25 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma nije doveo do stvaranja funkcionalne države koja je sve bliža članstvu u EU. Nažalost, prepreke na tom putu postaju sve ozbiljnije a jedna od najvećih upravo je miješanje Rusije u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine.
Završna faza
Posjeta ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Sergeja Lavrova Bosni i Hercegovini 15. decembra 2020. godine ukazuje na to da je Putin dao zeleno svijetlo za početak završne faze u destabilizaciji Bosne i Hercegovine. Ponašanje Lavrova tokom zadnje posjete mnogome je sličilo na ponašanje ruskih zvaničnika tokom posjeta okupiranim dijelovima Ukrajine, Gruzije i Moldavije. Ignoriranje državne zastave tokom posjete kao i ucjene smanjenjem isporuke plina za 50% dan poslije posjete poznate su ruske metode vršenja pritiska. Iako Bosna i Hercegovina nije dobila nikakav zvanični dopis i premda koristi isti plinovod kao i nekoliko drugih zemalja, logično objašnjenje za ovaj potez Rusije ne postoji[1]. Na svu sreću, prvi LNG tanker s američkim plinom već je stigao u Hrvatsku, a o novim izvorima plina se već uveliko govori. Prije ili kasnije Rusija neće više moći ucjenjivati svojim plinom [2].
Ali zašto je baš sada otpočela završna faza? Odgovor se može naći u dva ključna razloga.
Prvi razlog zasigurno je pobjeda Joe Bidena na američkim predsjedničkim izborima i njegovo skoro preuzimanje Bijele kuće. Biden kao veliki prijatelj i poznavalac situacije u Bosni i Hercegovini već je i prije zvanične pobjede na izborima nagovijestio da želi promjene koje će omogućiti normalno funkcionisanje zemlje. Ono što Rusiju sigurno mnogo više zabrinjava, od želje Bidena da pomogne zemljama Balkana koje još uvijek nisu postale članovima NATO saveza i Europske Unije, je sigurno Bidenova izjava u kojoj on tvrdi da je Rusija najveća prijetnja Sjedinjenim Državama na međunarodnoj pozornici[3]. Biden je već održao sastanke sa stručnjacima za Balkan među kojima je bila i Medeline Albright, nekadašnja Clintonova državna tajnica. Rusija je svjesna da ovo dugotrajno nazadovanje Bosne i Hercegovine, izazvane prije svega negativnim djelovanje Rusije i njoj lojalnih lokalnih političara u zemlji, se bliži kraju[4]. Odlazeći predsjednik Trump (po nečijim je uputama) je uporno pokušavao da predstavi Kinu najvećom prijetnjom, ali to ipak nije dovelo do nepopravljivog narušavanja odnosa između ove dvije velike zemlje.
Drugi razlog možemo pronaći u zadnjim dešavanjima na Balkanu, a koja su dovela da se situacija dodatno pogorša. Riječ je o (novoj) prilici Rusije da destabilizira Crnu Goru kroz prosrpske stranke koje su pobijedile na zadnjim izborima i koje su odmah otpočele kampanje javnog linča svih proeuropskih snaga u ovoj zemlji, još jačeg kritiziranja NATO saveza i javno prizivale događaje iz 90-ih. Ništa to ne bi moglo biti ostvareno bez ključnog igrača Rusije na prostorima Balkana, a to je srpska pravoslavna crkva koja je bila i u ovom slučaju „glavni izvođač radova“. Izgleda da snovi Carske Rusije o izlazu na toplo more, a u ovom slučaju na Jadransko more, još uvijek nisu nestali. Pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine kojim su upravljali ruski i srbijanski državljani, tačnije aktivni agenti ruske obavještajne službe i aktivni članovi srbijanskog obavještajno-kriminalnog podzemlja, je na vrijeme osujećen i završio je s hapšenjem terorista. Sud u Podgorici je u maju 2019. godine donio presudu kojom su dvojica ruskih državljana Eduard Šišmakov i Vladimir Popov osuđeni na 15 odnosno 12 godina zatvora za krivično djelo terorizam u pokušaju i organizovanje kriminalne grupe. U presudi stoji da je grupa ruskih i srpskih državljana, zajedno sa liderima Demokratskog fronta, planirala hapšenje ili likvidaciju tadašnjeg premijera Mila Đukanovića i nasilnu smjenu vlasti, a sve da bi spriječili da Crna Gora uđe u NATO. Iako je ovaj pokušaj državnog udara odjeknuo u svjetskoj javnosti, on nije podigao na noge zvaničnike u Briselu i Vašingtonu i nije bio povod novim sankcijama prema Ruskoj Federaciji. Da li je trebao? Sigurno, jer su Rusija i njezine obavještajne strukture pokušale izvršiti državni udar na međunarodno priznatu zemlju i smijeniti, a po navodima tužilaštva Crne Gore i fizički eliminirati, njezine demokratske predstavnike. Brisel i Vašington trebaju zajednički djelovati u obuzdavanju ruskog imperijalizma na prostorima europske sfere utjecaja, a što je oduvijek Balkan bio.
Nova dešavanja u Crnoj Gori i pokušaji destabilizacije ove zemlje govore da Rusija nije odustala od svojih namjera i da demokratske snage na Balkanu trebaju uvijek biti budne. Uz destabilizaciju Crne Gore krenulo se i u destabilizaciju Bosne i Hercegovine jer se na ovaj način mogu postići najveći rezultati. Geografska pozicija Crne Gore i mali broj stanovnika su nedovoljni da bi ugrozili balkanski poluotok. Ali pokretanje istih aktivnosti u Bosni i Hercegovini, Balkanski poluotok dijeli na pola. Upravo na onu polovinu koju Rusija smatra svojom sferom utjecaja, zaboravljajući da Bosna i Hercegovina to nikada nije bila u prošlosti. Iz beogradskih medija pod kontrolom zvaničnih vlasti odmah su počele da se šire priče o projektu koji nosi naziv Srpski svijet na potezu Beograd - Podgorica - Banja Luka, a koji je samo eufemizam za ideju „mala velika Srbija“. Svi mi koji se bavimo političko-sigurnosnim pitanjima veoma dobro znamo da su nemoguće korekcije granica u zemljama bivše Jugoslavije na štetu bilo koga i da ovakve ideje i uzaludna zalaganja za njima troše vrijeme i energiju koji trebaju biti uloženi u europski put i idu jedino u prilog ruskom imperijalizmu koji je najveća opasnost za potpunu demokratizaciju i ekonomski napredak zemalja bivše Jugoslavije.
Rusija i Balkan
Jedna od razloga zašto Rusija koristi Balkan je i to da je za Rusiju Balkan sredstvo koje se koristi za skretanje pozornosti s drugih ruskih aktivnosti i utjecaj na šire europske sigurnosne i ekonomske institucije. Tako je bilo još od vremena Carske Rusije sve do danas. Politika Kremlja prema Balkanu se nikada nije promijenila. Ali ovo je prvi put u historiji da je ruski utjecaj prešao Drinu i da ima potpunu dominaciju u jednom od dva entiteta. Tokom ratova 90-ih Rusija se zalagala u UN-u za Srbiju i time osigurala sebi mjesto i u novoj historiji ovih prostora. Tokom rata na Kosovu i bombardovanja Srbije, Rusija se pretvorila u očima pravoslavaca na Balkanu u jedan zaštitnički faktor. Historijske veze koje Rusija ima na Balkanu uglavnom se preuveličavaju korištenjem medija. Ako samo pogledamo ulaganja EU u Srbiju i uporedimo s ruskim ulaganjima sve će biti jasno . Dmitar Bečerv, s američkog univerziteta UNC-Chapel Hill i Atlanskog savjeta piše u svojoj knjizi “Rivalska moć – Utjecaj Rusije u Jugoistočnoj Europi“ o vjerovanju građana Srbije da Rusija je najveći donator Srbije.
“U realnosti, stvari su potpuno drugačije. Uzevši zajedno, EU i njene članice su potrošile 3,5 milijarde eura u Srbiji od 2000. godine. Doprinos Rusije je jedva deseti dio toga - uglavnom zajmovi, a ne grantovi - i zaostaje za doprinosom SAD, pa čak i Japana”, piše Bečev 2017. godine.
Podijeljenost Bosne i Hercegovine na dva entiteta još više olakšava ovaj plan jer u entitetu Republika Srpska su na vlasti osobe koji su pod direktnim utjecajem Putina i čiji politički predstavnici uživaju u slikanju sa članovima kluba “Noćni vukovi“ i drugim kontroverznim ličnostima iz Rusije sa crnih lista SAD i EU. Važno je napomenuti da je predsjedniku ovog kluba Aleksandru Zaldostanovu zvanom „Hirurg“ zabranjen ulaz u najmanje dvije države Europske unije, Kanadu i Sjedinjene Američke Države, te Bosnu i Hercegovinu. Ova grupa je jedan od načina kako Rusija vrši svoj „kulturni utjecaj“ na zemlje Balkana. Granična policija Bosne i Hercegovine je više puta zabranjivala ulazak pojedinim ruskim državljanima jer su predstavljali opasnost za sigurnost zemlje što dokazuje važnost institucija na državnom nivou u normalnom funkcioniranju, kao i važnost jačanja kapaciteta sigurnosnih struktura na državnom nivou.
OHR
Ako krenemo od rata u Bosni i Hercegovini Rusija je uvijek bila na strani Miloševića i njegov najvažniji, a može se slobodno reći i jedini međunarodni zaštitnik. Uloga UN trupa iz Rusije je bila veoma štetna po samu državu jer su oni blisko surađivali sa srpskim snagama u Bosni i Hercegovini i po završetku misije mnogi ruski vojnici su se vraćali kao dobrovoljci i u učestvovali u ratu na strani Vojske Republike Srpske sudjelujući u implementaciji velikih zločina. Na grobljima u Višegradu i Istočnom Sarajevu nalaze se njihovi posmrtni ostaci.
Na sastancima PIK-a Rusija redovno blokira efikasan rad međunarodne zajednice i uporno traži zatvaranje OHR-a jer ga smatra problemom dijaloga među narodima u zemlji. Ovakvim djelovanjem slobodno možemo reći da Rusija u PIK-u krši Dejtonski mirovni sporazum. Insistiranje Rusije na zatvaranju OHR-a je više nego očigledno. Bez OHR-a separatističke ideje koje podržava Rusija mogle bi se lakše ostvariti. Dolazak Sergeja Lavrova je samo potvrdio da Rusija ne želi izgubiti utjecaj na ovim prostorima. Ruski ambasador u Bosni i Hercegovini kritikuje svaki izvještaj Visokog predstavnika g. Valentina Inzka koga redovno optužuje da ignoriše probleme nastale zbog nedostatka dogovora među narodima dok zaboravlja reći da čini sve da do tih dogovora nikada i ne dođe. Čak ide i toliko daleko da ohrabruje formiranje nove komisije koja će utvrditi događaje u Srebrenici. Miješanjem u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine ruski ambasador je odavno prekršio Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima.
Diplomatske aktivnosti Rusije na blokiranju da dođe do sporazuma između Sjeverne Makedonije i Grčke povodom imena Makedonija držale su ovu zemlju dalje od članstva u NATO savezu. Dolaskom na vlast lidera opozicionog Socijaldemokratskog saveza Sjeverne Makedonije, Zorana Zaeva, taj problem je uspješno prevaziđen i iznađeno je najbolje rješenje za obje države o novom nazivu Sjeverna Makedonija, čime je put ove zemlje u NATO savez otkočen. Djelovanje srbijanskih agenata u korist Rusije u Sjevernoj Makedoniji nije dovelo do zaustavljanja Sjeverne Makedonije na putu euroatlantskih integracija već u potpunosti suprotno. Dovelo je do otkrivanja agenta srbijanske obavještajne agencije (BIA) koji je imao aktivno učešće u neredima koji su se dogodili u Sobranju Sjeverne Makedonije u organizaciji nacionalističke stranke VMRO DPMNE u aprilu 2017. godine.
Ruski veto na ulazak Kosova u UN je još jedan od aktivnosti kojim Rusija ucjenjuje Srbiju i traži povratnu uslugu. Neriješeni odnosi između Kosova i Srbije idu na štetu građanima i jedne i druge zemlje. Ucjenjivanje zvanične vlasti u Beogradu Kosovom održava na vlasti one snage u Srbiji koji su ponizne pred Rusijom i pristaju na sve igre koje dolaze iz kuhinje Kremlja.
Kupovinom velike količine ofenzivnog naoružanja od strane Srbije iz Rusije i Bjelorusije kao i primanje određene količine kao poklon neće pomoći narodima na Balkanu u zbližavanju i iznalaženju mirnog načina rješavanja konflikata. Ruski centar u Nišu koji je bivša bugarska ambasadorica u SAD-u Elena Poptodorova nazvala ruskom vojnom bazom u Srbiji izgleda da ne zabrinjava uspavane diplomate u Briselu. Nagovještaji da se planira isto uraditi i u Banja Luci, čim se uslovi uspostave, može dovesti do ozbiljnog ugrožavanja sigurnosti Europe ako bi se ove baze opremile modernim raketnim sistemom S-400. Vođen politikom „Zašto djelovati danas kada možemo sutra?“ Brisel ne obraća dovoljno pozornosti na ruski centar koji je još uvijek obavijen velom tajni.
Ruski igrači
Rusija je omogućila Dodiku kao članu predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda a preko svog predstavnika u UN-u da se putem video linka obrati na neformalnoj sjednici u formatu “Arria-Formula” i javno iznese svoje viđenje situacije u zemlji. Ne samo Dodiku već i predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću. Dodik iznoseći teške optužbe na račun međunarodne zajednice i vrijeđajući trenutnog Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini g. Valentina Inzka, kao i bivšeg britanskog Visokog predstavnika Lorda Paddy Ashdowna, učinio nas je svjedocima jednoj neciviliziranoj predstavi ruskog upletanja u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. Dodik je uspio uvući i Hrvate iz BiH u ovu igru kako lično tako i pristankom g. Čovića da učestvuje u ovoj antieuropskoj predstavi. Oba nacionalna lidera su govorila o otcjepljenju kako u svom govoru, tako i isticanjem zastave Herceg-Bosne i zastave entiteta. Brisel kao da ne vidi šta se dešava u susjednoj Hrvatskoj još od problema s kompanijom Agrokor, od kada ruski utjecaj strahovito raste u ovoj zemlji. Naravno, to nije samo slučaj u Hrvatskoj.
Slovenski premijer Janez Janša slovi za velikog prijatelja Vladimira Putina. Mađarski premijer Viktor Orbán spada u istu grupu koji svojim djelovanjem narušava jedinstvo zemalja Europske Unije. Proteklih godina, Orban je zauzet pomažući Nikoli Gruevskom, bivšem premijeru Sjeverne Makedonije, kojeg očekuje služenje dvogodišnje zatvorske kazne. Upravo Gruevski dolazi iz stranke VMRO-DPMNE koja je godinama radila za ruske interese i onemogućavala svaki dogovor s Grčkom kojim bi se NATO integracije otkočile. Izgleda da je Bosna i Hercegovina, kako u regionu, a tako i na polovici svoje teritorije, okružena proruskim zemljama i liderima koji misle i nju žrtvovati Rusiji. Zato se očekuje pomoć i mnogo veće zalaganje i razumijevanje za proeuropske ideje i reforme u zemlji, kako bi se do kraja uspješno odbranile od ruskih planova. Jer Bosna i Hercegovina ne smije pasti u ovoj igri, jer upravo pad Bosne i Hercegovine bi bio početak disolucije Europske Unije.
Rusija na Balkanu nema potrebne uslove da bi imala potpunu dominaciju. Balkan se ne graniči s Rusijom, ali na Balkanu trenutna vlast u Srbiji i njezin cjelokupan sigurnosni aparat stoji na usluzi Rusiji i njezinim daljnjim planovima za destabilizaciju ovog regiona. Uključujući i zemlje koje smo ranije spomenuli, značajne snage stoje Rusiji na usluzi. Rusija svojim djelovanjem pokazuje otvoreno da ne želi stabilizaciju demokratije na ovim prostorima i kao glavni akter podržava one koji blokiraju reforme i put pomirenja.
Time se narušava i mir kao osnova za ekonomski prosperitet i razvoj. Jednom zauvijek potrebno je staviti tačku na Rusko uplitanje na ovim prostorima. Sjedinjene Države i Europska Unija su snažno prisutni u Bosni i Hercegovini i oni svojim kapacitetima nadmašuju Rusiju kojoj ostaje da koristeći nacionalističke tenzije podgrijava mržnju među narodima, potkupljuje lokalne moćnike bliske njoj, gaji nadu antieuropskih snaga da su upravu i tako oduzima ono najdragocjenije, a to je vrijeme i energija koju narodi Balkana a i Bosne i Hercegovine trebaju za veoma mnogo provedbi reformi koje će im omogućiti da budu članica Europske Unije i NATO saveza. Rusija je na Balkanu odavno prešla Rubikon.