Politika

Sve više ljudi napušta Bosnu i Hercegovinu. Dosta im je konstantne neučinkovitosti bosanskohercegovačkih političara. Dosta im je i kaste koja 22 godine skoro ništa nije uspjela ostvariti za društvo i sada se odnedavno oslanja na destruktivni nacionalizam koji treba da podijeli zemlju i ljude i osigura im sljedeće izborne uspjehe.

Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine, bez demokratskih tradicija, vlast je počela više rušiti socijalizam, a manje graditi demokratsko društvo. Savremena država znači slobodno natjecanje na tržištu znanja i roba, ali i preusmjeravanje dijela sredstava od onih koji imaju više onima koji su se našli u uslovima da imaju manje. Osnov organizacije socijalne države je regulisanje te dvije poluge.  

BiH nije država vladavine prava. Ona nije država u kojoj je državna vlast ograničena nego se ona, gotovo neograničeno, može upotrebljavati u „nedržavne svrhe“.

Ovogodišnje izdanje magazina Perspectives se bavi fenomenom „zarobljene države“ (state capture) – korupcijom i nepotzmom, te njihovim uticajem na pravnu državu i život građanki i građana. Osim toga se osvrćemo na praksu zapošljavanja podobnih, a ne sposobnih, kao i  uticaj politike na obrazovanje, slobodu medija, nacionalizam kao „instrument“ moćnika, odsustvo vladavine prava i druga goruća pitanja.   Magazin je na engleskom jeziku

Publikacija „Iskustva i preporuke NVO sektora za unaprijeđenje kvalitete izbornog procesa u Bosni i Hercegovini“ je nastala kao rezultat konferencije “Jačanje uloge NVO sektora u izbornom procesu u BiH” koju je Centar za izborne studije (CIS) organizirao u partnerstvu sa Fondacijom “Heinrich Bӧll” u decembru 2016. godine, a zatim i niza razgovora i diskusija na temu jačanja kvalitete izbornog procesa u BiH kroz rad i napore nevladinog sektora, a na temelju izbornog ciklusa 2016. godine.

Prema nedavno objavljenom izvještaju Freedom House o državama u tranziciji, Bosna i Hercegovina je nazadovala u odnosu na nalaze iz 2016., a posebno u segmentu koji se odnosi na demokratsko upravljanje. Kako se navodi u izvještaju, BiH se suočava sa najgorom političkom disfunkcijom još od rata, što se ogleda u derogiranju državnih institucija i „izvrgavanju ruglu“ demokratskih procedura od strane političkih lidera.

Populistička ideologija se podupire na vertikalnu dihotomiju između naroda i elita, između nas dole čistokrvnih Makedonaca  i vas gore koji ste izdali Makedonsku kauzu, a finansiraju vas razni Soroši i ostali spoljni neprijatelji. Na horizontalnom nivou populist vrši demorkaciju u odnosu na pripadnike ostalih etniciteta, kultura, civilizacija, vera, seksualnih orentacija, migranata. Od Kacinskog i Orbana, preko Vučića i Dodika, pa do Gruevskog, postupno se širi klub populista u Jugoistočnoj Evropi.

Pitanje Lars-Gunnara Wigemarka na Twitteru "Kada će se ovo desiti u BiH?" povodom protesta u Rumuniji nije slučajno. Ma koliko bilo emotivno. Odgovor, međutim, može da odvede u drugom pravcu od onoga što je i kako bilo u Rumuniji. Ovdje se šutnja skuplja i taloži.  Na ovim prostorima kazano je više puta, i potvrđeno kao tačno, da je opasno za vlast  kad narod zašuti. A narod šuti predugo.

Nakon višegodišnjeg igranja vatrom, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je, slikovito rečeno, prešao crvenu liniju koja je razgraničavala strpljenje od odlučne akcije međunarodne zajednice. Politički šef bosanskih Srba je, već ranije, bio protagonist anti–državnog djelovanja.