Postoji velika razlika između pukog opstanka čovječanstva i očuvanja kvalitete života. Zato uloga pravde u zelenoj tranziciji daleko nadilazi pravo na siguran i zdrav okoliš. Nadolazeća klimatska kriza događa se u svijetu koji je karakteriziran čitavim nizom nepravdi koje utiču na sva ljudska prava. Te će se nepravde vjerovatno pogoršati krizom, s jedne strane zbog pogoršanja uvjeta, a s druge zbog slabljenja politika socijalne sigurnosti i mjera protiv sve većih nejednakosti.
Stoga je naš problem dvostruk: moramo razviti strategije i politike zelene tranzicije na dekarboniziranu proizvodnju, poljoprivredu i promet; i to na način koji ne samo da neće produbiti nepravde i nejednakosti, već će stvoriti uvjete za dostojanstven život za sve. Drugim riječima, temeljna promjena ljudskog odnosa prema prirodi trebala bi biti popraćena jednako temeljnom promjenom u društvenim odnosima.
Lokalni nisko-karbonski razvoj predstavlja ključnu komponentu novog koncepta održivog rasta/razvoja za koji se koristi termin zeleni rast (Green Growth). Politike zelenog rasta se trenutno razvijaju u Europskoj Uniji pod nazivom EU Green Deal. Radi se o strukturalnoj transformaciji ne samo ekonomije, a posebno energetike, nego i načina na koji živimo. U tom smislu publikacija obrađuje neke od ideja organiziranja lokalnih aktera u procesu planiranja i realizacije programa i projekata zelenog rasta. Dati su primjeri najboljih praksi lokalnog zelenog rasta u razvijenim zemljama, kao i u BiH, koji mogu i trebaju poslužiti kao inspiracija lokalnim akterima u BiH prilikom kreiranja ideja odnosno mjera zelenog rasta. Između ostalog, a zbog aktualnosti tematike, pobliže je opisan pojam prosumera, kao i mjere koje mogu poslužiti za smanjenje energetskog siromaštva, koji muči veliki broj domaćinstava u BiH.
