Hrvatskom narodu, neovisno u Hrvatskoj ili BiH, nedostaje političara koji bi prihvatili spomenuti humani i racionalni zahtjev kako su u ime spomenutog naroda 90-ih počinjeni brojni teški zločini u ratovima na području bivše Jugoslavije.

Od samog osnivanja Haškog tribunala, političke vlasti država regiona, pre svega u Srbiji i Hrvatskoj, na različite načine su gurale klipove u njegove točkove – odbijanjem da izruče optužene i dostave dokumentaciju iz svojih arhiva, instruiranjem svedoka u državnom interesu da ne govore istinu i svakojakim guranjem točkova u klipove.

Iako će Vojislav Šešelj u historiji ostati zapamćen kao jedan od onih koji su osuđeni pred međunarodnim sudom za zločine protiv čovječnosti, činjenica je da je on od haškog suđenja, koje ga je teretilo za neka od najtežih krivičnih djela koje međunarodno pravo poznaje, napravio pravosudnu lakrdiju, o čemu je svojevremeno glavni haški tužitelj Serge Brammertz rekao: “To nije primjer kako međunarodno pravo treba da funkcionira.”

Stogodišnjica Prvog svjetskog rata podsjetila je balkanska društva, a naročito njihove političke i intelektualne elite, na jedan od najvažnijih svjetskih historijskih događaja. U nekim slučajevima ova je stogodišnjica taj dio historije doslovno otrgla od zaborava. Kratki pregled kulture sjećanja na Prvi svjetski rat i događaje u vezi s njim u nekim balkanskim zemljama može nas dovesti do zaključka da je takav veliki svjetski događaj – s dalekosežnim posljedicama po regiju – zaboravljen, jer druga historija dominira nacionalnim narativima.

"Shadow of Memory" izložba ratnih fotografija Rona Haviva nakon Sarajeva postavljena je u Konjicu i Srebrenici

Mada evropski i američki zvaničnici sve više brinu zbog prisustva Rusije, Turske, Kine, Zalivskih zemalja i Irana na Balkanu, upravo njihove vlastite aktivnosti guraju ovaj rejon sve dalje od Evro-Atlantskih integracija, sve više ka "stranim uticajima" i sve dubljoj krizi.

„Ja zagovaram politiku koja nije politika konfrontiranja, nego politika iznošenja dobrih rešenja i dobrih ideja."

Oni od kojih EU očekuje reforme u stvari su anti-reformisti, protagonisti zadržavanja status quo-a. Ako se realno sagleda ekonomsko-politička situacija u kojoj se BiH već godinama nalazi, ne može se identificirati nikakav čin ili aktivnost koji bi mogli biti iščitani kao istinska i iskrena volja i želja bh. političara da BiH krene putem zacrtanih reformi.

Proteklu godinu dana LGBTI i aktivisti_kinje koji podržavaju borbu za prava lezbejki, gej muškaraca, biseksualnih, transrodnih i interspolnih osoba, u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra, naišli su na niz administrativnih prepreka na lokalnom i kantonalnom nivou u pokušaju organizovanja stajaćih i protesta u pokretu.

Nije nikakvo čudo da je jedan takav lider omiljen među onim dijelom građana BiH koji se nadahnjuju religijsko-nacionalnom; više religijskom nego nacionalnom, više (pan)islamskom nego bošnjačkom i bosansko-hercegovačkom; politikom porodice Izetbegović