost je pala u svim izbornim jedinicama, od pet do osam procentnih bodova. Najveći pad je u Banjoj Luci gdje je glasalo 14.000 ljudi manje. Najmanji pad bio je u Bijeljini. Najviše ljudi, više od 60 posto registrovanih, glasalo je na Palama odnosno u Istočnom Sarajevu, a najmanje u Derventi i Prijedoru gdje je nešto više od trećine registrovanih birača. Izlaznost je porasla samo u Šamcu, a broj glasača u Šamcu za 125 i Jezeru za 13 glasača.

U prvim postizbornim analizama pad izlaznosti pripisivao se trima glavnim stvarima: apstinenciji birača koji nisu bili potaknuti izbornim kampanjama i rezultatima rada stranaka, iseljavanju iz BiH i primjeni nove tehnologije kojom su se smanjile zloupotrebe.

Šta su građani promijenili

Dvije najveće vidljive promjene su izbor kandidatkinje HDZ-a u Predsjedništvo BiH i gubitak podrške za dvije od tri stranke Trojke.

Nakon što je u posljednje dvije decenije Željko Komšić bio u Predsjedništvu četiri mandata i ukupno 16 godina, njegova stranka DF izgubila je jednu od tri stolice u ovoj državnoj instituciji. Sam Komšić ostao je bez mandata u Parlamentu BiH za koji se kandidovao.

Tokom njegovih mandata HDZ je gradio svoju politiku na “preglasavanju Hrvata u BiH”. Ovog puta pobijedila je Darijana Filipović, njihova kandidatkinja, pa je, prema ocjeni većine analitičara, sada fokus na stvarnom programu HDZ-a. To bi moglo biti važno za naredne izbore i stvaranje više prostora za opoziciju kod hrvatskih birača.

Stranke Trojke nisu uspjele zadržati poziciju koju su izgradile na prošlim izborima. Glasači nezadovoljni radom ove vladajuće koalicije kaznili su ponajviše Našu stranku, a potom i Narod i pravdu. SDP, treća i najveća stranka u bloku, zadržao je udio svojih glasača, vjerovatno najviše zahvaljujući stabilnijoj bazi koju ima u odnosu na druge dvije stranke, ali i kandidatu za Predsjedništvo BiH Denisu Bećireviću.

Stranka za BiH koju sada predvodi Semir Efendić, bivši SDA kadar, najviše je narasla na izborima tako što je nudila politike koje bi se mogle smjestiti između SDA i DF-a, što je mjesto gdje je ranije suvereno vladao NIP.

Birači SDA, SNSD-a i HDZ-a glasali su slično kao i na prethodnim izborima.

Vladavina prava nestala iz nastupa lidera

Za vladavinu prava, kao jedan od temelja za ulazak zemlje u Evropsku uniju i stvaranje ravnopravnosti u društvu, stranke koje su dobile izbore više se ni deklarativno ne zalažu. Iako se spominjala u programima stranaka, političari su tokom kampanje umanjivali značaj presuda i ignorisali pravosuđe.

Na završnom velikom predizbornom skupu SDA u Zetri u Sarajevu, Bakir Izetbegović je bivšeg premijera Federacije Fadila Novalića predstavio kao žrtvu. Naime, Novalić je početkom 2024. godine osuđen na četiri godine zatvora zbog zloupotrebe položaja tokom nabavke respiratora u pandemiji koronavirusa. “Fadile, hvala ti na svemu što si uradio i na žrtvi koju si podnio. Čekamo te da se vratiš i da nastavimo“, poručio je Izetbegović pred hiljadama članova i sljedbenika SDA. Umjesto da se odrekne zvaničnika pravosnažno osuđenih za korupciju, vrh SDA najavljuje “nastavak” rada s njima.

Na proslavi pobjede na izborima, uz rame Miloradu Dodiku bio je Nenad Nešić koji ulazi u Parlamentarnu skupštinu BiH sa više od 7.000 glasova. Nešić je uhapšen u decembru 2024. godine dok je još bio ministar sigurnosti zbog istrage o zloupotrebama iz ranijeg perioda i još uvijek se nalazi pod istragom. Sam SNSD ponovo je kandidovao Miroslava Kraljevića, načelnika Vlasenice kojem se pred Sudom BiH sudi u dva predmeta – zbog veličanja ratnih zločinaca i za zločine u Vlasenici gdje je sa drugima optužen za zatočenja, mučenja i zlostavljanja više desetina osoba.

SDP je u svom detaljnom programu posebno isticao vladavinu zakona, ali su kandidati ove stranke tokom kampanje umanjivali značaj optužnice koja je podignuta protiv ministra Vojina Mijatovića. On nije bio na listi za izbore ove godine. Još jedan kandidat SDP-a, Adnan Šteta, ministar saobraćaja u Sarajevu, spominjao se tokom istrage tramvajske nesreće u Sarajevu u kojoj je poginuo student i teško povrijeđena srednjoškolka, ali tužioci nisu utvrdili njegovu odgovornost za nesreću. On ne samo da nikada nije podnio ostavku nakon ove nesreće i protesta koji su uslijedili, nego je bio nosilac liste SDP-a u Kantonu Sarajevo. Dobio je najviše preferencijalnih glasova u Kantonu Sarajevo, više od 21.000.

Šta je pozitivno

Uprkos bojazni da neće biti spremne na vrijeme ili da će se suočiti sa sabotažama, nove izborne tehnologije donijele su najveći napredak u glasanju. Biometrijska provjera prije glasanja i elektronsko brojanje glasova sa listića koji se odmah skeniraju povećali su i povjerenje birača u izborni proces. Dugoročno, takvo povećanje može potaknuti više ljudi da se kandiduju i da glasaju.

Uz to, objava rezultata samo nešto duže od sat vremena od zatvaranja birališta potpuna je promjena u odnosu na ranije izborne noći. Tada su stranke objavljivale često suprotstavljene rezultate i same proglašavale pobjede, dok je CIK tek oko ponoći izbacivao prve preliminarne rezultate, i to samo za glasanje za članove Predsjedništva odnosno predsjednika Republike Srpske. Tada je izgledalo da su stranke te koje kontrolišu proces, a da se CIK muči da izbroji glasove. Dugo čekanje na rezultate, nekada danima i sedmicama, povećavalo je sumnje da se izborna volja građana naknadno mijenja.

Ovog puta već oko devet sati uvečer bilo je jasno ko su pobjednici, a ko gubitnici, te se do ponoći javnosti i strankama “sleglo” šta su građani izabrali. Brzi rezultati također su ubrzali priče o postizbornim koalicijama. Skupštine će se ovaj put moći popuniti brže.

Iz političkih partija uglavnom su izostale kritike o krađi glasova u odnosu na ranije izbore. Iz Koalicije Pod lupom rekli su da su izbori povećali povjerenje građana, ali su napomenuli da uspjeh uvođenja izbornih tehnologija ne treba biti kraj nego dobar početak u rješavanju i drugih izazova poput trgovine biračkim mjestima i svih nepravilnosti koje se dese prije izbornog dana.