Demokratija

Kroz umjetnost se bilježili duh epohe još od pećinskih crteža. Umjetnici i umjetnice su ovdje stvarali unatoč ratnom divljaštvu i nastojanju da se uništi svaki trag kultutre baštine. Stvaranjem su pružali otpor na još jednom frontu i održali konstantu. Kulturna scena je cvjetala unatoč nedostatku hrane, vode, struje, unatoč svakodnevnoj mogućnosti da se izgubi život. Umjtnici i umjetnice su branili ljudskost.

Historiografija u Bosni i Hercegovini dugo je već pocijepana po nacionalnim šavovima, koji vremenom postaju ne granice nacionalnih historiografija nego granice historiografije i parahistoriografije. Ta podjela na historiografiju i parahistoriografiju sve više dobiva na značaju kako pojedini centri u kojima se poučava historija ostaju više privrženi ideološkim konstrukcijama nego kritičkom preispitivanju prošlosti.

Bezbroj je primjera da je negiranje genocida i slavljenje i afirmacija zločinaca osnova za narušavanje sigurnosti i širenje velikosrpskih i velikohrvatskih projekata u Bosni i Hercegovini, a posljednje aktivnosti kojima vlasti iz entiteta Republika Srpska naoružavaju rezervne jedinice policije, uz najavu da će biti popunjene i iz redova ruskih dobrovoljaca (koji će za to dobijati i državljanstva i dokumenta Republike Srpske) više je no alarmantan dokaz da se na Balkanu ponovo počinje zveckati oružjem, uz sve glasnije prijetnje ratom.

Sa 24 godine, Smirna Kulenović je već konceptualna umjetnica, kustosica, istoričarka umjetnosti i aktivistica. Diplomirala je na Akademiji primjenjenih umjetnosti kao i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Katedra za historiju umjetnosti. Osim toga godinama radi i kao kustosica u sarajevskoj galeriji savremene umjetnosti „Brodac“. U umjetničkim krugovima je najpoznatija po svom radu Bosnian Girl 2, kojim je i domaćoj i svjetskoj javnosti uputila snažan protest protiv dugogodišnje viktimizacije bosanskohercegovačke žene. Na početku razgovora molim mladu umjetnicu za objašnjenje njene izjave da je „frustracija za nju početna tačka stvaranja“.

U svjetlu događanja u Republici Srpskoj u posljednjih nekoliko mjeseci, koji se ogledaju u zabrani javnih okupljanja, stvaranju atmosfere straha i najavama donošenja novih ili izmjena postojećih zakona kojima se uređuju neka od osnovnih ljudskih prava, jedan broj organizacija civilnog društva  se udružio i predočio pet zahtjeva za vlasti i institucije RS.

Da bi se do kraja razumjela aktuelna, a zapaljiva situacija sa najnovijom fazom u odnosima između Srbije, Kosova i uloge međunarodne zajednice u svemu tome – prije svega SAD i EU – ali i posljedica na stanje u regionu i naročito na pitanje granica, treba imati uvid i u dosadašnji razvoj tog cijelog "slučaja". 

Fašizam je, ako se već hoće, bio pretpostavka i Golgoti koju je najveći dio bivše zajedničke države tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća bio prisiljen proživljavati. Prisjetimo se, uostalom, takozvane antibirokratske revolucije iz druge polovice osamdesetih godina, pod čijim kišobranom su eliminirani svi koji se nisu slagali s politikom tadašnjega srpskog vožda – na prostoru Srbije i Crne Gore posebice.

Jedna od bosanskohercegovačkih paradoksa jeste činjenica da političke partije koje su ovu zemlju uvele u rat uopće još uvijek i postoje. I ne samo da postoje već su dio vlasti koju međunarodna zajednica smatra partnerskom. E, sad, otkuda nekomu ideja da onaj tko je uvukao neku zemlju u rat može biti garant mira i stabilnosti pitanje je na koje ne mogu dati tako jednostavan odgovor osim ako defetistički ne zaključim da je osnovno obilježje bilo kakve i bilo čije politke već pomenuto licemjerje.

Granicama se uvijek određivao teritorij unutar kojega se želi uspostaviti čvrsta kontrola. Granice su se i u Evropi uglavnom iscrtavale nakon velikih i krvavih ratova, a na Balkanu je iscrtavanje granica nacionalnih država uvijek bilo praćeno nasiljem i etničkim čišćenjem.

Bosna i Hercegovina (BiH) u post-konfliktnim godinama, sada već desetljećima, pokazuje da je nefunkcionalna državna zajednica koju čini konglomerat dijametralno suprotnih i nadasve nespojivih državno-pravnih koncepata – kako po pitanju njenog unutrašnjeg uređenja tako i po pitanju njene političke budućnosti.