Hronologija izbora u Mostaru od 1997. do danas

Dejtonskim mirovnim sporazumum iz 1995. godine obustavljen je rat u Bosni i Hercegovini i uspostavljen mir. Prvi lokalni izbori u državi održani su 1997. godine na koje je u Mostaru izašlo 60081 građanin/ka. Dominantne partije po broju glasova bile su HDZ BiH i Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH (SDA BiH, SBiH, LIBERALI BiH, GDS). Među brojnim prijavljenim strankama za ove izbore bila je i Stranka žena Bosne i Hercegovine. Mostar je tada bi organiziran kroz šest multietničkih općina – izbornih jedinica (tri većinske hrvatske i tri većinske bošnjačke, te centralna gradska zona čiji su stanovnici mogli birati, ali nisu mogli biti birani), a funkcionirao je na osnovu Prijelaznog statuta Grada kojeg je 1996. godine donio Nijemac Hans Koscnick. Iste godine uvedene su funkcije  gradonačelniki i dogradonačelnik, a obavljali su ih Ivan Prskalo i Safet Oručević sve do 2000. godine.

2000. godina

Lokalni izbori 2000. godine održani su prema istom principu kao i izbori 1997. godine. U Mostaru je ukupno 77 940 građana/ki glasalo, a opet najveći broj glasova dobili su HDZ BiH i Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH (SDA BiH, SBiH, LIBERALI BiH, GDS). Na mjesto gradonačelnika izabran je Neven Tomić, a dogradonačelnika Hamdija Jahić, koji su obnašali ove funkcije do 2004. godine.

2004. godina

U februaru 2004. godine tadašnji visoki predstavnik u BiH Britanac Paddy Ashdown nametnuo je novi Statut Gradu Mostar. U tadašnjem pismu građanima/kama napisao je: „Novi sustav je pažljivo osmišljen tako da osigura da nijedan narod ne može dominirati nad drugima“. Njegovim Statutom ukinuta je podjela na općine, koje su postale gradska područja, ali su i dalje davali jednak broj vijećnika u Gradsko vijeće, uprkos tome što područja sa hrvatskom većinom imaju veći broj birača.

Lokalne izbore 2004. godine u Mostaru obilježilo je pluralitet političkih partija i brojnih nezavisnih kandidata. Glasalo je 51529 građana. A partije s najvećim brojem glasova bile su HDZ BiH i SDA. Poziciju gradonačelnika dobio je Ljubo Bešlić, a dogradonačelnika Hamdija Jahić.

2008. godina

Posljednji izbori u Mostaru održani su 2008. godine. Iako je apsolutni pobjednik ovih izbora bio SDA sa 12 dobijenih vijećnika, a najveće iznenađenje Narodna stranka Radom za boljitak sa 7 vijećnika, HDZ je ipak sa svojih 7 vijećnika izdejstvovao da gradonačelnik ovog grada bude Bešlić, koji je ujedno bio prvi gradonačelnik nakon ukidanja šest gradskih općina i proglašenja Statuta Mostara. Podacima o izlaznosti na izborima 2008. godine nije bilo moguće pristupiti putem stranice Centralne izborne komisije (CIK) BiH. 

Ustavni sud BiH  je 2010. godine ukinuo odredbe mostarskog statuta gdje su se definirala izborna područja. Ocijenjeno je da ona diskriminiraju birače jer se isti broj vijećnika u Gradsko vijeće Mostara birao s područja šest bivših općina/izbornih jedinica, iako one imaju vrlo različit broj birača, kao i da građani/ke iz središnje gradske zone nisu mogli birati predstavnike za Gradsko vijeće. A potom je Ustavni sud BiH naložio Parlamentarnoj skupštini BiH izmjenu državnog Izbornog zakona, a Gradskom vijeću Mostara usklađivanje Statuta Grada s Ustavom BiH. Međutim, nijedna od izmjena nije načinjena.

SDA i HDZ  su godinama tragali za rješenjem, ali stavovi lidera su se razilazili i rezultirali na štetu građana/ki, koji/e nisu mogli/e ostvariti svoje demokratsko i ljudsko pravo da biraju vlast koja će ih predstavljati. U nekoliko tekstova koje je Interview.ba radio u okviru projekta „Građani zahtijevaju odgovore“ Fondacije Heinrich Boell, građani/ke Mostara su ukazali/e na korupciju, netransparentnost budžeta, zaostajanje grada u infrastrukturalnim projektima, na projekte koji su započeti i nisu urađeni kako treba ili nisu dovršeni...a najviše ih je zgražavala činjenica da svemu tome svjedoče, a nemaju priliku da mijenjaju stanje. 

Na cjelokupnu situaciju prva je odreagovala Mostarka Irma Baralija, koja je 2018. godine tužila Bosnu i Hercegovinu Evropskom sudu za ljudska prava zbog neodržavanja izbora u Mostaru. Da bi krajem 2019. godine Vijeće Evropskog suda za ljudska prava jednoglasno zaključilo da je BiH prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima jer nije provela obvezujuću odluku Ustavnog suda BiH iz 2010. da mora prilagoditi ustavu diskriminirajuće odredbe Izbornog zakona BiH koje se odnose na Mostar. Tako je Baralija dobila tužbu protiv Bosne i Hercegovine.

Mnogi stručnjaci su ovaj dogovor nazvali „prljavim“ zbog svih reformi izbornog sistema koje se trebaju provesti, a što uključuje provođenje brojnih sudski presuda u roku od šest mjeseci. Mišljenja su kako je to nerealan rok, ali ne isključuju da se takvo nešto može postići uz političku volju.

S obzirom na činjenicu da su izmjene Izbornog zakona oko Mostara stupile na snagu  18. jula 2020. godine, izbori se u Mostaru neće moći uklopiti u 15. novembar kada bi trebali biti održani izbori u drugim bh. gradovima, već će bi trebali biti održani 20. decembara. Centralna izborna komisija (CIK) BiH prema Izbornom zakonu BiH ne može raspisati izbore prije nego što prođe 150 dana od stupanja određenog zakona na snagu. Može u iznimnim situacijama uz ovlašenje Parlamentarne skupštine BiH, za što je prema riječima prof.dr. Suada Arnautovića upućena zamolnica u slučaju Mostara.

I dok se u javnom prostoru diskutuje o izborima, Parlamentarna skupština BiH još nije usvojila državni budžet, a sve se više priča kako bi se COVID-19 mogao reflektirati i na izbore, u smislu da se ne održe. No, u narednom period preostaje da vidimo koliko će lideri SDA i HDZ ostati dosljedni papira kojeg su potpisali, a državni parlamentarci demokratije i svojih obaveza prema građanima/kama, pa im shodno tome omogućiti osnovno ljudsko i demokratsko pravo da biraju i budu birani.