Demokratija

Nakon 12 godina uskraćivanja osnovnog ljudskog prava svakom građaninu/ki u demokratskom društvu da bira i bude biran/a, u Mostaru je 18. juna 2020. godine postignut „politički dogovor“ između lidera Stranke demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Dragana Čovića o održavanju izbora u ovom gradu. Tako je Mostar barem na papiru prestao biti „slučaj“. Prof.dr. i član Centralne izborne komisije BiH Suad Arnautović za Interview.ba govorio je o tome zašto se izbori u Mostaru za razliku od drugih bh. gradova održavaju u decembru, koje su izmjene napravljene političkim dogovorom, može li Srbin ili Hrvat poput Željka Komšića (kojeg HDZ ne smatra legitimnim predstavnikom) biti gradonačelnik ovog grada, da li će se postići sve dogovorne stavke u zadanom roku, te hoćemo li imati lokalne izbore ove godine.

Iako je važno imati na umu specifičnu političku situaciju u svakoj zemlji, primjer platforme "Možemo!" pokazuje da aktivisti mogu napraviti stvarnu razliku u formalnom političkom okruženju. Tekst je na engleskom jeziku

Ono što bh. politički lideri nisu uspjeli (ili htjeli) posljednjih 12 godina, završilo se kroz nekoliko mjeseci, tako da je postignut dogovor SDA i HDZ o održavanju izbora u gradu na Neretvi, Mostaru. Politički analitičar Adnan Huskić smatra da je ovaj dogovor rezultat prvenstveno pritiska međunarodne zajednice. Za naš portal komentarisao je izjave Dragana Čovića, alternativne opcije u Mostaru, malverzacije tokom izbornog glasanja, te je odgovorio i na pitanje da li će na izborima presuditi glasači ili brojači.

Nakon izbora u Hrvatskoj, primjetne su značajne promjene s obje strane spektra - između ostalog i pojava znatnih zelenih snaga u parlamentu.  Tekst je na engleskom jeziku.

Govore o onom vremenu, o ljetu 1995. godine, kada su bili djeca, kada su u žurbi morali da spakuju svoje igračke kako bi pronašli utočište od srpskih trupa. Napadi, strahovi – tada se činilo kako je za njih cijeli svijet stao. Pričaju o tome kako su se osjećali tada, kada tadašnja takozvana zaštićena zona UN-a više nije pružala zaštitu. Kako su se osjećali kada su potpuno nestale nade da će ih međunarodna zajednica zaštiti od mržnje Srba koji su napredovali prema njima. Tada, kada je međunarodna zajednica pokleknula pred nasiljem koje je od 1992. godine zahvatalo cijelu Bosnu, a na kraju je kulminiralo u Srebrenici. U jednom trenutku, priča jedna od preživjelih, shvatila je da više nema oca.  

  “Potpisan sporazum o Mostaru”, “Biće izbora u Mostaru”, prenose svi mediji i iskače iz svih ekrana. Reklo bi se, povijesni sporazum, “vratiće u našu avliju, suživot i demokratiju”. No, da li je to zaista tako?

Građani Sarajeva su bili neugodno iznenađeni viješću da će se u Sarajevu održati misa za žrtve Blajburga, mjesta u Austriji blizu kojeg je 1945. godine došlo do obračuna partizanskih jedinica i ostataka kvislinških formacija iz bivše Jugoslavije, koje su pokušale da stignu do savezničkih trupa i njima se predaju, ali nisu u tome uspjeli i prije zarobljavanja od strane jedinica Narodnooslobodilačke vojske (NOV) veliki broj je poginuo.

Da je i u pandemiji na sceni politika i politikantstvo, odnosno politička trgovina i ucene, vidljivo je bilo i iz odluke Vlade FBiH o raspodeli sredstva opštinama i kantonima za sanaciju posledica i borbu protiv koronavirusa.

Samo četiri dana od stupanja na snagu odluke o proglašenju vanrednog stanja, Vlada i predsjednica Republike Srpske posegnuli su za ovlaštenjima koja im vanredno stanje omogućava, te donijeli niz uredbi sa zakonskom snagom, od kojih se jedna odnosi na prekršaje izazivanja panike i nereda. Gostujući na ATV, predsjednica je objasnila da Uredbe treba da “omoguće nesmetano funkcionisanje institucija Srpske i preuzimanje određenih radnji”, dodajući da su se vodili interesima građana, “da oni ne budu oštećeni”.