DOSJE MOSTAR: Izborni sistem u BiH je diskriminatoran i proizilazi iz etno-teritorijalnog političkog predstavljanja

Nakon 12 godina uskraćivanja osnovnog ljudskog prava svakom građaninu/ki u demokratskom društvu da bira i bude biran/a, u Mostaru je 18. juna 2020. godine postignut „politički dogovor“ između lidera Stranke demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Dragana Čovića o održavanju izbora u ovom gradu. Tako je Mostar barem na papiru prestao biti „slučaj“. Prof.dr. i član Centralne izborne komisije BiH Suad Arnautović za Interview.ba govorio je o tome zašto se izbori u Mostaru za razliku od drugih bh. gradova održavaju u decembru, koje su izmjene napravljene političkim dogovorom, može li Srbin ili Hrvat poput Željka Komšića (kojeg HDZ ne smatra legitimnim predstavnikom) biti gradonačelnik ovog grada, da li će se postići sve dogovorne stavke u zadanom roku, te hoćemo li imati lokalne izbore ove godine.

Prof. Dr. Suad Arnautović

INTERVIEW: Izbori u Mostaru zakazani su za 20 decembar 2020. godine, skoro mjesec dana poslije izbora u drugim dijelovima BiH. Šta je razlog drugačijeg termina za Mostar?

ARNAUTOVIĆ: Ključni razlog leži u sporosti postizanja sporazuma i promjena Izbornog zakona BiH u Parlamentarnoj skupštini BiH. CIK BiH se ne može rukovoditi u svom radu političkim sporazumima, dogovorima, političkim htijenjima, zahtjevima, nego isključivo zakonom. Generalni principi rada CIK-a i općenito izborne administracije u demokratskim sistemima su nezavisnost, nepristranost, transparentnost i jednakost. Ako te principe ukrstimo kao univerzalne s onim što je zakonska obaveza  koja proizilazi iz člana 2.9 Izbornog zakon BiH, onda dolazimo do sljedeće konstatacije:  Sva ona ovlaštenja koja PS BiH ima po Ustavu BiH a tiču se tehničke provedbe izbornog procesa, prenose se na CIKBiH putem Izbornog zakona BiH. Prema Izbornom zakonu BiH izbori se raspisuju 150 dana prije izbornog dana.

Izmjene Izbornog zakona oko Mostara su stupile na snagu  18. jula 2020. godine, to je bila subota, a prvi radni dan bio je 20. jula 2020. Svako može uzeti i izračunati i vidjeti da nikako nismo mogli uklopiti da izbori u Mostaru budu 15. novembra, već da je to 20. decembar. Iz tog razloga, CIK je uputio i prije nego što je Zakon raspravljan u PS BiH, čim smo vidjeli taj politički dogovor u vezi s Mostarom, zamolnicu PS BiH da: ili sama skrati rokove, kako bismo Mostar uklopili u 15. novembar ili da ovlasti CIK BiH da može skratiti rokove specifično u slučaju Mostara, da ne budu kao za sve druge gradove 150 dana od dana stupanja na snagu Zakona. To je jedini i osnovni razlog zašto je prva nedjelja koja se mogla zakazati bio 20. decembar.

INTERVIEW: Koje su to izmjene i dopune koje nosi politički sporazum o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH - kako je nazvan dokument koji su u junu potpisale SDA i HDZ BiH, dakle samo dvije stranke -  u Mostaru, a u prisustvu predstavnika međunarodne zajednice u BiH? Šta tačno znače ove izmjene za građane/ke  koji/e proteklih 12 godina nisu mogli/e glasati za Mostar?

ARNAUTOVIĆ: Ključna izmjena tiče se implementacije presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju "Irma Baralija" protiv BiH, a to je da se omoguće izbori u Mostaru.  Također, imajući u vidu da je Ustavni sud BiH u svojoj odluci u predmetu U-9/09  poništio određene odredbe Izbornog zakona BiH, koje su kasnije rješenjem ovog suda potpuno ukinute i izbrisane iz Izbornog zakona BiH, uopće nisu postojale norme na osnovu kojih smo mogli raspisati izbore u Mostaru. Zato je bila duga pauza u izbornom procesu u Mostaru. Dugo je trebalo političarima da se usuglase oko rješenja za Mostar. Druga izmjena je u vezi sa samom strukturom Gradskog vijeća. Potvrđeno je da će buduće Gradsko vijeće Mostara imati 35 vijećnika, koji se biraju s dva glasačka listića. Jedan koji važi za cijelo područje grada Mostara, tzv. gradsku listu, gdje će birati 13 gradskih vijećnika po jedinstvenom izbornom sistemu proporcionalne reprezentacije, a drugi za izbor 22 vijećnika, koji će biti birani u šest izbornih područja, koja će u ovome kontekstu biti izborne jedinice grada Mostara. Nadamo se da će već početkom 2021. godine biti konstituirano novo Gradsko vijeće koje će usvojiti novi statut i izabrati gradonačelnika grada Mostara.

INTERVIEW: U "paketu" tog tzv. političkog sporazuma su i izmjene Statuta Grada Mostara. Građani/ke Mostara nakon 12 godina će moći izaći na glasanje. Iz stranke SDP otvoreno komentarišu da je postignuti sporazum ponovna prodaja od strane SDA interesa Mostara i BiH HDZ-u, jer je odabrani model citiramo „napravljen da oni i dalje vladaju svako svojim dijelom grada.“ Da li ove i slične kritike imaju osnova? Da li se ovim izmjenama Statuta Grada Mostara omogućava svim građanima i građankama da biraju i budu birani iz svoji izbornih jedinica u gradsko vijeće?

ARNAUTOVIĆ: U CIK-u podržavamo ovaj politički dogovor jer je on deblokirao izborni proces u Mostaru. Ovim načinom izbora Gradskog vijeća omogućava se da konzumiranje aktivnog i pasivnog biračkog prava ne bude ograničeno ni po kojoj osnovi. Svaki državljanin BiH će  s biračkim pravom i s mjestom stanovanja u Mostaru, imati pravo da bez ikakvih razlika i bez nekih neutemeljenih ograničenja sudjeluje u izbornom procesu, te da direktno bira svoje Gradsko vijeće na izborima s općim i jednakim pravom glasa, koji će biti provedeni tajnim glasanjem uz slobodno izražavanje volje birača i time će se omogućiti slobodan pristup javnim službama, a prije svega izbor gradonačelnika, svima u Mostaru u skladu s načelima opće jednakosti. Politička stranka ili nezavisni kandidat može ići na gradsku listu gdje se bira 13 vijećnika, drugih 22 biraju se iz šest izbornih jedinica. To je zakonsko rješenje koje je rezultat jednog dugotrajnog procesa od Dejtona, Rimskog sporazuma, do nametnutog Statuta bivšeg Visokog predstavnika u BiH Paddy Ashdowna iz 2004. godine. Nisu to rješenja koja su pala s neba, to je plod dugogodišnjih procesa i razvoja u gradu Mostaru. Neka politička opcija može biti zadovoljna ili nezadovoljna takvim rješenjima, ali postoji prilika, ako se dobije povjerenje birača, da se utječe putem vlasti na promjene Statuta i svega ostalog u Mostaru. Zato je potrebno izaći na izbore, ponuditi program, izboriti se za njega, dobiti povjerenje biračkog tijela i tako utjecati na promjene koje želite u Gradu.

INTERVIEW: Laički rečeno, može li Srbin biti gradonačelnik Mostara ili Hrvat poput Željka Komšića, kojeg HDZ ne priznaje kao legitimnog predstavnika Hrvata u BiH?

ARNAUTOVIĆ: Apsolutno. Ali svaki kandidat se prvo treba izboriti da uđe u Gradsko vijeće, s obzirom na to da se u Mostaru gradonačelnik bira indirektno, a onda se iz tog sastava Gradskog vijeća bira gradonačelnik. Nažalost, još uvijek nemamo ta rješenja da birači u Mostaru imaju mogućnost da direktno biraju svog gradonačelnika kao što je to u drugim bh. gradovima. Gradonačelnici se još uvijek biraju indirektno u Brčko Distriktu BiH, Sarajevu i Mostaru.

INTERVIEW: Mnogi neovisni analitičari smatraju da su ove izmjene u stvari kozmetičke i da će poslužiti samo da zacementiraju status quo u ovom gradu. Gdin Slavko Kukić vidi Sporazum kao sredstvo daljeg razdora jer  se citiram „ovim rješenjem gubi u ustroju grada institut centralne zone. Centralna zona nestaje kao izborna jedinica, a njezinim građanima se, po uzoru na građane Distrikta Brčko, dopušta mogućnost da glasuju ili u istočnom ili u zapadnom dijelu Mostara“?

ARNAUTOVIĆ: Bivša Centralna zona, tako je definira i Ustavni sud BiH, zamišljena je zona po Dejtonskom i Rimskom sporazumu uređenja Grada Mostara. Ona je zamišljena kao jedan trgovački, administrativni i financijski centar. Ona je trebala da bude nukleus za društvenu i administrativnu integraciju grada Mostara. Ovdje bih želio da napravim jednu distinkciju. Centralna zona nikada nije bila izborna jedinica, nije imala izbornu magnitudu, nije davala nijednog vijećnika u Gradsko vijeće. Birači su samo mogli da glasaju za Gradsko vijeće putem gradske liste. U presudi Ustavnog suda BiH u predmetu U-9/09 rečeno je da Centralna zona nije izborna jedinica, već su izborne jedinice Grad Mostar kao cjelina i gradska područja. Prema odredbama člana IV.C Ustava Federacije BiH izborne jedinice Grada Mostara su izborna područja i grad kao cjelina, a prema Izbornom zakonu BiH, koji je usvojila PS BiH, izborne jedinice su izborna područja Grada Mostara. Ona je imala birače u toj zoni koji su imali pravo da glasaju, ali nisu imali mogućnost pasivnog biračkog prava. Iz tih razloga je Ustavni sud BiH utvrdio, a to je ponovio i Europski sud za ljudska prava, da su birači u toj zoni diskriminirani. Novim rješenjem u Izbornom zakonu BiH uz pomoć i zalaganje Gradske izborne komisije Mostara i CIK-a biračima koji imaju prebivalište  u ulicama koje čine tu Centralnu zonu smo omogućili da u okviru izbornih područja i tih izbornih jedinica ostvare i aktivno i pasivno biračko pravo.

INTERVIEW: Pri potpisivanju Sporazuma između lidera dvije stranke SDA i HDZ dogovoreno je da se radi i na izmjenama Izbornog zakona BiH, međutim iz izjava koje su uslijedile može se naslutiti da njihova stajališta nisu ni milimetar bliže. Da li vi smatrate da je realno očekivati rješenje za  šest mjeseci, što je vrijeme koje je navedeno kao rok u sporazumu?

ARNAUTOVIĆ: Mislim da je u ovakvom kontekstu to zaista dosta nerealan rok. I ne mislim da je to moguće. Zato je jedan od poznatih njemačkih politologa i analitičara Bodo Weber definirao taj dogovor kao „prljavi dogovor“ referirajući se i na pismo namjere o provođenju sveobuhvatne reforme izbornog sistema, što uključuje provođenje svih presuda u ovakvom kratkom roku od šest mjeseci. Ne treba isključiti tu mogućnost, tehnički je moguće ako bude iskazana politička volja. Pojedini politički subjekti zahtijevaju neke stvari koje idu toliko duboko da po tim zahtjevima mijenjaju sam karakter i suštinu Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Ako se ide na sveobuhvatne izmjene izbornog sistema one moraju slijediti ono što je rečeno u presudama Europskog suda za ljudska prava  i što je european case-law, naročito u predmetima  Sejdić-Finci, Ilijaz Pilav, Azra Zornić, Samir Šlaku, Irma Baralija ili u presudama Ustavnog suda BiH u više predmeta koji su tretirali izborno zakonodavstvo. Ako pratimo slijed tih presuda, ako pratimo Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima koji je dio Ustava BiH i svakako opcione protokole uz taj pakt, te Europsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, onda ćemo vidjeti da naše političke elite moraju ući u redefiniciju onoga o čemu sam govorio na početku, tog karaktera političkog predstavljanja.
A to znači iz kloake etno-teritorijalnog modela ili koncepta političkog predstavljanja prijeći na građansko političko predstavljanje po kojem će svaki građanin biti jednak i imati pravo da bez ikakvih nerazumnih ograničenja sudjeluje u vođenju javnih poslova, da bira i bude biran na izborima za bilo koju javnu funkciju u državi.
To je kompleksno pitanje koje se godinama ne može riješiti, ali imamo dobru mapu putu koja je zapisana u ovim presudama Ustavnog i Europskog suda i svakako u Mišljenju Europske komisije po zahtjevu BiH za prijem u EU. Mišljenjem se traži napuštanje etno-teritorijalnog političkog predstavljanja i prihvaćanje građanskog političkog predstavljanja. Nisam veliki optimista da to može biti urađeno za šest mjeseci.

INTERVIEW: Analitičar Bodo Weber je otvoreno prokomentarisao da ovi izbori u Mostaru i čitav proces oko njih su u suprotnosti s demokratskim principima i da je ovo u stvari jačanje etničkog vetosa tj daljeg utemeljivanja koruptivnog dijeljenja moći na etničkom principu – jer građani Mostara nemaju politički izbor. Kakav je vaš stav?

ARNAUTOVIĆ: Ne bih se složio s tim da je onemogućen izbor građana Mostara u Gradsko vijeće: Mislim da je zakonski apsolutno druga situacija. Konačno je  omogućen izborni proces u Mostaru, ali pojedini politički analitičari su možda oprezni zbog toga što je u Mostaru redizajnirano tih šest izbornih jedinica, koje slijede šest izbornih područja koje su i prije postojale ali su birale isti broj vijećnika što je sada promjenjeno i to oni smatraju kao teritorijalnu podjelu Mostara s lijeve i desne obale Neretve. Mislim da je ovo sada izvanredna prilika da političke snage koje zagovaraju građanski princip uvjere birače u Mostaru u svoje ideje, i da zadobiju biračku podršku. Nije im to izmijenjenim izbornim pravilimai za ove izbore onemogućeno.

INTERVIEW: Ovi izbori su vruća tema ne samo zbog Sporazuma, već zbog onoga što simbolički može značiti i prouzrokovati ako izbori u Mostaru propadnu ili budu pod bilo kakvom sumnjom. Zastupnica Lana Prlić, inače iz Mostara, je za naš portal prošle sedmice podsjetila da je digla krivične prijave protiv osoba koje su manipulirale glasačkim kutijama. Da li će Centralna izborna komisija poduzeti posebne mjere osiguravanja transparentnog i sigurnog glasanja i prebrojavanja listića?

ARNAUTOVIĆ: Svakako da hoće, sve što je nama zakonom datim ovlaštenjima moguće. Ne smijemo zaboraviti da je prema članu 5, Aneksa III Dejtonskog mirovnog sporazuma jedino CIK BiH nadležan za izborni postupak i provođenje izbora u BiH. Ali, apsurd je da upravo iz institucija sistema imamo ogromne opstrukcije. Prva i najvažnija su igre oko budžeta za izbore. Nama se ne omogućava na vrijeme korištenje budžetskih sredstava. Više smo puta kazali da ne tražimo ničiji privatni novac, ne treba nam novac političkih stranaka, već tražimo da nam se zakonom propisana obaveza izvrši.

Podsjetit ću da je prema članu 1.2 a, stav (6) Izbornog zakona BiH  propisano da se sredstva za izbore moraju osigurati 15 dana nakon što CIK BiH raspiše izbore. Mi smo svjedoci da to još uvijek nije realizirano, a i u vezi s Mostarom je slična situacija. Određeno je nekih četiri miliona i 200 hiljada KM za lokalne izbore, a u ta sredstva su uključena i sredstva od nekih 100.000 KM za organizaciju izbora u Mostaru. Metaforički, mi smo u situaciju u kojoj vam svežu ruke na leđa, pa vas bace u Neretvu i traže da plivate uzvodno. I toda  brzo plivate. 

INTERVIEW: S obzirom na to da su se u susjednim državama ovih mjeseci održali izbori, a dio glasačkog tijela je glasao i u BiH, to nam govori da usprkos epidemiološkoj situaciji izbori mogu biti održani uz posebne ili dodatne mjere. Da li se za izbore u BiH planiraju posebne mjere uslijed epidemije? Imate li obezbjeđena dodatna sredstva koje epidemiološke mjere nalažu: maske, dezinficijensi, adekvatni prostori i sl. Ili će izbori biti odgođeni?

ARNAUTOVIĆ: Mi smo svjesni realne situacije u kojoj živimo. Imamo direktnu komunikaciju s izbornim komisijama u Srbiji, Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji u čijim državama su već održani izbori. CIK je na stajalištu da će pratiti, osluškivati i provoditi mjere koje nalažu državni, entitetski i kantonalni nadležni organi, a pogotovo krizni štabovi. S druge strane,  ne treba zaboraviti da istovremeno ne možemo doći u situaciju u kojoj bi bilo sasvim normalno da neko ima „mandat“ 6 ili 12 godina, mimo onoga kako je propisano ustavima i Izbornim zakonom BiH, prema kojem mandat na svim nivoima traje četiri godine i zbog toga mi idemo u pripreme izbora i u uvjetima COVID-19. Donijeli smo jednu posebnu instrukciju kojom smo opisali rad organa za provođenje izbora u uvjetima COVID-19 na izborni dan. Propisane su procedure rada i oprema koja je neophodno da se ima na biračkom mjestu, a  koja podrazumijeva, između ostalog, hemijska i druga sredstva za dezinfekciju radnog prostora i radnih površina, rukavice, vizire, kombinezone, te održavanje socijalne distance, provjeravanje prostorija itd. Dakle, sve ono što su nadležna tijela preporučila. Želim posebno naglasiti da se ne može ova kriza prouzrokovana COVID-19 virusom zloupotrijebiti pa da se otvori prostor i mogućnost za potencijalne autokrate da dodatno učvrste svoj utjecaj na državne strukture i onemoguće ostvarivanje ljudskih prava. A jedno od temeljnih ljudskih prava je pravo na izbore. Znamo da živimo reprezentativnu, predstavničku demokraciju gdje mi samo putem  izbora  vršimo odabir  svojih političkih predstavnika dajemo mandat da nas predstavljajui i u naše ime donose važne odluke u ime zajednice u periodu od četiri godine. AIi taj proces treba biti svake četiri godine kako je to utvrđeno našim pozitivnim zakonodavstvom.

INTERVIEW: Možete li nam objasniti kontekst odvijanja izbornog procesa u cjelovitoj BiH?

ARNAUTOVIĆ: Period od disolucije SFRJ i osamostaljenja BiH bremenit je stalnim krizama. Protiv BiH, njene samostalnosti kao suverene i nezavisne države u okviru međunarodno priznatih granica vođena je oružana agresija. Međutim, osporavanje njene nezavisnosti i suverenosti nastavlja se u postdejtonskoj fazi, pa sve do danas. Najizrazitija forma osporavanja ogleda se u stalnoj blokadi njenih institucija. Takvo projektirano stanje sam definirao sintagmom nametnute „permanente privremenosti.” To stanje ima za cilj da se onemogući trajna vojna i sigurnosna stabilnost države i njen ekonomski napredak, slabljenjem države i njenih institucija. To je stanje koje karakterizira velika stopa organiziranog i općeg kriminaliteta, korupcije i nestabilnost budžetskih institucija. BiH se prikazuje kao “fragilna”, “propala” ili “neuspjela” država.  To stanje permanentne privremenosti proizvode centri u susjedstvu, ali i centri u BiH. Sjetite se, samo izjave predsjednika jedne velike sile koji je Bosnu i Hercegovinu opisao kao „tempiranu bombu  koja kuca pred vratima Europe.“ Mikropolitički ciljevi podrazumijevaju slabiti državu i institucije BiH, a jačati entitetske i lokalne organe. A to se postiže na način da se kontinuirano podgrijavaju ideje oživljavanja propalih i presuđenih udruženih zločinačkih projekata i njihovih ideologa s namjerom da njihovo reinkarniranje bude „ucjenjivački faktor“ za postizanje makro ili mega političkog cilja: raspad i uništenje države BiH. U još goroj  ambijentalnosti, nakon masakra i genocida nad Bošnjacima prihvaćen je  i potpisan Dejtonski mirovni sporazum koji je dizajnirao i izborni sistem etno-teritorijalnog političkog predstavljanja. Prihvaćen je i Aneks III (Sporazum o izborima), a koji počiva na tom etničkom i teritorijalnom političkom predstavljanju.

Opće je poznato da je aktuelni izborni sistem u BiH diskriminatoran, a taj diskriminatorni karakter proizilazi iz toga modela etno-teritorijalnog političkog predstavljanja. Zato imamo evo i najsvježiji primjer kod ovog posljednjeg odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini (PS) BiH oko Zakona o budžetu, situaciju u kojoj se vidi da je Dom naroda ujedno i „dom entiteta,“ to se bjelodano vidi kroz način glasanja, a Predstavnički dom je i istovremeno i Predstavnički dom kao dom građana, ali i „dom entiteta“ jer se i tamo entitetski glasa. Dakle, u takvom političkom sistemu mi imamo lokalne izbore koji se dodatno osporavaju na svim nivoima.