Knjiga koja je pred Vama, Zbornik radova o temama iz bosanskohercegovačke ekohistorije u 20. stoljeću, predstavlja rezultat nastojanja kolegica i kolega historičara da svoje istraživačke ambicije i namjere iskažu i u pravcu koji nije naročito uobičajen u bosanskohercegovačkoj historiografiji. Već duži niz godina ideja o jednoj ovakvoj knjizi razmatrala se u ugodnim razgovorima koje smo međusobno vodili, a potom su kolege sačinile bazu za projekt koji je dio njihova istraživanja usmjerio u pravcu prikupljanja izvora i literature za sagledavanje fenomena poplava u bosanskohercegovačkoj historiji u 20. stoljeću. Kako su se u međuvremenu naša istraživanja i prikupljanje literature širili, tako su i mogućnosti za nova istraživanja postajale veće. Pojmovi historije okoliša i ekohistorije sve su češće bili dio naše gotovo svakodnevne komunikacije, što je na kraju uobličeno u projekt za koji smo se iskreno nadali da može dobiti određenu podršku i da će time naše želje postati realnost.

Rijetko je kada i gdje, genocid bio normaliziran kao genocid nad Bošnjacima. To je proces koji je počeo istovremeno sa samim genocidom - ne samo rasprostranjenom kampanjom zataškavanja od strane njegovih počinilaca, već i retoričkim napadom i minimalizacijom koji je preuzela međunarodna zajednica.

Rukopis „Ženski pokret u Bosni i Hercegovini: artikulacija jedne kontrakulture“ bavi se fenomenom ženskog pokreta kao izuzetno značajnim akterom civilnog društva. Kako autorica objašnjava u uvodnom poglavlju, društveni pokreti izrazito su važna pokretačka snaga svakog civilnog društva, pa i društva općenito, a ženski pokret (i generalno, pozicija žene u društvenim pokretima, civilnom društvu i društvenom i političkom diskursu) neizostavan je pri razmatranju društvenog razvoja u svim njegovim dimenzijama.

Na sceni je groteskni preokret paradigme zakona i reda. Ne određuju zakoni ili međunarodni standardi šta je zakonito, već kriminalni karteli moći zajedno sa dominirajućim strankama. Kao rezultat toga, pojedinačna i ljudska prava u velikoj mjeri su ugrožena, a pojedinci imaju malo šansi da svoja prava ostvare u takvim pravnim strukturama. Zapad, posebno EU, nije uspio obuzdati te razorne sile i promicati svoju agendu - demokratiju, liberalnost, različitost. Svojom opreznošću, što je EU već pokazala tokom rata u Bosni, EU ponovo ne uspijeva odbraniti europske vrijednosti na Balkanu. Međutim, to i samu Evropsku uniju u njezinim temeljima sve više ugrožava: bijesne destruktivne ideologije, koje su se širile tokom devedesetih, sada se vraćaju u EU i ugrožavaju koheziju unutar Unije.