Koncept Zakona o kritičnim sirovinama EU: Ekstrakcija resursa služi interesima EU?

Ali zašto bi građani uopšte trebali brinuti o još jednoj od desetina strategija EU?

Kako je prijedlog tek na putu i predložen u martu 2023. godine, niko još nije rekao kakve bi posljedice mogao imati, ali je vidljivo da je EU bacila oko na Zapadni Balkan kao alternativni izvor sirovina. Zemlje zapadnog Balkana su u opasnosti da postanu neke od mnogih zemalja koje će podsticati  EU davanjem svojih resursa, a samo se spekuliše pod kojim uslovima bi se to moglo dogoditi. Hoće li lokalne zajednice u Bosni i Hercegovini biti prisiljene da ponesu teret kontaminacije i zagađenja okoliša kako bi učinili ekonomiju EU zelenijom?

Europski zakon o kritičnim sirovinama

Energetska tranzicija širom svijeta dovešće do ekstremnih skokova u potražnji za sirovinama u narednih nekoliko decenija. Dokument EU eksplicitno navodi porast potražnje za:

• Rijetkim materijalima za magnete koji se koriste u vjetroturbinama i električnim vozilima (6-7 puta više)
• Galijem za poluprovodnike (17 puta više)
• Litijumom (89 puta više) (EU Komisija 2023a).

Unutar tih tranzicija, EU ulazi u polje svjetskog „takmičenja u resursima“, (EU Komisija 2023a, str. 1), koji će se zahtijevati od svih zemalja svijeta, a koncentrisani su u rukama nekoliko zemalja. Štaviše, rat u Ukrajini, kineska protekcionistička politika i prekidi globalnih lanaca vrijednosti tokom Covida 19 i ranije su pokazali da prethodni specifični izvori više nemaju pouzdanost.

Tečne i automatizovane proizvodne strukture, kao i brza ulaganja u obnovljive izvore energije i automatizaciju zahtijevaju stabilnu raspoloživost materijala kao prvi korak u lancu vrijednosti. Međutim, dok se industrijski razvojni, proizvodni i istraživački instituti nalaze u industrijskim centrima EU, potonji, materijalni izvori uglavnom dolaze iz regiona van EU. EU se tradicionalno oslanja na Kinu, na afričke dobavljače i zemlje Latinske Amerike, što je često i dalje zasnovano na nekadašnjim kolonijalnim odnosima. Te bivše kolonije danas su zemlje dobavljači sirovina za zadovoljavanje potražnje EU. Ali kako se globalni pejzaž mijenja, EU smatra da je njen industrijski razvoj i životni standard, koji je još uvijek na čelu globalne sfere, ugrožen zbog potencijalnih materijalnih nestašica. Vjetroenergetika i automobilski sektor su posebno pod većim rizikom od nestašice u snabdjevanju (Hedberg 2020).  Mnoge sirovine koncentrisane su u Rusiji, koja je zahvaćena ratom, i Kini, koja je podložna geopolitičkim tenzijama. Drugi ključni izvoznici sirovina postavljaju veća izvozna ograničenja (npr. Kazahstan, Indija, Argentina) (OECD, 2022). Sa CRMA-om, EU postavlja konsolidovani zakonodavni okvir za diverzifikaciju izvora i manje oslanjanje na svoje nekadašnje izvore sirovina. EU će biti nezavisna, autonomna ekonomija, koja bi, u slučaju da je to potrebno, trebalo imati specifična partnerstva sa zemljama koje se oslanjaju na EU, nikako drugačije. 

CRMA podrazumjeva specifična sredstva za obezbjeđivanje prioritetnog pristupa za EU u odnosu na druge zemlje kada su u pitanju strateški materijali, među kojima su najvažnija strateška partnerstva i investicije. Strateška partnerstva su već uspostavljena, međutim, dokument je eksplicitno sastavljen kao odgovor na aktuelna dešavanja i za konsolidaciju akcija na strateški način.

Dok osiguravanje ekskluzivnog pristupa njihovim izvorima postaje glavni cilj Zakona, obećanja o cirkularnosti i materijalnoj efikasnosti na drugoj strani lanca vrijednosti samo se spominju kako bi se ograničila potražnja za resursima kroz drugu upotrebu. Razmišljanja o okolišu se samo rijetko pominju u dokumentu, a detaljnu razradu upoznavanja resursa prati samo puko razumijevanje ekoloških propisa i obećanja o upravljanju otpadom.

Zakon je više alat za zaštitu konkurentnosti EU: Zaobilaženje globalnog, konkurentnijeg tržišta u pogledu resursa, osiguravanjem ekskluzivnog pristupa kroz strateška ulaganja i partnerstva. Ograničavanje prekida globalnog lanca vrijednosti, osiguranje energetskih i digitalnih investicija i proizvodnje unutar EU, nezavisno od regionalnih ili globalnih kriza, sukoba ili drugih poremećaja u lancu vrijednosti.

Ciljevi Inicijative

Zakon prvo uspostavlja glavnu osnovu prioritetnih materijala koji treba da se rudare: Oni koje EU želi osigurati isključivo zato što ih vidi kao kritične za vlastiti razvoj, i tamo gdje EU traži nove mogućnosti za rudarstvo unutar EU, a posebno izvan nje. Kao takva, EU prvo postavlja ciljeve za svaku zemlju EU da unaprijedi svoje domaće rudarstvo kako bi postala manje zavisna od vanjskih izvora. Do 2030. godine, 10% kritičnih sirovina trebalo bi da potiče iz domaćih izvora. Za novije članice EU i buduće članice EU, to također znači da se potrebno pripremiti za više rudnika od zapadnoeuropskih kompanija.

Da bi se ograničila zavisnost od jedne zemlje izvora, EU predviđa ograničenje – maksimalni udio uvoza jedne zemlje kada je riječ o strateškim sirovinama ne treba da prelazi 65%. Strateška partnerstva sa „trećim zemljama” zbog sirovina, koja su već dio Strategije EU za sirovine iz 2020. godine, pomažu u diverzifikaciji lanca snabdijevanja i pomjeranju fokusa s rudarstva iz Afrike kako bi se ograničila europska zavisnost (Wouters, 2023). Strateška partnerstva su već uspostavljena sa Ukrajinom ili Kanadom, a trenutno se pregovara sa Čileom oko litijuma. Da li je zemlja kvalifikovana da bude strateški partner određuju 4 kategorije, od kojih su jedna ekološki i socijalni standardi. Međutim, formulacija je nejasna. CSO (organizacije građanskih društava) kritikuju kako ne postoje strogi uslovi za specifične ekološke i društvene zaštite za Strateška partnerstva (Gonzalez 2023).

Kako se u narednih nekoliko godina mora pojaviti diverzifikacija lanca snabdijevanja, a potražnja za CRM-ovima vrtoglavo raste, EU brzo može zadovoljiti svoje potrebe samo ako brzo poveća ulaganja u rudarstvo EU u mnogo širem rasponu. Međunarodne investitore treba privući ubrzavanjem procedure za Strateške projekte. U stvari, dokument navodi, sa njihove strane, okolnosti koje najviše ometaju projekte:

„Ponekad su težak pristup finansiranju, dugotrajne i složene procedure izdavanja dozvola i nedostatak javnog prihvatanja, kao i potencijalna zabrinutost za životnu sredinu, glavne prepreke za razvoj projekata kjlučnih sirovina.“ (Komisija EU 2023a, str.2).

Zaštita životne sredine i lokalnog stanovništva, iako se pominje u nekoliko tačaka u dokumentu, nije nešto čime bi se trebalo eksplicitno pozabaviti i isticati, već predstavlja uznemirujući faktor, poput rakete, koja stoji na putu ka isplativim i strateškim rudarskim investicijama.

U jednoj od potencijalnih budućih opcija politike, Strateški projekti bi dobili širi pristup odobrenju podrške država članica i finansiranju iz CRM fonda (EU Komisija 2023a) i dobili bi dozvolu prema blažim ekološkim standardima. Predviđeno je da se rok između prijedloga projekta i realizacije radikalno skrati sa „potencijalno nekoliko decenija“ na „samo nekoliko godina“, čime bi se ograničili i rokovi za javne konsultacije, proteste, prostor za promjenu projekta za lokalnu zajednicu (Menga, 2023). U stvari, davanje dozvola za Strateške projekte bi trebalo da traje maksimalno 2 godine, u nekim slučajevima samo godinu dana. Ovo daje izuzetno malo vremena lokalnim zajednicama i ekološkim grupama da reaguju, iako je dobro poznato da rudarski projekti mogu uzrokovati teško zagađenje sa ogromnim uticajima na zdravlje i okoliš i stoga zahtijevaju posebne procjene uticaja (Gonzalez 2023). Međutim, vremenski okvir za javne konsultacije i procjenu uticaja na životnu sredinu bit će ograničen na samo 90 dana.

Postoji pojam proširenja upravljanja otpadom, gdje bi odlagališta otpada i neke odredbe za reciklažu, iako nisu detaljno razrađene, trebale biti obavezne. Na kraju, EU ima za cilj da do 2023. nabavi 15% svojih sirovina iz recikliranih izvora – što bi opet trebalo da ograniči potražnju EU i učini je otpornijom na nestašice materijala (EU Komisija 2023a, Menga 2023).

Koji resursi?

Zakon se posebno odnosi na „neenergetske, nepoljoprivredne sirovine” – odnosno na materijale koji se klasično rudare. Klasifikacija se može izvršiti u dvije kategorije:

1. Strateške sirovine: Globalna upotreba u strateškim industrijama

Materijal se klasifikuje kao strateška sirovina, ako je globalna potražnja za materijalom velika i ako se često koristi u strateški važnim industrijama: digitalnoj, zelenoj, vazduhoplovstvu i odbrani.

2. Kritične sirovine: Ekonomski značaj i visok rizik nabavke

Materijal je klasifikovan kao kritična sirovina, ako se često koristi u cjelokupnoj ekonomiji EU, rizik nabavke je visok, a mogućnosti zamjene su male. Rizik nabavke je određen koncentracijom izvora. Da li se sirovina isključivo iskopava u nekoliko zemalja? EU u svom dokumentu eksplicitno navodi zavisnost od Kine (97% uvoza magnezijuma u EU) i koncentraciju kobalta u Demokratskoj Republici Kongo (63% ukupne svjetske eksploatacije).

Ukupno, EU sažima veliku listu različitih sirovina: 

Strateške sirovine

Kritične sirovine

Izvor: Europska komisija (2023b).

Lista kritičnih sirovina nije ništa novo. Europska komisija je već 2017. objavila sličnu listu od 27 CRM (kritičnih sirovina) – (Soštaric et al. 2021). Međutim, uvođenje strateških sirovina kao nove kategorije predstavlja proširenje dosadašnje politike.

Kritične sirovine u BiH

Nije malo onih strateških i kritičnih sirovina, čiji potencijal za rudarenje u Bosni i Hercegovini je već planiran da se istraži. Geolozi sa različitih univerziteta u regiji Zapadnog Balkana već su istražili potencijale za širenje CRM rudarstva u Bosni i Hercegovini. Otkrili su značajne mogućnosti za eksploataciju boksita, magnezita i antimona u cijeloj zemlji (Soštaric et al. 2021). Tačnije, naveli su potrebu za daljim geološkim istraživanjem (postojećih) nalazišta u sljedećim regijama:

• nalazišta polimetalnog antimona u Čemernici i Podhrusnju
• antimonova polja u Srebrenici i Rupicama
• polja magnezita u Kladnju, Banja Luci, Tesliću, Novom Šeheru
• Boksit u Vlasenici, Srebrenici, planini Grmeč u Unsko-sanskoj oblasti i između Posušja i Trebinja

Neka istražena nalazišta su napuštena, druga su već u funkciji ili su u razvoju, neka još nisu istražena. U svakom slučaju, operacije rudarenja se ne smatraju maksimalnim kapacitetom i postoji značajan potencijal za povećanje rudarskih aktivnosti. Autori studije čak sugerišu da bi, kada se bude u potpunosti eksploatisala, Bosna i Hercegovina mogla postati jedan od glavnih dobavljača boksita i magnezita u Europi. Političke ekonomske posljedice takvog oslanjanja na EU, kao i ekološki i društveni efekti masovnog rudarenja zanemaruju se u takvim studijama.

Međutim, BiH je već najveći proizvođač boksita među zemljama zapadnog Balkana (Giannakopoulou et al. 2021), a od toga nije vidljivo mnogo koristi. Osim kritičnih sirovina, u centralnom regionu postoje nalazišta plemenitih metala poput rude i srebra. Željezo se već eksploatiše u većim kapacitetima. Ipak, opet, ono što se naglašava je potencijal Bosne i Hercegovine za rast, označavajući je kao još uvijek nedovoljno iskorišteno središte resursa. Istraživači naglašavaju da bi tek moglo biti otvoreno mnogo rudnika npr. antimona, koji do sada nije rudaren, što pokreće mentalitet istraživanja i potrage za zlatom (vidi Giannakopoulou et al. 2021, Soštarici et al. 2021).

EU inicijative vezane za sirovine u BiH

U stvari, EU je već na putu da istraži potencijalna nalazišta resursa i usmjerava pogled na zapadni Balkan. Čak i prije CRMA, češko predsjedništvo je ukazalo na potrebu za koordinacijom više strateških rezervi sirovina sa Zapadnim Balkanom (Zachova 2022). Nadalje, zemlje Zapadnog Balkana, među kojima je i Bosna i Hercegovina, nedavno su uvrštene u nekoliko novijih strateških okvira EU kako bi služile kao dobavljač za potražnju EU za sirovinama.

EIT Raw Materials sebe naziva zajednicom za inovacije osnovanom 2015. godine i sufinansiranom od strane Europske unije. Ova platforma već sarađuje sa 12 akademskih i neakademskih istraživačkih institucija u BiH. Među njenim aktivnostima u regionu je inicijativa za Sjevernu Makedoniju za promovisanje rudarskog zakonodavstva koje je pogodno za investitore, dok je druga inicijativa posebno usmjerena na nalazišta boksita – koja su posebno česta u BiH.

Reseerve projekat za mapiranje mineralnih resursa na Zapadnom Balkanu (EIT Raw Materials 2020) je digitalna platforma za ažuriranje do sada fragmentiranih geoloških podataka o sirovinama. Projekat Reserve bi trebao istražiti „Mineralni potencijal regiona Istočne i Jugoistočne Europe“ i izraditi Registar minerala za region Zapadnog Balkana (Reseerve 2023).

Reseerve je odraz kako odnosi centar-periferija, gdje bi europske periferne zemlje postale glavni dobavljači materijala za zelenu tranziciju Zapada, ponovo dobijaju na težini. Balkan je mapiran na njihovoj web stranici kao mjesto rudarenja. Nema informacija o potencijalnim uticajima na životnu sredinu na zaštićena područja – ali postoje podaci o tačnim geolokacijama i vrstama materijala koji se mogu naći širom zemlje. Novopribavljeni podaci omogućavaju budućim europskim investitorima da osnuju projekte koji su u skladu sa CRM-om i stoga mogu imati koristi u okviru CRMA okvira. Jednom kada ih se klasifikuje kao strateški važan projekat, investitori bi imali koristi od lakšeg pristupa finansijama i lakše birokratije, što bi išlo ruku pod ruku sa blažim propisima o ljudskim pravima, radnoj eksploataciji i životnoj sredini.

BiH je također dio Europske alijanse za sirovine (ERMA) – koja je formirana kako bi se olakšala ulaganja u sirovine duž svih faza lanaca vrijednosti, a koju finansira Europska unija. Od zemalja bivše Jugoslavije pristupile su samo BiH, Slovenija i Srbija. U njihovom posljednjem Strateškom izvještaju BiH se, uz Srbiju, pominje kao rudarsko središte za litij. Što se tiče Srbije, kontroverzne kompanije Rio Tinto i EULIBOR navedene su kao rudarske kompanije, dok je u BiH Arcore na listi rudarenja litijuma i borata. Dodatno, BiH je navedena za rudarenje Magnezijuma za europsku proizvodnju metala magnezijuma (ERMA 2023).

U okviru projekta EU Horizon 2020, na terenu se istražuju mogućnosti aktivnog rudarenja. Dok je Srbija već uključena u veliki broj (8 projekata), 4 projekta se razvijaju u okviru Horizon 2020 programa u Bosni i Hercegovini (Hedberg 2020, HMS, 2018). Jedan od njih uključuje i istraživanje podvodnog rudarenja u Varešu u jezeru Nula, što je izazvalo masovne proteste lokalnog stanovništva, među kojima i otvoreno pismo Delegaciji EU da obustavi projekat. Metoda podvodnog rudarenja koja bi se trebala testirati na jezeru Nula bila je potpuno nova u istraživanjima, prethodno je testirana samo na jednom jezeru u Engleskoj – koje nije bilo jezero sa živopisnim prirodnim ekosistemom već rezultat većeg depozita otpada. Operater VAMOS je izjavio da će „izvršiti terenska ispitivanja sa prototipom opreme na napuštenim i neaktivnim rudnicima“ (Cordis EU), sugerišući da će na napuštenim lokacijama biti samo ograničeni uticaji na životnu sredinu. Međutim, kao svoje drugo probno mjesto odabrali su jezero u nekadašnjem rudarskom gradu Varešu - zajednici koja čak nije ni u EU, čije jezero izvire iz bistrih izvora i bogato je ribom. Projekat je mogao dovesti do iscrpljivanja ekosistema jezera – za potrebe industrijskog razvoja EU (Aarhus Centar u BiH, 2018).

Neuspjeh u zaštiti životne sredine i ljudskih prava

CRMA je uznemirio organizacije civilnog društva i ekološke aktiviste zbog neuravnoteženih odnosa snaga između zajednica i privatnih investitora, između dobavljača i potrošača iz EU, te zaobilaženja društvenih mjera i mjera zaštite životne sredine, kao i lokalne zajednice. Narativ cijelog dokumenta je veoma sužen na obezbjeđivanje lanca snabdjevanja – demokratski ili socio-ekološki principi nisu važni. CSO (organizacije civilnih društava) su u nekoliko navrata pismima i drugim javnim izjavama izražavale ozbiljnu zabrinutost i zahtijevale suštinske izmjene dokumenta. SOMO navodi:

“Predložena strategija EU za osiguranje pristupa CRM-ovima (kritičnim sirovinama) i SRM-ovima (strateškim sirovinama) neće dovesti do održivog snabdijevanja mineralima za Europu jer će pogoršati ljudska prava i rizike po životnu sredinu i potkopati razvoj u partnerskim zemljama. Ključno je to što CRMR ne uspijeva da se pozabavi neodrživom potrošnjom u Europi i jača ekonomski okvir u kojem su treće zemlje bogate resursima prisiljene da ostanu dobavljači sirovina koje zadovoljavaju zahtjeve potrošača i neodrživ stil života globalnih sila.” (Gonzalez 2023, str. 1)

Dokument oblikuje okvir koji zaista ne predviđa nikakva ograničenja europskog otiska sirovina. Potrošnja i resursno intenzivna proizvodnja robe se nikako ne predviđa, a ograničena obećanja povećanja domaćeg rudarstva i reciklaže ne mogu prikriti činjenicu da industrijski centri EU zadržavaju prekomjernu potrošnju uglavnom kroz uvoz sirovina (Otvoreno pismo CSO 2023.). Dok se industrijska proizvodnja i potrošnja visoke vrijednosti pojavljuju unutar EU, rudarska industrija, sa svim svojim zagađenjem i štetnim učincima na zdravlje, socijalnu sigurnost, biodiverzitet i iscrpljivanje zemljišta, najviše će ostati van iste – u susjednim državama EU i na globalnom jugu. Što se tiče litijuma, najveće rezerve u Europi su zapravo one koje CSO-ovi označavaju kao propuste dokumenta kao pitanje „globalne pravde“ i pozivaju EU da okonča eksploataciju trećih zemalja za sopstvenu prekomjernu potrošnju (Otvoreno pismo CSO 2023.). Dokument je stoga još jedno priznanje da će EU zadržati svoj „imperijalni način života“ (Brand i Wissen 2017.), na račun perifernih zemalja dobavljača i lokalnih zajednica. U stvari, najveće rezerve litijuma nalaze se u samom geografskom centru Europe na češko-njemačkoj granici (En-former.com). Mogle bi zadovoljiti potražnju veće automobilske industrije u Njemačkoj. Na druge resurse litijuma na Gornjoj Rajni, koji bi se mogli rudariti podvodno, lokalne zajednice gledaju skeptično iz ekoloških razloga. Stoga nije sigurno da li će njemački resursi biti u potpunosti iskorišteni, a čak i ako je tako, Njemačka bi mogla pokriti samo do 19% svoje potražnje za litijumom za proizvodnju baterijskih ćelija domaćim resursima (Zimmermann 2023). S obzirom na taj i slične slučajeve širom EU, EU će na bilo koji način tražiti izvore izvan EU. EU bi radije tražila nove mogućnosti eksploatacije resursa na periferiji nego da žrtvuje njihovu proizvodnju i potražnju za resursima.  U isto vrijeme, vanjski izvori iz EU će se koristiti za ublažavanje rizika o mogućnosti domaće eksploatacije preko lokalnih opozicionara unutar EU.

Diego Marin iz Europskog biroa za životnu sredinu naziva CRMA kolonijalnom ekomanipulacijom (Simon 2023), jer se ne bavi globalnom neravnotežom moći kroz suvereni dug, što onda dovodi do prekomjernog izvoza sirovina. Zemlje dobavljači sirovina morale bi prodati svoje resurse po niskim cijenama kako bi izmirile obaveze prema inostranim europskim i američkim bankama. On sumnja da je proširenje izvoza sirovina u zemlje dobavljača – uglavnom na globalnom jugu – čak i u njihovom interesu. U stvari, finansiranje rudarskih projekata od strane stranih finansijskih institucija moglo bi dovesti do povećanog duga zemalja dobavljača (Simon, 2023). Nadalje, planovi EU za stvaranje zaliha minerala mogu uzrokovati gomilanje zaliha, što može poremetiti tržišne cijene i učiniti sirovine nedostupnim zemljama koje nisu članice EU za njihovu vlastitu zelenu tranziciju.

Istovremeno, osiguravajući svoj ekskluzivni pristup u trećim zemljama kroz Strateške projekte i partnerstva, EU uskraćuje lokalnim zajednicama autonomiju nad svojim lokalnim resursima i pravo da samostalno odlučuju o svom razvoju. Iako civilna društva nisu uključena u Upravni odbor CRMA, niti im se daju mogućnosti i vrijeme potrebno da reaguju na investicione projekte. CSO (organizacije civilnih društava) tvrde da nije moguće da bi ubrzanje dobijanja dozvola bilo na štetu učešća lokalnih aktera i demokratskih principa. Međutim, činjenica da za dobijanje dozvole nije potreban angažman lokalne zajednice, otkriva prioritet privatnih investitora nad voljom lokalnih zajednica i aktivista kada su u pitanju strateški interesi EU. Lokalne zajednice, koje su se samo povremeno odlučile za potencijalni CRM depozit, biti će, kada se strani investitor zainteresuje, ostavljene same u borbi za pravo na lokalnu autonomiju. CSO (organizacije civilnih društava) apeluju na EU da poštuje pravo lokalnih zajednica da kažu ne rudarskim projektima na njihovoj teritoriji.

Kako su projekti strateškog rudarstva klasifikovani kao oni od šireg javnog interesa, zakonski im se daje mogućnost da strukturalno poništavaju propise EU o biodiverzitetu, podzemnim vodama i zaštiti ptica (Gonzalez 2023). Stoga EU oblikuje regulatorni okvir u kojem će ekonomski interesi imati prioritet u odnosu na standarde zaštite okoliša. Iako bi se moglo tvrditi da ti strateški projekti predstavljaju samo izuzeća od ekoloških propisa, sam broj stotina kritičnih sirovina i potencijalnih rudarskih lokacija za njih – čak i samo u cijeloj Europi – otkriva da će odobravanje strateških projekata velikih razmjera dovesti do strukturne degradacije životne sredine na širim teritorijama.

U stvari, kako CRMA ne predviđa šire ekološke i društvene procjene u svojim procesima sertifikacije, a praćenje rizika je samo fokusirano na rizik nabavke a ne na socio-ekološke uticaje, to daje mnogo prostora kompanijama investitorima u rudarstvu da iskoriste slabe propise u trećim zemljama. Ako ih EU ne obavezuje da se nose sa održivošću i ljudskim pravima, kako bi se zajednice u zemljama sa slabim vladama i standardima ljudskih prava i životne sredine trebale zaštititi od eksploatacije i zagađenja? Umjesto toga, međunarodni investitori pronalaze povoljne uslove, na mjestima gdje zbog neravnoteže snaga mogu pregovarati o jeftinim cijenama i eksploatisati jeftinu radnu snagu pod niskim standardima rada. Standardi zaštite životne sredine ne moraju se striktno poštovati ili se čak ne uspostavljaju.

Isto vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu. BiH je jedna od zemalja sa najvećim biodiverzitetom u Europi, jer je do 30% balkanske flore smješteno u Bosni i Hercegovini. Ekspanzija rudarstva rijetkih metala mogla bi ugroziti biodiverzitet. Kako Europska unija ne predviđa obavezujuće zakonodavstvo za kažnjavanje u slučaju štete po životnu sredinu, odgovornost za takve mjere je u potpunosti na zemlji. Međutim, u BiH je zaštita biodiverziteta niska. Ne postoji monitoring i ne postoji zakonodavni okvir za sprovođenje zaštite biodiverziteta na rudarskim lokacijama. Samo 1,4% njene teritorije smatra se zaštićenim, što je najniže na Zapadnom Balkanu, a zakonodavstvo o zaštiti prirode još nije usklađeno sa standardima EU (OECD 2023, EU Komisija 2020). Ne bi postojao jak zakonski balans moći za zaštitu prirode od gubitka biodiverziteta u rudarstvu. BiH bi stoga mogla postati jeftino rudarsko mjesto gdje se investitori ne moraju bojati jakih ekoloških regulatornih mjera i ekološka razmatranja ne moraju biti relevantno uzeta u obzir. UNEP procjenjuje da je već, zbog površinskog kopanja ili površinske eksploatacije mineralnih ruda, oštećeno 15 000 ha zemljišta u Bosni i Hercegovini (UNEP, 2012).

Zaključak

EU CRMA pokazuje da će u budućnosti doći do povećanja ekstraktivističkih aktivnosti, a BiH je još jedna od desetina zemalja koje će se naći pod pritiskom europskih rudarskih investitora i sve većeg broja budućih projekata. Iako je još uvijek na putu da ga usvoji Europski parlament, sadašnji nacrt CRMA pokazuje da EU neće automatski predvidjeti visoke ekološke i socijalne standarde u rudarstvu, već će prepustiti zemljama dobavljačima i lokalnim zajednicama da žive sa posljedicama toga što je rudarska lokacija pored. Ono što nam ostaje je mogućnost da reagujemo i razmislimo o svojoj ulozi u tom procesu. Nedavni događaji su već pokazali da će više međunarodnih kompanija dolaziti da rudare u BiH, a po svemu sudeći, postoje politički pregovori, na bilo kojem subnacionalnom ili nacionalnom nivou da se BiH stavi u polje europskog lanca sirovina, ali još nije vidljivo koja strategija se trenutno primjenjuje i možda postoji prostor za odabir pravca ovog angažmana.

Želi li BiH postati zemlja dobavljač za EU? I ako da, pod kojim uslovima? Da li građani Bosne i Hercegovine žele da se uslovi oslanjaju isključivo na zakonodavstvo EU, na CRMA? Bosna i Hercegovina bi trebala razmotriti uspostavljanje vlastitih standarda za socijalnu i zaštitu okoliša kako bi se izbjegla eksploatacija u punom obimu. To je odluka o tome da postanete čist dobavljač sirovina, ili da dobijete veći pristup vlastitim resursima i tehnologiji, preradite više, napravite vlastite proizvode. Da li Bosna i Hercegovina želi rudariti, jer će EU ionako negdje kopati ili će zemlja ostaviti svoje resurse pod zemljom – za budućnost, zarad okoliša i zdravlja stanovništva?

Protesti u Varešu, sa otvorenim pismom nedavno objavljenim predstavnicima EU, pokazali su da javnost postaje svjesna štetnih posljedica rudarenja. Tu i tamo ima protesta, ali je potrebna strukturalna svijest javnosti i protestne akcije šireg obima. Potrebna je šira javna rasprava o autonomnom razvoju zemlje, i da li bi ekstraktivizam trebao biti dio toga ili ne – jer ako ne budemo raspravljali, BiH će potpasti u kategoriju mjesta gdje EU dobija sirovine – ali pod njihovim uslovima, pod njihovim uticajem, a njihove kompanije će od toga imati korist. Razvoj ovog procesa, razvoj rudarstva, izvoza sirovina i naklonost lokalnih zajednica neće izmaći iz ruku stanovništva Bosne i Hercegovine.

Literatura

• HMS (03/27/2018). PISMO EUROPLJANIMA IZ VAREŠA: Zaustavite testiranje! https://hms.ba/pismo-europljanima-iz-varesapismo-europljanima-iz-varesa-zaustavite-testiranje/ Last accessed 6/19/2023.
• Aarhus Centar BiH (04/07/2018). Razvoj evropske industrije na teret osiromašenog Vareša? http://aarhus.ba/sarajevo/en/1234-razvoj-evropske-industrije-na-teret-osiromasenog-varesa.html.
• Brand, Ulrich and Wissen, Markus (2017). The Imperial Mode of Living. Everyday Life and the Ecological Crisis of Capitalism. Versobooks.
• Cordis EU. https://cordis.europa.eu/project/id/642477. . ¡Viable and Alternative Mine Operating System!. Last accessed 6/19/2023.
• EIT Raw Materials (2020). EIT RawMaterials Western Balkans Activities. Presentation, 09/09/2020.
• Enformer.com (2020). Riesige Lithium-Vorkommnisse im Erzgebirge vermutet. https://www.en-former.com/riesige-lithium-vorkommen-im-erzgebirge-vermu…
• European Commission (2023a). Proposal for a REGULATION OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL establishing a framework for ensuring a secure and sustainable supply of critical raw materials and amending Regulations (EU) 168/2013, (EU) 2018/858, 2018/1724 and (EU) 2019/1020.
• European Commission (2023b). ANNEXES to the Proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council establishing a framework for ensuring a secure and sustainable supply of critical raw materials and amending Regulations (EU) 168/2013, (EU) 2018/858, 2018/1724 and (EU) 2019/1020.
• Giannakopoulou et al . (2021) Mineral Raw Materials’ Resource Efficiency in Selected ESEE Countries: Strengths and Challenges: https://www.mdpi.com/2673-4605/5/1/83#B12-materproc-05-00083
• González, Alejandro (2023). Ten reasons why the European Commission’s proposed Critical Raw Materials Regulation is not sustainable – and how to fix it. SOMO position paper.
• Hedberg, Jonas (2020). Horizon 2020 Raw Material Research & Innovation ERA-MIN 2 final conference. https://www.era-min.eu/sites/default/files/docs/horizon_2020raw_material_ri_mr._jonas_hedberg.pdf
• Menga, Marina (2023). The Critical Raw Materials Act: digging in the dirt for a sustainable future. Climate Foresight, 04/27/2023. https://www.climateforesight.eu/articles/digging-in-the-dirt-for-europes-green-future/
• OECD (2022). Multi-dimensional Analysis of Development in BiH. https://www.oecd-ilibrary.org/sites/8e6d1ccd-en/index.html?itemId=/content/component/8e6d1ccd-en#section-d1e34404
• Pegorin Fabio, Anderhuber Florian, Bounsaythip Catherine, Bureau Gildas, Chevillard Naomi, Della Rosa Francescantonio, Carlos Escudero, Barbara Forriere, Roland Gauß, Gautier Pierre-Alain, Gervais Estelle, Grivel Frederic, Lamm Laurence, Vanessa Lorenz, Renaut Mosdale, Patrick Nadoll, Olli Salmi, Fabrice Stassin, Alberto Tremolada, Massimo Gasparon (2023). Materials for Energy Storage and Conversion: A European Call for Action. A report by the Materials for Energy Storage and Conversion Cluster of the European Raw Materials Alliance. Berlin.
• Simon, Friedrich (2023). EU pushes alternative model to China in global race for raw materials. Euractiv.com, 05/31/2023. https://www.euractiv.com/section/circular-economy/news/eu-pushes-altern…
• Šoštarić Sibila Borojević, Markelj Anže, Jašarević Eldar and Haindl, Angelika (2022). The geological potential of antimony, bauxite, fluorite, and magnesite of the Central Dinarides (Bosnia and Herzegovina): an exploration and exploitation perspective. Journal of the Croatian Geological Survey and the Croatian Geological Society (75/2). pp 269–287.
• UNEP (2012), State of the Environment Report of Bosnia and Herzegovina 2012, United Nations Environment Programme, Nairobi, https://wedocs.unep.org/bitstream/handle/20.500.11822/9437/-State_of_th….
• Wouters, L. (2023). Key players: Why mining is central to the EU’s critical raw materials ambitions in Africa. ECFR.eu, 03/24/2023. https://ecfr.eu/article/key-players-why-mining-is-central-to-the-eus-critical-raw-materials-ambitions-in-africa/
• Zachova, A. (2022). EU should establish reserves of key raw materials, says Czech presidency. Euractiv, 09/14/2022. https://www.euractiv.com/section/energy-environment/news/eu-should-establish-reserves-of-key-raw-materials-says-czech-presidency/
• Zimmermann, A. (2023). Tremor fears lay down hurdles for Germany’s lithium mining plans. https://www.politico.eu/article/germanys-lithium-extraction-earthquake-…
• (09/28/2020). CSO Open Letter to Vice-President Maroš Šefčovič and Commissioners Thierry Breton and Virginijus Sinkevičius. Re: Civil society concerns on EU critical raw materials plans.