“Potpisan sporazum o Mostaru”, “Biće izbora u Mostaru”, prenose svi mediji i iskače iz svih ekrana. Reklo bi se, povijesni sporazum, “vratiće u našu avliju, suživot i demokratiju”. No, da li je to zaista tako?
Povijesni dogovor o Mostaru: Tresla se gora, rodio se miš
“Potpisan sporazum o Mostaru”, “Biće izbora u Mostaru”, prenose svi mediji i iskače iz svih ekrana. Reklo bi se, povijesni sporazum, “vratiće u našu avliju, suživot i demokratiju”. No, da li je to zaista tako?
Deset godina su trajali pregovori, u raznim formama i sa raznim akterima, koji su se uvijek završavali zaključkom da će se “nastaviti dogovarati”. Mostar se “pakovao” sa ostalim nerješenim problemima na raznim nivoima vlasti (a ima ih previše), pa se raspakiravao, dijelio, sastavljao, svašta smo se nagledali i naslušali u međuvremenu.
Bilo je dobrih i manje dobrih rješenja za Mostar, ali da će poslije svih silnih pregovora i dogovora skoro pa ostati isto stanje kao i prije, to je malo ko očekivao.
Jedno je sigurno, kada vodeći političari proglašavaju pobjedu, gubitnici su građani.
Šetam po Mostaru, razgovaram sa prijateljima i poznanicima i ne vidim tu euforiju koju čitam u medijima. Rezigniranost, tako bih nazvala stanje u kojem su građani Mostara poslije objave “povratka demokratije”.
Naravno, svima je drago što ćemo konačno imati izbore, na kojima ćemo birati vijećnike koji će nas predstavljati u Gradskom vijeću. Tako ćemo se imati kome obratiti kada želimo riještiti neki lokalni problem. Neće “novčanik i pečat” biti koje jedne ili dvije osobe, pa si prepušten na milost i nemilost ličnoj volji pojednica da riješi ili ne riješi problem koji muči građane Mostara.
Ali, da će ti izbori donijeti stvarne promjene, to malo ko vjeruje.
Umjesto 18 vijećnika iz 6 gradskih područja, biraćemo 22 (Jugozapad 7, Stari grad 5, Zapad 4, Sjever 2, Jugoistok 2, Jug 2). To otprilike znači da ćemo na svakih 5000 stanovnika birati jednog vijećnika.
Umjesto 17 vijećnika sa Gradske liste, sada ćemo birati 13.
Građani Centralne zone će glasati izvan svog područja stanovanja.
Matematika jasna, promjene minimalne.
Građani Centralne zone, koja “spaja” Mostar i dalje bez “svog vijećnika”, sada legalno.
Statut Mostara je pretrpio malo više izmjena.
Sada je tu pozicija “glavnog savjetnika grada” sa većim ovlastima, a uveden je sistem “duplog potpisa” i dvotrećinskog odučivanja za većinu odluka. To su nazvali “dvostruki ključ”.
Građani su to prepoznali kao dvostruku mogućnost blokiranja donošenja odluka, što može onemogućiti rad Gradskog vijeća, pa smo “džaba glasali” jer se opet nećemo imati kome obratiti za rješenje problema.
Ovaj način donošenja odluka daje toliko mogućnosti blokada, a kada je mogućnost tu, znamo šta se kod nas i događa. Ključ na ključ, blokada na blokadu, od izbora do izbora.
Dogovorio se i “paket aranžman” za izmjenu i dopunu Izbornog zakona BiH, kako bi se osigurao legitiman izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda i građana u Predsjedništvu i Domovima naroda.
Čini se sve dogovoreno, ali u stvarnosti: ražanj je spreman, a zec u šumi.
Nakon što su predsjednici dvije stranke, uz pritisak međunarodne zajednice, potpisali sporazume, oni ipak moraju ići kroz parlamentarne procedure obe Parlamentarne skupštine i Domove naroda. A tamo ne sjede samo i isključivo članovi te dvije stranke.
Izborni zakon za Mostar i budući izgled Statuta se pravio bez predstavnika Srba i Ostalih. Hoće li predsjednik SNSD-a pustiti hercegovačke Srbe “niz vodu” ili će se boriti i za njihova prava na “legitimno zastupanje”, ostaje da vidimo.
Biće zanimljivo pratiti rasprave i razne trgovine glasovima i povlasticama dok se ovi sporazumi i izmjene zakona budu “gurali kroz procedure”.
Dodatno, novi Statut Mostara treba da usvoji novo Gradsko vijeće, za koje niko ne može znati kako će izgledati u budućnosti. Ne postoji niko, ko bi sada mogao grantirati da će se na prvoj sjednici novog Gradskoj vijeća usvojiti Statut u ovom obliku.
U međuvremenu Mostar će se i dalje gušiti u svom smeću, Gradska uprava će raditi netransparentno i za korist uskih krugova povlaštenih, a mladi će svakodnevnim autobusnim linijama bježati iz Mostara trbuhom za kruhom.
Ako i kada budu izbori u Mostaru, nadam se da građani Mostara neće opet većinski (pro)dati glasove vladajućim strankama, nego da će ovaj put biti birači i izabrati one za koje vjeruju da će najbolje zastupati njihove interese.
Jer, nije sve “do njih”, nešto je i “do nas”, rođaci.