analiza
U Americi se, dolaskom Donalda Trumpa na mjesto predsjednika, vraća tzv. Global Gag Rule, što predstavlja direktan napad na reproduktivnu pravdu širom svijeta. Ovi akteri su prisutni globalno, naslanjaju se na antirodne politike, i vidimo da se njihov utjecaj prenosi i na Bosnu i Hercegovinu i druge zemlje Zapadnog Balkana (bivše Jugoslavije).
Ukratko o dostupnosti abortusa u Bosni i Hercegovini
Abortus na zahtjev u Bosni i Hercegovini moguće je uraditi do desete sedmice trudnoće, prema entitetskim zakonima o uvjetima i postupku za prekid trudnoće, i on se plaća prema cjenovnicima zdravstvenih ustanova (cijene variraju među kantonima i entitetima te distriktu). Nakon tog perioda za ovaj postupak potrebna je saglasnost komisije zdravstvene ustanove. S druge strane, medicinski indicirani abortus pokriven je sredstvima obaveznog zdravstvenog osiguranja. Međutim, istraživanje regulative, dostupnosti i praksi abortusa koje je 2023. godine proveo Sarajevski otvoreni centar (SOC) pokazuje da je pristup uslugama abortusa ograničen i da je zdravstvena zaštita povezana s abortusom nedosljedna na području Bosne i Hercegovine. To se ogleda u više segmenata dostupnosti abortusa, počevši od pravnog uređenja ovog prava / zdravstvene usluge, preko nepotpunih i nepouzdanih statistika, do samog pristupa uslugama vezanim za prekid trudnoće (cijene, medikamenti, anestezija) te kapaciteta zdravstvenih ustanova i osoblja.
Široko rasprostranjena upotreba tzv. priziva savjesti, odnosno činjenica da mnogi zdravstveni radnici (liječnici/liječnice i medicinski tehničari/sestre) odbijaju raditi prekide trudnoće koji su im u opisu posla i za što su znanje i vještine stekli tokom medicinskog školovanja, dokaz je kako i koliko se ženama oduzimaju prava i mogućnosti da odlučuju o svom životu, tijelu, budućnosti, odnosno da planiraju porodicu na način koji im odgovora u skladu s mnogim faktorima koji oblikuju takve odluke.
Kao što kažu žene koje su učestvovale u spomenutom istraživanju i prenijele vlastita iskustva abortusa u Bosni i Hercegovini problematično je to što se protivnici prema tom činu odnose kao prema banalnom hiru žene, kao prema jednostavnoj proceduri na koju se lako odlučiti, a nikako ne vide ili ne žele vidjeti razloge koji dovode do te odluke i zašto je nekome abortus potreba, a ne samo u slučajevima kada je medicinski neophodan – ugrožen život i zdravlje trudnice i/ili preživljavanje fetusa odnosno bebe kada se rodi.
Anti-abortus akteri i oduzimanje prava žena
Nedavno rađeno istraživanje pokazalo je da upravo tih protivnika prava žena u Bosni i Hercegovini sada postoji najmanje deset – organizacije i druge inicijative koje žele utjecati na odluke žena o abortusu te uz pomoć iz domaćih budžeta i podršku velikih međunarodnih konzervativnih organizacija smanjiti mogućnosti ili u potpunosti zabraniti abortus kao zdravstvenu zaštitu.
Ženama u manje razvijenim sredinama Bosne i Hercegovine vjerovatno je uvijek bilo teže odlučiti se na abortus, a onda ga i napraviti, nego u većim gradovima BiH. Istraživanje je pokazalo da osim prepreka „tradicionalne“ i sredine koja svoje stavove bazira na religijskom diskursu protiv sebe imaju i ove aktere.
Istraživanje Zagovaranje zabrane i protivljenje abortusu u Bosni i Hercegovini – organizacije, inicijative i pojedinci analizira djelovanje tih aktera, načine komuniciranja i finansiranja. Radi se o pojedincima, formalnim i neformalnim grupama, organizacijama i fondacijama koje se protive mogućnosti abortusa na zahtjev te neke od njih zagovaraju zabranu promjenom zakona. Pored toga, nastoje utjecati na stav prema abortusu kod donosilaca odluka ili šire javnosti organiziranjem javnih događaja, kampanja, protesta ili komunikacijom na društvenim mrežama. Komunikacija je puna naučno netačnih i neutemeljenih informacija, a te strategije manipulacije kojim se koriste mogu djelovati demotivirajuće na odluku o prekidu neželjene trudnoće.
Ovi akteri su prisutni globalno, naslanjaju se na antirodne politike, i vidimo da se njihov utjecaj prenosi i na Bosnu i Hercegovinu i druge zemlje Zapadnog Balkana (bivše Jugoslavije). Izražene su tendencije antirodnih aktera prema sužavanju opsega ljudskih prava žena, sporna su im ljudska prava LGBTIQ osoba, relativiziraju ili negiraju nasilje koje je rodno uvjetovano, bave se „opasnostima rodne ideologije“, pored pokušaja ograničavanja ili sužavanja mogućnosti izbora i tjelesne autonomije, koji se očituju u kontroli ženskih tijela.
Kako djeluju i komuniciraju ove grupe? Koriste se metodama zastrašivanja – takozvanim posljedicama abortusa i širenjem panike. Najčešće navode dezinformacije o štetnim zdravstvenim posljedicama abortusa, kao što su sterilitet, veće mogućnosti oboljenja od raka dojke ili grlića maternice, ili mentalne poteškoće, za što nemaju kredibilne naučne dokaze, te prikazuju da ova stanja nastaju u mnogo većem broju nego što je to zaista slučaj. To se ogleda u manipulativnoj interpretaciji rezultata postojećih istraživanja i naučnih studija, tvrdeći npr. da se žene većinom pokaju nakon prekida trudnoće ili da žene koje zadrže trudnoću uglavnom protekom vremena budu sretne što su to učinile.
Upravo širenje anti-abortus stavova, dezinformacija i misinformacija može biti plodno tlo za sistemska ograničenja i zabrane, to jest promjene politika i zakonodavnog okvira. To su sljedeće taktike: mjerenje uspjeha vlastitog djelovanja brojem „spašene djece“ od abortusa; nametanje osjećaja krivice, žaljenja i stida ženama koje se odluče na abortus; tvrdnje da se abortus koristi kao vid kontracepcije a da pritom nemaju dokaza za te argumente, niti imaju u vidu cjenovnu i širu sistemsku nedostupnost kontracepcije, ali i mogućnosti da kontracepcija zakaže. Još jedan snažan motiv i diskurs anti-abortus grupa jest davanje obećanja socijalne podrške i sigurnog utočišta za trudne žene, buduće majke, osnaživanje porodica, bez jasnih pokazatelja kako su dugotrajno i sistemski pomogli ženama i porodicama (što treba da osiguraju institucije i servisi države nadležni za ta pitanja, a akteri poput ovih organizacija to niti mogu niti su takvi vidovi pomoći dugotrajna rješenja).
Komunikacija ovih grupa usmjerena na „zaštitu života nerođenog djeteta“ počinje od upotrebe naučno netačnih termina 'beba' i 'dijete', iako se u trudnoći do desete sedmice radi o embrionu/fetusu, do manipulacija raspravama o početku života. To potvrđuje i činjenica da, što je istraživanje SOC-a pokazalo, školovani liječnici, specijalisti ginekologije i drugih grana medicine i zdravstvenih studija u pojedinim zdravstvenim ustanovama, kao i nositelji javnih funkcija u oblasti zdravstva, naprimjer ministar zdravstva Kantona 10, ne smatraju abortus moralnim, prekid trudnoće vide kao ubistvo, koje nije medicinsko pitanje, te da treba biti zauvijek zabranjen u Bosni i Hercegovini. I same žene koje su podijelile svoja iskustva navode nezadovoljstvo mnogim segmentima pružanja usluga abortusa, a neki od njih su opisani kao traumatični. Propitivanje razloga za abortus, nametanje ženama osobnih i vjerskih/moralnih razloga od zdravstvenih radnika, osuđivanje, vrijeđanje, ponižavanje, verbalni napadi, neprofesionalnost, neljubaznost, nedovoljno informiranje pacijentica o bitnim aspektima postupka, manjak komunikacije, nehuman odnos… neka su od doživljenih iskustava. Izvođenje abortusa bez anestezije još je jedan nedostatak koji je nekim ženama uzrokovao prevelik bol, strah i nesigurnost.
Šta zapravo znači zabrana abortusa?
Zalaganja za „zaštitu života“ (protiv abortusa) vode ograničavanju prava žene na izbor i privatni život, i onda se suočavamo s brojnim mehanizmima otežavanja pristupa zdravstvenim uslugama. U situacijama potpune nedostupnosti i zabrana žene umiru zbog nesigurnih uvjeta u kojima su primorane uraditi prekid trudnoće. U mnogim zemljama istočne Evrope i SAD-u već vidimo zakonsko reguliranje tzv. obaveznog perioda čekanja od nekoliko dana/sedmica od pregleda/utvrđivanja trudnoće do obavljanja abortusa, u kojem vrlo lako može proći zakonski rok u kojem je dozvoljeno obaviti abortus i u kojem se ženama prenose stavovi obojeni predrasudama, zahtijevaju dodatni ultrazvučni pregledi, čime žene ostaju bez zdravstvene zaštite koja im je potrebna. Zakonski se onemogućavaju pružatelji usluga da putem telemedicine pacijenticama stoje na raspolaganju. Također se skraćuje zakonska granica/rok (sedmica trudnoće) za obavljanje abortusa iako je preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) da se poveća granica – broj sedmica do koje je moguće prekinuti trudnoću. Još jedna preporuka SZO-a je koristiti medikamente/lijekove za prekid trudnoće kao manje invazivnu metodu.
U Americi se, dolaskom Donalda Trumpa na mjesto predsjednika, vraća tzv. Global Gag Rule, što predstavlja direktan napad na reproduktivnu pravdu širom svijeta. Dakle, tom odlukom se zaustavlja finansijska podrška SAD-a organizacijama kao što je IPPF (International Planned Parenthood Federation) ako koriste sredstva drugih donatora za pružanje usluga abortusa, savjetovanje i upućivanje osoba na mjesta na kojima tu zdravstvenu zaštitu mogu dobiti. Tjelesna autonomija, sloboda donošenja odluka o vlastitom tijelu i zdravlju pod napadom je mnogo konkretnijim i opasnijim mjerama. Ovo se odnosi i ima ogromne negativne posljedice i na zdravlje transrodnih, rodno raznolikih / nebinarnih i interspolnih osoba, kojima su afirmativne i inkluzivne zdravstvene usluge prijeko potrebne. Tu ne smijemo zaboraviti transrodne i interspolne osobe koje imaju mogućnost ostati trudne i omogućavanje njima svih reproduktivnih opcija i zaštite seksualnog zdravlja.
Živimo u svijetu u kojem 6% žena reproduktivne dobi živi u 21 državi koje u potpunosti zabranjuju abortus, a njih 20% živi u 44 države koje dozvoljavaju abortus samo kada je potrebno spasiti život trudnice. To govore podaci Centra za reproduktivna prava koji pravi pregled pravnog statusa abortusa širom svijeta. Dakle, četvrtina svijeta ženama koje su silovane, doživjele drugi oblik seksualnog nasilja i ostale trudne, koje će na osnovu dokaza medicinske struke roditi dijete sa zdravstvenim problemima ili ga neće ni roditi, osporava pravo da prekinu takvu trudnoću. Takva praksa znači da odgovornost za ove situacije stavljaju na žene i primoravaju ih da nastave živjeti u nasilnim, izuzetno teškim, najčešće patrijarhalnim okvirima.
Sve što se dešava ostavlja žene s neželjenim trudnoćama u strašnim uvjetima nesigurnosti, straha, nezaštićenosti i smrti zbog nemara sistema i nespremnosti za osiguranje dostojanstvenih socio-ekonomskih uvjeta života svakoj osobi u kojim bi mogle planirati porodicu i imati pristup sistemima brige o novom životu. Pristup abortusu ne možemo i ne smijemo posmatrati odvojeno od drugih segmenata kruga reproduktivne pravde, što protivnici abortusa ignoriraju. Moramo konstantno podsjećati na sve ono što definira nečiju odluku da ima ili nema djecu: zaštita pojedinaca/pojedinki i porodica adekvatnim porodiljskim naknadama i drugim vidovima materijalne pomoći; fleksibiliziranjem roditeljskog odsustva; kvalitetnim sistemima brige o djeci, osobama s invaliditetom; dostupnošću najsavremenijih oblika kontracepcije; seksualnom edukacijom; sprečavanjem i liječenjem seksualno prenosivih infekcija; sprečavanjem i kažnjavanjem nasilja u svim njegovima oblicima; kvalitetnom i nenasilnom akušersko/porodničkom praksom; pristupom alternativnim opcijama začeća i rađanja...
Abortus i njegova regulacija, prakse koje se koriste i stvarna (ne)dostupnost povezane su s mnogim drugim pitanjima i pravima. Ako dovedemo ženu do situacije u kojoj se guši njen glas o vlastitom životu i zdravlju, ako joj sistem ograničava, otežava ili potpuno zabranjuje prekid trudnoće, sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu i mehanizme planiranja porodice, to vrlo jasno vodi vraćanju žene isključivo u privatnu sferu gdje joj se mogućnosti rada, profesionalnog razvoja i doprinosa društveno-političkim procesima smanjuju, a pojačava ekonomska i drugi tipovi ovisnosti o muškarcu i centrima moći u kontekstu neoliberalnog kapitalizma. Konstantni statistički pokazatelji učešća žena na tržištu rada – visoke stope nezaposlenosti i neaktivnosti, nizak procent očeva koji koriste porodiljsko/roditeljsko odsustvo, izostanak gore pobrojanih, neodvojivih segmenata reproduktivne pravde ženama oduzima moć da svoje živote drže u svojim rukama.
Cijelo istraživanje možete pronaći OVDJE.
