Građani i građanke Bosne i Hercegovine, ovoga puta njih 56, 28 % s pravom glasa, još jednom su obavili svoju građansku dužnost. I ovi, kao i većina prethodnih izbora, proglašeni su sudbonosnim, najvažnijim u povijesti višestranačja u Bosni i Hercegovini, izborima od presudnog značaja za evropsku budućnost.No, prije nego se posvetimo analizi samog izbornog procesa, izbornih rezultata, projekciji moguće koalicije prvenstveno na državnom nivou, potrebno je istaći neke od osnovnih značajki ovogodišnje predizborne kampanje.
Nacionalistička retorika, u odnosu na opće izbore 2006, bila je nešto nižeg intenziteta, a posebno je, ovoga puta izostao princip reakcije na akciju. Opetovano negiranje genocida u Srebrenici, ponavljanje teze o secesiji Republike Srpske, potezanje pitanja neophodnosti stvaranja trećeg entiteta, neusuglašen govor Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića pred Generalnom Skupštinom UN, neki su od momenata koji jesu izazivali povremene reakcije, no one nisu bile konstanta predizborne kampanje.
Upravo je nedostatak reakcija, možda u najvećoj mjeri do sada, stvarao dojam da se radi o predizbornim kampanjama, koje se vode u dvjema susjednim državama, a ne o jedinstvenoj kampanji, u cjelovitoj zemlji. Očito je da je između Stranke demokratske akcije (SDA), Stranke za BiH (SbiH), Saveza za bolju budućnost Bosne i Hercegovine (SBB BiH) i Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH), vođena do sada najoštrija i najneizvjesnija borba za bošnjačke glasove kao i glasove onih koji se osjećaju Bosancima i Hercegovcima. Slično se dešavalo i sa kampanjom za hrvatske glasove, posebno kad je riječ o Predsjedništvu BiH. S druge strane našla se očito dobra pretpostavka Milorada Dodika da njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) neće moći suvereno i bez velike borbe osvojiti sve pozicije vlasti , kako na državnom tako i na entitetskom nivou, što je sve zajedno uvjetovalo opisano stanje.
Ovogodišnja kampanja bila je uveliko personalizirana. To se posebno moglo vidjeti na primjeru kandidata za članove Predsjedništva BiH, ali i na primjeru kandidata za druge nivoe vlasti, koji su, često, vodili individualne kampanje, pri tome ulazeći u skoro vidljiv konflikt sa konkurentima iz sopstvenih stranaka.
Izlaznost na ove izbore je bila najveća u zadnjih deset godina. Vjerovatno i zbog činjenice da je pravo glasa iskoristilo i 80.000 mladih ljudi koji su u periodu od općinskih izbora 2008. do 3. oktobra 2010. punoljetstvom stekli pravo izlaska na izbore.
Rezultati izbora ne bi trebali predstavljati veliko iznenađenje.SDP BiH osvojila je najveći broj glasova, skoro duplo više nego 2006. Najjača je politička partija u državnom Parlamentu, gdje će joj, najvjerovatnije, pripasti 9 mandata, najviše zastupnika imat će i u Parlamentu FBiH, njih 27, a najvjerovatnije će biti i najjača politička stranka u četiri kantona Federacije BiH. Njezin predsjednički kandidat Željko Komšić, osvojio je 316.000 glasova, dva puta više od zbira glasova njegovih najvećih konkurenata, kandidatkinje Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH), Borjane Krišto i kandidata koalicije HDZ 1990-HSP BiH, Martina Raguža.
Komšić je prije četiri godine osvojio 116.000 glasova, što je bilo dovoljno za njegov ulazak u Predsjedništvo BiH. No, ovogodišnji su mu izbori donijeli nevjerovatnih 200.000 glasova više. Iako je i prije četiri godine bilo jasno da je Komšić najznačajniju podršku dobio od bošnjačkih, odnosno birača koji se izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci, ove je godine to posebno izraženo. Očito da su se i glasovi onih koji su do sada glasali isključivo za bošnjačke kandidate prelili Komšiću, što pokazuje do sada najznačajniji izlazak Bošnjaka iz etničkih okvira političkoga odlučivanja.
S druge strane, dosadašnji bošnjački član Predsjedništva BiH, Haris Silajdžić, osvojio je tek nešto više od 100.000 glasova, za razliku od 2006. kada je za njega glasalo više od 350.000 građana BiH. Tri i po puta manji rezultat očit je znak da su glasači odlučili kazniti retoriku koja je obećavala mnogo, bez konkretnih rezultata. Njegovi glasovi sa prošlih izbora, očito su otišli kontroverznom biznismenu sa političkim ambicijama Fahrudinu Radončiću (SBB BiH) te Željku Komšiću. Silajdžićev nasljednik u Predsjedništvu BiH je Bakir Izetbegović, koji je dobio skoro identičan broj glasova kao i njegov stranački lider prije četiri godine. No, to Sulejmanu Tihiću 2006. nije bilo ni približno dovoljno za ulazak u Predsjedništvo BiH.
Silajdžićeva Stranka za BiH doživjela je potpuni debakl na ovim izborima. Svega dva mjesta u državnom Parlamentu, u odnosu na osam u još aktuelnom sazivu Zastupničkog doma Parlamenta BiH, govore da je ova stranka prošla još gore nego njen lider.
SDA je dobila svoga predstavnika u Predsjedništvu BiH, no u državnome Parlamentu, za razliku od 2006. kada je osvojila devet zastupničkih mandata, ovoga puta će imati, najvjerovatnije sedam, uz mogućnost osmog mjesta, nakon raspodjele preferencijalnih glasova, u prvom redu pristiglih iz Hercegovačko-neretvanskog kantona.
I na drugim nivoima vlasti SDA je imala slabije rezultate nego 2006. Iako sa malom razlikom u odnosu na SDP BiH, prvi put nakon 20 godina, SDA po do sada prebrojanim glasovima, nije vladajuća u Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu.
Dio njenih glasača ovoga je puta otišao SDP BiH, sudeći po anketama u kojima je najveći broj glasača ove stranke, kao svoj drugi izbor navodio upravo ovu stranku. Dio njih, sasvim sigurno svoje je povjerenje ukazao i Radončićevom SBB BiH.
Ukoliko se u obzir uzme činjenica da je SBB BiH osnovan tek prije nekoliko mjeseci, zapravo se može reći da je ova stranka najveći dobitnik ovogodišnjih izbora. U nekim od komentara dobrog izbornog rezultata ove stranke, kao njena komparativna prednost navodi se činjenica da su dva medija u vlasništvu njenog lidera: dnevna novina, te TV stanica relativno malog uticaja.
HDZ BiH se, uglavnom, drži u očekivanim okvirima ostvarivši ove godine nešto bolji izborni rezultat. Još uvijek je neizvjesno hoće li u državnome Parlamentu imati tri ili četiri zastupnika – 2006. imala ih je tri.
Iako je nakon svoga osnivanja Naša Stranka izgledala kao dobra alternativa kako postojećim etničkim podjelama, tako i političkim opcijama lijevoga spektra, njeni izborni rezultati minimalni su. Izborni prag prešla je samo u Sarajevskom kantonu, dok će po jednog zastupnika, u koaliciji sa Novom socijalističkom partijom Zdravka Krsmanovića, imati u Federalnom parlamentu te u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS).
U Republici Srpskoj, očekivano, Milorad Dodik postao je predsjednik ovog bosanskohercegovačkog entiteta. Njegov SNSD u državnom će parlamentu imati, najvjerovatnije, sedam mjesta, kao i prije četiri godine. Nešto lošiji rezultat ova je stranka ostvarila u Narodnoj Skupštini RS, no to neće uticati na mogućnost ove stranke da osigura parlamentarnu većinu i tako dobije mandatara sa sastav Vlade RS. Ni zagarantirana kvota od najmanje četiri pripadnika sva tri konstitutivna naroda u NS RS (a što se prvenstveno odnosi na bošnjačke i hrvatske zastupnike), neće značajnije promijeniti konačni raspored snaga u parlamentu ovog bosanskohercegovačkog entiteta.
No, kad je riječ o izborima za člana Predsjedništva BiH iz RS, stvari stoje drugačije: Mrtva trka između SNSD-ovog kandidata Nebojše Radmanovića i kandidata koalicije Zajedno za Srpsku Mladena Ivanića, vodila se do posljednjeg trenutka. Razlika od manje od 3 % uvodi u priču i aferu sa nevažećim glasačkim listićima, čak njih 129.000:
Kod izbora srpskog člana Predsjedništva od 9,44 % nevažećih glasačkih listića, neoznačenih je čak 7,04 %, pa Mladen Ivanić traži ponavljanje izbornog procesa.
I SBB BiH šalje optužbe za krađu glasova, Centralna izborna komisija (CIK) obećava detaljnu istragu, tvrdeći pri tome da se radi o bojkotu glasača zbog, kako kaže predsjednica CIK-a Irena Hadžiabdić, određenih diskriminatorskih odredbi Izbornog zakona BiH.
Najuzbudljivi dio bosanskohercegovačke izborne priče tek slijedi: Formiranje vlasti na različitim nivoima, od čega ono na državnom nivou budi najveći interes.
Da li je na pomolu tzv. crveno-zelena koalicija, odnosno koalicija SDP BiH i SDA? Iako se u jednom momentu činilo da bi moglo doći do koalicije između SDP BiH i SBB BiH, a sudeći prema međusobnom odnosu lidera ovih stranaka u drugom dijelu predizborne kampanje, prva koalicija je mnogo izvjesnija. Ukoliko dođe do ove koalicije, devet SDP-ovih i sedam ili osam SDA-ovih mandata, Dodiku neće ostaviti mnogo manevarskog prostora. Iz ove stranke tvrde da neće prihvatiti matematičku koaliciju, te da će o formiranju vlasti na državnom nivou pokušati razgovarati sa SDA i HDZ BiH. Ipak, više nisu tako eksplicitni u odbacivanju SDP BiH kao koalicionog partnera.
No, prognozirati sa velikom vjerovatnoćom tačnosti, moguću državnu koaliciju, potpuno je nezahvalno u ovoj zemlji. Ne treba zanemariti ni mogućnost velike postizborne trgovine.
O raspodjeli državnih funkcija, posebno kad je o čelnom čovjeku Vijeća ministara riječ, tek će se govoriti. SDP BiH želi ovo mjesto za svog lidera Zlatka Lagumdžiju. Iz HDZ BiH poručuju: Predsjedavajući Vijeća ministara BiH biće naš kandidat, ma koliko se to nekome ne sviđalo". Kako god, naredne će nedjelje baciti mnogo više svjetla na ispravnost trenutne ocjene da su ovi izbori doveli do promjena koje zemlju mogu povući naprijed.
Komentari izbornih rezultata koji dolaze iz Evrope i Sjedinjenih Američkih Država razlikuju se. Evropski mediji tvrde da je ovakvim izbornim rezultatom, BiH zašla u politički ćorsokak.
No, američki analitičari smatraju da ovi izbori pokazuju da se zemlja kreće u pozitivnom pravcu, ka jedinstvenoj državi. Kako god, nije slučajno da je posjeta američke državne tajnice Hillary Clinton Bosni i Hercegovini predviđena upravo nakon izbora.
Međunarodna zajednica morat će biti spremna da u procesu konstituiranja novih vlasti, a predviđanja su da bi se to moglo desiti tek početkom naredne godine, koristi princip mrkve i štapa. Nakon čega bi se na dnevnom redu hitno morale naći ustavne promjene.
Bez njih, teško se može govoriti o evropskom putu zemlje, jer i novoizabranim vlastima, na raspolaganju ostaju svi mehanizmi opstrukcije, projicirani u Daytonu prije 15 godina.
Bez obzira na to što su ovi izbori pokazali da značajan broj građana Bosne i Hercegovine jeste za promjene, ova bi zemlja mogla ostati u začaranom krugu ukoliko i kreatori današnjeg ustroja Bosne i Hercegovine ne preuzmu odgovornost za svoju kreaciju.