Druga regionalna LGBT konferencija: Ujedinjenje može donijeti novi pristup
U Sarajevu je 24. i 25. septembra održana druga regionalna konferencija Prava LGBT osoba na Zapadnom Balkanu: Da li moguć novi pristup? koja je okupila mnoštvo aktivista i aktivistkinja, ali i drugih učesnika/ca: novinara/ki, članova/ica različitih ljudskopravaških organizacija, predstavnika/ca institucija, istraživača/ica, itd. Oni/e su tokom dva dana u okviru nekoliko panela razgovarali/e o stanju ljudskih prava LGBT osoba, i to ne samo u BiH, nego i u zemljama regiona. Konferenciju je otvorio Thomas Busch, šef Političkog odjela, Delegacije EU u BiH i specijalnog predstavnika EU. "Europska unija smatra homofobiju i netoleranciju prema lezbejkama, gej, biseksualnim, transrodnim i interseksualnim osobama (LGBTI) osobama neuskladivu sa svojim standardima, te su se uspostavila pravila i mjere za sprječavanje i zaustavljanje istog. Delegacija EU u BiH podržava projekte putem europskog instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) koji imaju za cilj ne samo podizanje svijesti i zgovaranja u bosanskohercegovačkom društvu o pitanjima jednakosti i LGBTI ljudskim pravima, ali i za pružanje pravne mjere u borbi protiv kršenja ljudskih prava LGBTI osoba. To pokazuje da je Europska unija ozbiljna o borbi protiv diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta te stoga podržava sve napore za postizanje tog cilja.”
Konferencija je održana u organizaciji Fondacije Heinrich Böll, sa partnerskim organizacijama Sarajevskim otvorenim centrom i Fondacijom CURE, a u sklopu projekta Coming out! Zagovaranje i zaštita prava LGBT osoba, koji finansira Evropska unija.
Prvog dana je, u okviru uvodne sesije Dva koraka naprijed, jedan nazad – prava LGBT osoba u Evropi, pored Hane Čopić, istraživačice i aktivistkinje koja je govorila o stanju u Srbiji, Terry Reintke, zastupnica u Evropskom parlamentu te članica komiteta za ženska prava i ravnopravnost među spolovima, poentirala je pet polja djelovanja: 1. jednaka prava i u privatnoj i u javnoj sferi; 2. borba protiv svakodnevne homofobije; 3. trans*prava, jer svi/e trebaju biti u mogućnosti da biraju svoj identitet; 4. podrška civilnog društva, kreiranje javnih debata, jer LGBT teme moraju biti u javnom prostoru; i konačno, 5. obrazovanje, jer LGBT teme moraju postati mainstream u školama i na univerzitetima, zarad stvaranja novog pristupa u obrazovanju. Reintke smatra da je moguć novi pristup, ali da se svi moraju ujediniti kako bi bio uspostavljen, te je istakla da unutar parlamenta i drugih političkih institucija mogu postojati alijanse, ali ako nema ljudi iz LGBT zajednice koji će stajati iza toga, ako se ne izlazi na ulicu i ne vrši pritisak, promjena je teška. “Ja mogu reći da ću se boriti, ali je drugačije kada kažem desničarskim strankama da podržavam LGBT osobe, a ispred zgrade na ulici su upravo te LGBT osobe.”
Zlatiborka Popov-Momčinović (Filozofski fakultet, Univerzitet u Istočnom Sarajevu) je govorila o sektoralnom istraživanju koje je rađeno u sklopu projekta Coming Out!, te se posebno osvrnula na političke stranke i obrazovanje. Zlatiborka je istaknula da samo Naša stranka u svom programu ima uključen dio o LGBT populaciji, uz SDP koji nema eksplicitno ispisan dio o tome, ali je bio uključen u neke aktivnosti kada su u pitanju LGBT prava. “Otvoreni homofobni stavovi se referiraju na religijska učenja, na ‘prirodno-neprirodno', na lošu ekonomsku situaciju… Često se prebacuje odgovornost, pa čak i na LGBT osobe. To je trenutni fenomen kada su u pitanju političari/ke i LGBT osobe.” Zlatiborka je mišljenja da je Hrvatska otišla tri koraka naprijed, iako postoji i korak unazad kada je u pitanju pritisak crkve.
Narednog dana održana su tri panela: Odgovornost države u zaštiti LGBT osoba: zločin/govor iz mržnje, Poticanje tolerancije: Obrazovanje i Pokretanje promjena: Mediji. Na panelu o medijima su o medijskim izvještavanjima vezanim za LGBT populaciju govorili/e Predrag Azdejković, glavni i odgovorni urednik gej magazina Optimist iz Beograda, Ana Brakus, koodinatorica u udruženju Zagreb Pride i novinarka Libela.org, te Jasmina Čaušević, istraživačica pri Sarajevskom otvorenom centru, uz moderaciju Kristine Ljevak, novinarke Federalne televizije.
Predrag Azdejković kaže da mediji svake godine, kada je u pitanju Parada ponosa, prate isti scenario. “Organizatori najave da će biti Pride, onda se jave Dveri, klerofašistička-politička partija, koja, srećom, nije prešla cenzus na izborima, kažu da su protiv, onda izađe sindikat policije, koji zakuka kako oni nemaju plate, uniforme i opremu, i kako će morati goloruki da se biju sa navijačima. Poslije toga stižu političari, obično je tu Palma, gradonačelnik Jagodine, koji nešto homofobično kaže, i sve se završi sa poglavarom Srpske pravoslavne crkve, koji nas je i ove godine poredio sa pedofilima, i rekao da homoseksualci tu paradu trebaju raditi o svom trošku, a ne o trošku napaćene Srbije, kao da je on direktor državnog trezora.” No, Predrag je istakao da su pojedini mediji ove godine ipak bili kritički raspoloženi prema patrijarhu, stavljajući ispred njegovih izjava riječ “Licemjerno”. Predrag kaže da su, onog trenutka kada su postali dijelom tržišne utakmice u kojoj se bori za svakog čitaoca, mediji shvatili da narodu trebaju dati ono što narod voli. “A narod voli homofobiju, prozivanje, kršenje ljudskih prava”, kaže Predrag i ističe problem manjka moderacije komentara, te nedostatka emisija o LGBT temama u elektronskim medijima.
Ana Brakus kazala je da je referendum u Hrvatskoj pokazao da je Hrvatska homofobična. “Mi jesmo homofobno društvo i naša homofobija je upisana u naš Ustav.” Ona je istakla jedan svijetao novinarski primjer u vrijeme referenduma, kada je naslovnica Novog lista bila u potpunosti obojena duginim bojama, uz cijeli temat posvećen referendumu. Po njenom mišljenju, dominantni mediji su pokušavali biti objektivni, dok su portali bili “svrstaniji” po stranama. “Dan prije referenduma na HRT-u se trebala emitirati emisija Svaki dan dobar dan u kojoj su trebali gostovati roditelji LGBT osoba. Ta emisija je ukinuta budući da bi, da je puštena tog dana, utjecala na to kako će ljudi glasati. Kao da činjenica da se ne pusti tog dana ne bi isto tako utjecala na to kako će ljudi glasati.” Ana je istakla da u ovom momentu bilo kakvo izvještavanje o LGBT osobama u regiji predstavlja određenu vrstu edukacije, jer govori da su ti ljudi oko nas.
Jasmina Čaušević, koja se u Sarajevo doselila iz Beograda 2006. godine, pamti da je te godine otvorila magazin Dani u jednoj knjižari i prvi tekst koji je pročitala bio je o neformalnom vjenčanju Azre i Vesne, čija je autorica bila Belma Bećirbašić. “Za mene je to bilo neverovatno, i nekako mi je ostalo u pamćenju, kao da u Sarajevu ima neke nade i čarolije. U regionu postoji scena i razgovara se, dok je ovdje jasno na delu zona sumraka iz koje ne može da izađe ništa osim nacionalnih priča koje iznova urušavaju bilo kakvo građansko i antikapitalističko delovanje.” Jasmina je mišljenja da se slabo profilišu mediji koji ozbiljno i argumentovano pišu o stvarnim problemima LGBT osoba, navodeći kao primjer dnevni list Avaz u kojem se mogu naći različiti naslovi, čak i oni afirmativne prirode, što samo upućuje na to da se radi o stihijskom objavljivanju. bez sistema, dok je, s druge strane, tu primjer magazina Dani koji se dosljedno i na ozbiljan način bavi pitanjima života LGBT osoba.
Na panelu Odgovornost države u zaštiti LGBT osoba: zločin/govor iz mržnje su govorili Tanja Vlašić iz Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina iz Zagreba, Antonio Mihajlov iz Subverzivnog Fronta iz Skopja i Marry Ann Hennessey, Šefica kancelarije Savjeta/Vijeća Evrope u BiH. Panel je moderirala Emina Bošnjak iz Sarajevskog otvorenog centra. Tanja Vlašić je istakal kako su kroz godine rada institucije u Hrvatskoj shvatile bitnost borbe protiv diskriminacije i zločina iz mržnje nad LGBT osobama, te kakva je trenutna situacija. Antonio Mihajlov je iz aktivističke perspektive govorio o slučajevima nasilja koja su se desila u Makedoniji. Također je bio prikazan i snimak napada na LGBT centar u Skopju. Marry Ann Hannessey je govorila o kampanji koju je pokrenulo Vijeće Evrope u BiH a tiče se govora mržnje.
Na panelu Poticanje tolerancije: Obrazovanje, su govorili Amir Hodžić, nezavisni istraživač iz Zagreba, Xheni Karaj iz Aleanca LGBT iz Tirane, Mina Damjanović iz organizacija za lezbejska ljudska prava Labris iz Beograd i Nenad Veličković iz magazina Školegijum iz Sarajeva. Moderator panela je bio Saša Madacki iz Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu. Oni su govorili o diskriminaciji LGBT osoba u udžbenicima, te generalnom problemu relevantnosti informacija koje se nalaze u njima. Napravljen je presjek kakvo je stanje u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Albaniji u sektoru obrazovanja.
Zaključne riječi konferencije dao je Saša Gavrić, izvršni direktor Sarajevskog otvorenog centra. On je rekao da je vrijeme da političke stranke u svojim programima prepoznaju i uvrste LGBT prava, te da i stranke, i nevladin sektor, kao i civilno društvo zajedno moraju raditi na poboljšanju prava LGBT osoba. “U BiH možemo reći da imamo zakone u kojima su prepoznati seksualna orijentacija i rodni identitet, ali u nedovoljnoj mjeri. Potrebne su nam konkretne mjere za implementaciju tih zakona”, rekao je Gavrić, te dodao da je veliki izazov nastavak osnaživanja LGBT zajednice. Kada je u pitanju obrazovanje, jasno je da ta tvrđava neće tako brzo biti osvojena, rekao je Gavrić. “Ova konferencija je označila prvi zajednički susret predstavnika iz parlamenta, vlade, zastupnika, predstavnika političkih stranaka, civilnog društva i akademske zajednice. Spektar učesnika/ca je bio vrlo šaren i zahvalan sam svima. Nadam se da ćemo svi zajedno povećati brzinu kojom radimo na poboljšanju prava LGBT osoba i da ćemo, u skladu sa nazivom konferencije, ići tri koraka naprijed, a jedan nazad”, rekao je Gavrić na kraju.
Konferencija je održana pod pokroviteljstvom Institucije Ombudsmena/Ombudsmana za ljudska prava u BiH.
Kao rezultat ove konferencije nastala je publikacija "Prava lezbejki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba u Bosni i Hercegovini: novi pristupi? Trenutno stanje i smjernice za buduće djelovanje institucija i civilnog društva".
