Žene u bh. politici: Konkretnije, ali nevidljive
Nedavno održani lokalni izbori nametnuli su još jednom pitanje političke participacije žena u BiH. Ponovila se poznata praksa: žene nisu bile dovoljno zastupljene u predizbornim kampanjama, a rezultati lokalnih izbora oslikali su tu nezastupljenost, pogotovo u kontekstu kandidata i kandidatkinja za načelnička mjesta.
Od 417 kandidata za načelnike/ce, bilo je samo 26 kandidatkinja – oko 6,8%. Načelnička mjesta osvojilo je samo šest žena: Divna Aničić (SNSD, Mrkonjić Grad), Snežana Ružičić (SNSD, Jezero), Amra Babić (nezavisna kandidatkinja, Visoko), Mileva Komlenović (SNSD, Kalinovik), Mila Petković (SNSD, Novo Goražde) i Milka Ivanković (Zavičajni socijaldemokrati - Mile Marčeta, Istočni Drvar). Koliko god je pohvalno to što su se ove žene uspjele izboriti za svoje mandate u prilično nefer utakmici, ukupno stanje je i dalje razočaravajuće.
“Kako da žene budu prepoznate kada su tokom predizbornih kampanja lideri njihovih političkih partija vodili glavnu riječ? Četiri načelnice su potvrdile svoje mandate, što govori da su savjesno i odgovorno ispunjavale svoje obaveze u protekle četiri godine, i da su im glasači/ice vjerovali/e i zbog toga ponovo dali/e glas. To pokazuje da rad i vidljivost kandidatkinja daju rezultate”, kaže Jadranka Miličević iz Fondacije CURE. Ova je nevladina organizacija pitanju političke participacije žena posvetila posebnu zagovaračku pažnju, te je prije lokalnih izbora, 26. septembra, u Parlamentu BiH u suradnji sa Heinrich Böll Fondacijom i Westminster Foundation for Democracy predstavila 14 kandidatkinja za načelnice općina na lokalnim izborima. Ovaj je događaj bio šansa za kandidatkinje da predstave svoje političke programe, što rijetko imaju mogućnost uraditi unutar svojih stranaka.
Biračko tijelo ne zna da žene postoje
„Ogledna studija o razvoju pet bh. lokalnih zajednica kojima rukovode žene: Ravnopravnost nije 4% načelnica“ [1] koja je uporedila parametre koji pokazuju rast i razvoj općina u kojima su načelnice žene sa sličnim općinama u kojima su načelnici muškarci, pokazala je da načelnice doprinose razvoju lokalnih zajednica. Upoređene općine bile su: Visoko – Gradačac; Doboj Jug – Domaljevac / Šamac; Novi Grad – Bosanska Krupa; Kalinovik – Foča / Ustikolina; Mrkonjić Grad – Čitluk. “U četiri od pet promatranih općina na čijem čelu je načelnica primjetan je pad stope nezaposlenosti. Načelnice, poput načelnice iz općine Kalinovik, poduzele su niz projektnih aktivnosti koje se odnose na samozapošljavanje i zapošljavanje žena i mladih, te imaju strategije smanjenja broja nezaposlenih. Zahvaljujući tome, u općini Kalinovik je npr. stopa nezaposlenosti opala za 13,67%”, navodi se u ovoj oglednoj studiji.
Jedan od razloga što političarke ne mogu doprijeti do svog potencijalnog biračkog tijela je što ljudi jednostavno za njih ne znaju, jer ih nema dovoljno ni u medijima ni u oglasima, dok na predizbornim skupovima rijetko imaju priliku da se obrate biračima/cama u jednakoj mjeri kao njihove kolege. Ovo pokazuje i novo istraživanje Učešće politički angažiranih žena u predizbornoj kampanji za lokalne izbore 2016[2], koje se bavilo medijskim prikazom učešća žena u predizbornoj kampanji za protekle lokalne izbore, a provedeno je u partnerstvu Westminster Foundation for Democracy i Centra za izborne studije (CIS). Rezultati istraživanja pokazuju da je medijsko učešće žena iznosilo 10%, u odnosu na 90% učešća muškaraca. Analizirane su i izjave kandidata i kandidatkinja, tako što su označavane kao relevantne ili nerelevantne, pri čemu se relevantnom izjavom smatrala izjava koja se tematski odnosila na pitanja iz domena lokalne politike. Analiza je pokazala da su žene imale znatno relevantnije izjave od muškaraca (55% naprema 48%). Samim tim su bile i konkretnije u odnosu na muškarce (23% naprema 19%), tj. ponudile su konkretnija rješenja lokalnih problema. Istraživanje nudi i detaljniji prikaz po političkim strankama, pa za potrebe ovoga teksta navodimo najbolji i najgori rezultat. Kod Naše stranke su od 318 izjava 112 kazale žene, dok su kod SDA od ukupno 524 medijske izjave ili gostovanja, svega devet izrekle žene. Obje su stranke imale više od 40% žena na kandidatskim listama (NS 42%, SDA 41,3 %), s tim da je Naša stranka imala 35% njih u medijima, a SDA samo 1,7%.
Žene su isključene iz unutarstranačkih dogovora
Ovaj rezultat Naše stranke se može posmatrati u svjetlu Inicijative 50%[3], kojom je Naša stranka svojim članicama dala priliku da pojačaju učešće u političkom životu. U sklopu inicijative je rodno usklađen jezik statuta, rodna ravnopravnost je postavljena kao jedno od načela djelovanja stranke, a potom se pristupilo edukaciji i izgradnji kapaciteta. Oko 40 žena je tokom godinu i po dana prije izbora prošlo kroz sistem edukacije o tome šta im je potrebno da bi bile uspješne kandidatkinje na lokalnim izborima. Dina Duraković, članica Predsjedništva Naše stranke, kaže: “Od 40 žena koje su učestvovale, 23 su bile kandidatkinje na proteklim izborima – dakle, više od pola. Rezultat je da imamo 42% izabranih žena na proteklim lokalnim izborima.” Dina je dodala da to dokazuje da ako se ženama otvori platforma djelovanja, one će same htjeti učestovati u njoj. Paralelno se u sklopu Incijative 50% radilo i na vidljivosti njihovih kampanja, a finansijska sredstva za kampanje bila su ravnomjerno raspoređena između muških i ženskih kandidata. Naša stranka planira sa ženama na isti način raditi i za opšte izbore 2018. godine. “Ako se broj žena u nekoj političkoj stranci poveća, to samo toj stranci može dati na značaju. Što stranka više liči na svoje biračko tijelo, dobijat će više glasova”, kaže Dina, i dodaje da ni ljevica ni desnica u BiH nisu učinile dovoljno kada je u pitanju politička vidljivost žena.
Koalicija SDA-SBB na proteklim izborima na kandidatska mjesta za načelničke pozicije (kojih je bilo 59)[4] nije kandidirala niti jednu ženu. U oglasu koji je objavljen u Dnevnom avazu tokom predizbornog perioda bile su istaknute fotografije kandidata, a jedan kandidat čak i nije imao fotografiju, nego generičnu crnu mušku siluetu. Senija Bubić, predsjednica Asocijacije žena SDA, kaže da nije bila iznenađena time. “Prijedlozi dolaze s terena. Ako se 100 osoba takmiči, od njih su maksimalno 10 žene. U utakmicama izbora, 90 muškaraca će se prije međusobno složiti da izaberu muškarca, nego da izaberu jednu od tih 10 žena. Jako malo žena je imalo priliku da bude promovisano i ponuđeno biračkom tijelu kao kvalitetna opcija. Da biste promovisali nekoga u načelnika/cu, trebate tu osobu učiniti prihvatljivom ljudima. Smatram da to u SDA nije dovoljno urađeno, ali da nije urađeno ni u jednoj drugoj političkih partiji.”
Žene su isključene iz unutarstranačkih dogovora, a njihove kvalifikacije i ostale reference se ne uvažavaju. Na kraju dogovora, prednost i povjerenje se daju muškarcima, a njihove sposobnosti i kvalitete se ne propituju. Jadranka Miličević ističe da su tokom rada sa ženama (i rijetkim muškarcima) iz političkih partija saznale da dosta političarki do zadnjeg momenta nije znalo ko će biti na listama, jer nisu učestvovale u odabiru, iako su neke od njih učestvovale u predlaganjima. Kandidatkinje nisu imale promotivnu podršku svojih političkih partija, te su same organizovale (koristeći i vlastita finansijska sredstva) svoje kampanje.
Umrežavanje političarki sa ljevice i desnice kao rješenje?
Sugovornice iz ovoga teksta se slažu da je srž problema u strankama koje ne daju jednake šanse svojim kandidatkinjama. Enorman je prostor u okviru kojeg kandidatkinje mogu ispoljiti svoje političke mogućnosti, ali taj prostor je neophodno bolje iskoristiti jer on ne postoji samo zato da bi ga okupirali muškarci. “Sva naša zakonodavna tijela su reprodukcija onoga što se dešava u strankama. Sigurna sam da žene koje se žele angažirati postoje. Kada bi im se dali prilika i prostor da svojim djelovanjem utječu na procese i odluke, situacija bi bila drugačija. Ovo što sada vidimo je reprodukcija patrijarhalnih obrazaca”, smatra Dina Duraković. Jadranka Miličević to potvrđuje: “Strukture vodećih političkih partija su muške. Ako žena nema u glavnim organima stranaka, kako onda očekivati da će biti u izvršnim i zakonodavnim tijelima, gdje se donose odluke?” No, Jadranka smatra da nije sve toliko crno, što pokazuje i činjenica da je bilo nekoliko nezavisnih kandidatkinja za načelničke pozicije, kao i na listama za općinska vijeća, što je korak za koji je bila potrebna odvažnost. Senija Bubić kaže: “Prva stvar koja se mora uraditi je da se izvrši suptilan pritisak na muškarce da više uvaže žene, kako bi dolazilo više prijedloga za njih. Dijalozi o unapređenju političkog ambijenta, i položaja žena unutar tog ambijenta, se moraju voditi između muškaraca i žena. Također, žene moraju htjeti da ih predstavljaju žene, i ne samo njih, nego i njihovog muža, sina brata...”
Dina Duraković kaže da bi voljela da Inicijativa 50% nađe svoje mjesto i u drugim političkim strankama, pogotovo desnim. Senija Bubić također smatra da sljedeća faza treba biti pokušaj umrežavanja sa kolegicama iz drugih političkih partija. “Uslovi za život ne mogu biti stvar politike. To je podjednako važno svima. To je proces koji treba gajiti, žene ga trebaju nositi, a muškarci moraju pokazati razumijevanje”, kaže Senija. Obje su također ocijenile da je promocija žena u javnom prostoru ključna, i da joj se u narednom periodu mora više posvetiti i putem medija, koji bi trebali početi postavljati pitanja stranačkim predsjednicima i rukovodstvima o tome zašto žene nisu ravnopravne u političkim strukturama.