Ustavni sud Bosne i Hercegovine (USBiH) je, postupajući po apelaciji tada druge zamjenice predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PSBiH), donio odluku u predmetu br. U-5/16 koja je objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ br. 49/17 od 7. jula 2017. godine. Odlukom je USBiH utvrdio da neke odredbe Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (ZKPBiH) koji je na snazi nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine (Ustav BiH). Istom odlukom je naložio PSBiH da sporne odredbe ZKP, u skladu sa odredbom člana 61. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja sudske odluke uskladi sa odgovarajućim odredbama Ustava BiH i obavijesti USBiH o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Ustavna apelacija
Ustavni sud Bosne i Hercegovine (USBiH) je, postupajući po apelaciji tada druge zamjenice predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PSBiH), donio odluku u predmetu br. U-5/16 koja je objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ br. 49/17 od 7. jula 2017. godine. Odlukom je USBiH utvrdio da neke odredbe Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (ZKPBiH) koji je na snazi nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine (Ustav BiH). Istom odlukom je naložio PSBiH da sporne odredbe ZKP, u skladu sa odredbom člana 61. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja sudske odluke uskladi sa odgovarajućim odredbama Ustava BiH i obavijesti USBiH o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Radilo se o odredbama člana 84. st. 2, 3. i 4., člana 117. tačka d., člana 118. stav 3. člana 225. stav 2. i člana 226. stav 1. ZKP BiH. Ove odredbe regulišu materiju istrage i podizanja optužnice, preciznije: pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanja, tjelesni pregled i druge radnje, krivična djela za koja se mogu odrediti posebne istražne radnje, nadležnost za određivanje i trajanje posebnih istražnih radnji, materijal dobiven preduzimanjem radnji i obavještavanje o preduzetim radnjama, nalog o provođenju istrage, okončanje istrage i podizanje optužnice. Radi se o osjetljivoj materiji koja regulira spektar ljudskih prava okrivljenog tokom istrage i u fazi podizanja optužnice koja, prema mišljenju podnositeljice apelacije, nisu u skladu sa pravnim standardima koje je, u toj materiji, u svojoj jurisprudenciji (Case Law) uspostavio Evropski suda za ljudska prava (ESLJP). Iz Delegacije Evropske unije u BiH rečeno je da su izmjene i dopune ZKPBiH neophodne kako bi se izvršila odluka USBiH koja, kako se smatra, zahtijeva strožiji pravni režim, tj. korištenje i kontrolu posebnih istražnih radnji u krivičnim postupcima.
II Izvršenje (implementacija) odluke Ustavnog suda BiH
USBiH je 12. juna 2017. dostavio Parlamentarnoj skupštini BiH predmetnu odluku od 1. juna donesenu po apelaciji Borjane Krišto, kojom je tražena ocjena ustavnosti odredaba ZKPBiH. Kasnije su uslijedili zahtjevi za izmjenama i dopunama ZKP po hitnom postupku, kako bi se izvršila odluka USBiH, no tekst predloženih izmjena i dopuna je poslan na usaglašavanje, jer nije bilo entitetske većine već prilikom glasanja o hitnosti postupka. U međuvremenu je istakao rok koji je postavio USBiH i javila se bojazan da sam USBiH stavi van snage odredbe za koje je utvrdio da su neustavne na nekoj svojoj budućoj sjednici. Tekst izmjena i dopuna je, kao predlog eksperata, podnijela Stranka demokratske akcije (SDA). Tvrdilo se da je ovim predlogom tužitelju onemogućeno da „abolira“ za određena krivična djela čime ne samo da je preuzeo sudsku funkciju, nego je time bio u poziciji da ad hoc optuženike pretvara u svjedoke prema vlastitom nahođenju. Materija tzv. „posebnih istražnih radnji”, od kojih su mjere prisluškivanja osobito osjetljive, regulisana je tako da je tužitelj mogao da ih odobri na blanko nalozima koje su kasnije različite sigurnosne institucije mogle (zlo)upotrijebiti za politička potkusurivanja ili neke druge svrhe. Svjedoci smo da su snimci razgovora pojedinih političara na volšeban način našli put do printanih i/li elektronskih medija.
Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine (MPBiH) je formiralo radnu grupu od tog ministarstva, entitetskih ministarstava pravde, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i Pravosudne komisije Brčko distrikta BiH. Ova grupa je radila na izmjenama ZKP sve do kraja 2017. godine. Vijeće ministara nije bilo u mogućnosti raspravljati o tekstu Nacrta čiji je predlagač bilo MPBiH jer su stavovi struke, stavovi pravosudnih institucija BiH te mišljenja međunarodnih faktora u BiH, ovaj Nacrt ocijenili kao neusklađen s međunarodnim standardima, poput onih iz Konvencije UN o borbi protiv transnacionalnog organizovanog kriminala te drugih međunarodnopravnih akata i instrumenata.
III Posljedice neizvršavanja odluke USBiH
Visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko je pozvao PSBiH da hitno usvoji izmjene i dopune ZKPBiH kojima bi se, po njegovom mišljenju omogućilo „potpuno vršenje državne jurisdikcije u krivičnim predmetima i koje su u skladu s međunarodnim standardima borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. USBiH nije donio akt kojim konstatira da njegova odluka o neustavnosti odredbi ZKPBiH za koje je usklađivanje ostavio adresatu rok od šest mejseci nije izvršena. Rečeno je da će Sud nastalu situaciju razmatrati na narednoj sjednici. Parlamentarne stranke su propustile usvojiti Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni ZKPBiH u Zastupničkom domu PSBiH po hitnom postupku. Zbog toga je postojala osnovana bojazan da bi Ustavni sud uskoro mogao donijeti odluku kojom konstatira da njegova odluka o izmjenama ZKP nije izvršena. Ako bi se to desilo, nastupile bi ozbiljne posljedice u oblasti krivičnog gonjenja za teška krivična djela, posebno u onim slučajevima u kojima treba odrediti posebne istražne radnje u veoma složenim predmetima organiziranog kriminala i korupcije. Predložene izmjene precizno propisuju kada je moguće odobriti imunitet u zamjenu za svjedočenje što jako sužava prostor za potencijalnu arbitrarnost tužilaštva, a njima se tretiraju i posebni važni aspekti u vezi sa trajanjem istrage, te afirmira opšta odredba koja predstavlja pravni osnov za podizanje optužnice u svim predmetima.
Ukoliko bi USBiH ove odredbe stavio van snage, to bi uticalo na vođenje postupka u stotinjak predmeta u kojima postupa Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, što bi moglo imati jako negativne efekte u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Sem moguće blokade, moguće je da bi, stavljanjem ovih odredbi van snage, postupak još manje mogao zadovoljiti zahtjeve principa pravičnog postupka (fair trial). Na ovom mjestu vrijedi spomenuti da pravo ne pravičan postupak obuhvata tridesetak različitih prava. Mjere poduzete u cilju prikupljanja dokaza postale bi nezakonite, a tzv. posebne istražne radnje ne bi se više, u pojedinim dijelovima, mogle poduzimati u provođenju istraga. Takođe bi se dovela u pitanje pravna osnova za podizanje optužnica u bilo kojem predmetu. Sve bi to, u konačnici, dovelo u pitanje pravilno, efektivno i zakonito funkcionisanje državnog tužilaštva u fazama istrage i podizanja optužnice i gotovo paralisalo postupanje tužilaštva uopšte.
S druge strane, usvojene izmjene Zakona o OSA-i, koju je predložilo Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine i koje su svakako u vezi sa predloženim izmjenama ZKP, propisale su sadržaj pismenog zahtjeva u vezi s tajnim prikupljanjem podataka za koje je potrebna sudska odluka i uvele su ograničenje ukupnog trajanja ove mjere. Prema izmjenama ovog zakona, nalog može biti odobren za vremenski period od najviše 60 dana, a u slučaju potrebe za produženjem mjera, na obrazloženi pismeni prijedlog generalnog direktora OSA-e, postupajući sudija može produžiti važnost naloga na dodatne periode od po 30 dana, s tim da odobrene mjere mogu trajati ukupno najduže 48 mjeseci.
Centar za povezivanje sa Evropskom unijom (EU Connect) osudio je u međuvremenu „pasivan odnos ministra pravde BiH koji, preko Vijeća ministara BiH, nije uputio u parlamentarnu proceduru Prijedlog izmjena i dopuna ZKPBiH uprkos tome što je odluka USBiH, a kojom su roglašene neustavnim odredbe Zakona o krivičnom postupku BiH, objavljena još 7. jula 2017. godine“. Takođe, ovaj Centar ispravno uviđa da bi se neusvajanje izmjena i dopuna ZKPBiH moglo odraziti na predstojeće Mišljenje o zahtjevu za članstvo BiH u EU.
U oblasti krivičnog prava resp. krivičnog postupka, rizik kršenja ljudskih prava postoji od momenta kad se utvrdi da postoje osnovi sumnje da je određeno lice počinilo krivično djelo. Rizik se nastavlja kroz cijeli proces od momenta hapšenja, istrage, određivanja pritvora prije i tokom suđenja, žalbenog postupka, kao i tokom izdržavanja izrečene zatvorske kazne. Međunarodni standardi o ljudskim pravima su i nastali kako bi se precizno definisala i zaštitila ljudska prava tokom svih navedenih faza (pred)krivičnog postupka. Nedostaci o kojima je riječ i koji su bili predmet ustavno-sudske apelacije mogli bi uzrokovati traženje zaštite pred Evropskim sudom za ljudska prava koji bi donosio odluke u korist apelanata a koje bi odluke, ako bi se izvršavale, imale negativan finansijski efekat po državu BiH. Zbog toga bi, kao prevencija kršenja ljudskih prava kao i prevencija apelacija pred ESLJP usvajanje izmjena bilo nužno i hitno.
Na kraju, treba istaći da, kako su zakonodavni i izvršni organi BiH propustili da izvrše presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, još nekoliko donesenih zbog istih povreda ljudskih prava, kako desetine odluka USBiH nije izvršeno, kako su zbog nesnalaženja Suda i Tužilaštva BiH izazvanog odlukom istog suda o zabrani retroaktivne primjene krivičnog prava puštena na slobodu sa izdžavanja kazne lica osuđena za ratne zločine, onda ni ova epizoda vladavine neprava nije za čuđenje: ona samo potvrđuje da je BiH neozbiljna političko-pravna zajednica na koju EU ne može još zadugo računati.