Demokratija

Govore o onom vremenu, o ljetu 1995. godine, kada su bili djeca, kada su u žurbi morali da spakuju svoje igračke kako bi pronašli utočište od srpskih trupa. Napadi, strahovi – tada se činilo kako je za njih cijeli svijet stao. Pričaju o tome kako su se osjećali tada, kada tadašnja takozvana zaštićena zona UN-a više nije pružala zaštitu. Kako su se osjećali kada su potpuno nestale nade da će ih međunarodna zajednica zaštiti od mržnje Srba koji su napredovali prema njima. Tada, kada je međunarodna zajednica pokleknula pred nasiljem koje je od 1992. godine zahvatalo cijelu Bosnu, a na kraju je kulminiralo u Srebrenici. U jednom trenutku, priča jedna od preživjelih, shvatila je da više nema oca.  

  “Potpisan sporazum o Mostaru”, “Biće izbora u Mostaru”, prenose svi mediji i iskače iz svih ekrana. Reklo bi se, povijesni sporazum, “vratiće u našu avliju, suživot i demokratiju”. No, da li je to zaista tako?

Građani Sarajeva su bili neugodno iznenađeni viješću da će se u Sarajevu održati misa za žrtve Blajburga, mjesta u Austriji blizu kojeg je 1945. godine došlo do obračuna partizanskih jedinica i ostataka kvislinških formacija iz bivše Jugoslavije, koje su pokušale da stignu do savezničkih trupa i njima se predaju, ali nisu u tome uspjeli i prije zarobljavanja od strane jedinica Narodnooslobodilačke vojske (NOV) veliki broj je poginuo.

Da je i u pandemiji na sceni politika i politikantstvo, odnosno politička trgovina i ucene, vidljivo je bilo i iz odluke Vlade FBiH o raspodeli sredstva opštinama i kantonima za sanaciju posledica i borbu protiv koronavirusa.

Samo četiri dana od stupanja na snagu odluke o proglašenju vanrednog stanja, Vlada i predsjednica Republike Srpske posegnuli su za ovlaštenjima koja im vanredno stanje omogućava, te donijeli niz uredbi sa zakonskom snagom, od kojih se jedna odnosi na prekršaje izazivanja panike i nereda. Gostujući na ATV, predsjednica je objasnila da Uredbe treba da “omoguće nesmetano funkcionisanje institucija Srpske i preuzimanje određenih radnji”, dodajući da su se vodili interesima građana, “da oni ne budu oštećeni”.  

U Imotskom su tokom karnevala spalili tri bezlične lutke u obliku dva odrasla homoseksualca koji u naručju drže dijete. U Mostaru su spalili lutku ženskog oblika sa naočalama, koja nosi fakultetsku diplomu i zove se, kako kaže organizator, "Bukača Huzurpator, lik koji narod, čiji je dio, godinama vrijeđa i pravi sebe žrtvom kako bi bez potrebnih kompetencija došla do određenih visokih dužnosti."

Demokratska fronta (DF) nedavno u parlamentarnu proceduru uputi prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH. Nije, dakako, dugo trebalo da se iz centrala HDZ i SNSD dade do znanja kako o njemu ne žele ni razgovarati. Istodobno, međutim, prvi ljudi ovih dviju partija prijete da će, ne promijeni li se Izborni zakon, blokirati državu. Ako, pak, o materijalu DF-a ne žele ni razgovarati, jedino što se može zaključiti jeste da izmjene Izbornog zakona moraju pratiti temeljnu ideju kojom operira HDZ. Dakle, ili Izborni zakon prema rješenjima koja je ponudio HDZ ili udružena Čović-Dodikova blokada države.

Vučjak je raspušten 175 dana nakon otvaranja. I danas, 20 kilometara duboko u šumi nađemo žene, djecu, tinejdžere i odrasle muškarce. Smrznute, gladne, s mokrom odjećom i neke bolesne ili pretučene od strane hrvatske granične policije.

Na sceni je groteskni preokret paradigme zakona i reda. Ne određuju zakoni ili međunarodni standardi šta je zakonito, već kriminalni karteli moći zajedno sa dominirajućim strankama. Kao rezultat toga, pojedinačna i ljudska prava u velikoj mjeri su ugrožena, a pojedinci imaju malo šansi da svoja prava ostvare u takvim pravnim strukturama. Zapad, posebno EU, nije uspio obuzdati te razorne sile i promicati svoju agendu - demokratiju, liberalnost, različitost. Svojom opreznošću, što je EU već pokazala tokom rata u Bosni, EU ponovo ne uspijeva odbraniti europske vrijednosti na Balkanu. Međutim, to i samu Evropsku uniju u njezinim temeljima sve više ugrožava: bijesne destruktivne ideologije, koje su se širile tokom devedesetih, sada se vraćaju u EU i ugrožavaju koheziju unutar Unije.

Na sceni je groteskni preokret paradigme zakona i reda. Ne određuju zakoni ili međunarodni standardi šta je zakonito, već kriminalni karteli moći zajedno sa dominirajućim strankama.