Nakon višegodišnjeg igranja vatrom, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je, slikovito rečeno, prešao crvenu liniju koja je razgraničavala strpljenje od odlučne akcije međunarodne zajednice. Politički šef bosanskih Srba je, već ranije, bio protagonist anti –državnog djelovanja.
Crvena linija je pređena!
Proslava Dana“državnosti“ Republike Srpske
Nakon višegodišnjeg igranja vatrom, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je, slikovito rečeno, prešao crvenu liniju koja je razgraničavala strpljenje od odlučne akcije međunarodne zajednice. Politički šef bosanskih Srba je, već ranije, bio protagonist anti –državnog djelovanja.
Kontinuitet protivustavnog djelovanja
Najozbiljnije anti-državno djelovanje počelo je prije nekoliko godina, kada je, pod egidom zaštite interesa Republike Srpske i zaštite etno-nacionalnih interesa bosanskih Srba, 'prijetio' raspisivanjem referenduma o nezavisnosti Republike Srpske. Čak i površnom posmatraču aktuelnih političkih prilika u Bosni i Hercegovini jasno je da se radilo o tipičnoj političkoj manipulaciji koja je imala za cilj održavanje na vlasti, poigravanjem tananim nitima etno-nacionalne afilijacije većinskog življa u Republike Srpske. Predsjedniku Dodiku, kao pragmatičnom političaru, bilo je savim jasno da bi secesionistički referendum predstavljao eklatantan akt povrede državnog Ustava, koji bi povlačio krivične sankcije, što on, svakako, nije želio izazvati. Nakon toga, a poslije višeputnog iskazivanja nezadovoljstva radom najviših državnih pravosudnih institucija g. Dodik je inicirao postupak u kojem je Narodna skupština Republike Srpske donijela odluku o raspisivanju referenduma posredstvom kojeg suse građani Republike Srpske trebali izjasnili o nezakonitim odlukama visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH, a posebno o radu najviših pravosudnih tijela BiH - Suda i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine. Ovaj vid ucjenjivanja međunarodne zajednice je uspio jer je, kao kompenzaciju za odustajanje od referendumskog izjašnjavanja, ishodio da Europska unija i Bosna i Hercegovina otpočnu besmislene pregovore koji su nazvani „strukturirani dijalog o reformi pravosuđa u Bosni i Hercegovini, za što se, ni dan danas, ne zna, šta je suština tih pregovora i kakvi su njegovi dosadašnji rezultati.
Kasnije nepoštovanje države čijeg je manjeg etniteta predsjednik g. Dodik je iskazao inicijativom za raspisivanje referenduma o 'državnom' prazniku Republike Srpske. Usvajajući apelaciju člana Predsjedništva BiH, g. Bakira Izetbegovića, Ustavni sud BiH je neke odredbe Zakona o praznicima Republike Srpske ocijenio neustavnim. I dalje 'tjerajući inat', vlasti Republike Srpske su, pod dirigentskom palicom predsjednika RS, raspisale referendum kojim nije postignuto baš ništa - osim snažne etno-mobilizacije bosanskih Srba koji su, na tragu višegodišnje zapaljive retorike predsjednika Republike Srpske, izlaskom na referendum pokazali da im je stalo do teritorije koju su izborili tokom oružanog sukoba. Pravna posljedica koja je uslijedila, a nakon višemjesečnog, bezmalo višegodišnjeg snebivanja organa BiH, jeste saslušavanje vinovnika „afere referendum“, sa kojim postupcima je otpočeo Sud BiH. U toj kampanji saslušavanja osumnjičenih, saslušan je i predsjednik Republike Srpske Dodik, koji je, iako je rekao da to neće nikada učiniti, došao u prostorije Tužiteljstva BiH u Sarajevu i dao iskaz. Inače, neizvršavanje odluke Ustavnog suda BiH predstavlja krivično djelo iz člana 239. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, a sam referendum koji je raspisan i održan predstavljao je radnju izvršenja ovog krivičnog djela.
Crvena linija je pređena
Povodom 9. januara, u Banja Luci je, istoga dana ove godine, upriličen prigodan kulturno-umjetnički program okončan svečanom akademijom u čast Dana Republike Srpske, tokom koje se prisutnima obratio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i režiser Emir Kusturica. Sem njih, akademiji su prisustvovali predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, Njegova svetost patrijarh srpski Irinej, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović, premijerka Željka Cvijanović, te neki ministri u vladama Republike Srpske i Republike Srbije. Nadalje, akademiji su prisustvovali princ Aleksandar i princeza Katarina Karađorđević, poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske, predstavnici Republike Srpske u institucijama BiH, predstavnici političkih partija iz Republike Srpske, ambasador Rusije u BiH, ambasador Srbije u BiH, direktor Jevrejskog kulturnog centra u Banja Luci, neki predstavnici diplomatskog kora i ličnosti iz javnog, društvenog i političkog života Republike Srpske. Ova manifestacija je, de facto i de iure, označila prelazak „crvene linije“, odnosno izazvala potpuni gubitak višegodišnjeg strpljenja međunarodne zajednice.
Buđenje međunarodne zajednice
Međunarodna zajednica, preciznije Ured Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Vijeće za implementaciju mira, ključne države Europske unije i Sjedinjene Američke države su, godinama, tolerisali političku bahatost predsjednika Dodika, njegov otvoreni prkos nabrojanim važnim političkim odlučiocima, čije aktivnosti su mogle i mogu sudbinski uticati na političku stabilnost i ukupnu sudbinu Bosne i Hercegovine. Konačno, nakon proslave 25. godina postojanja Republike Srpske, nastupilo je neminovno buđenje međunarodne zajednice koje se manifestovalo u uvođenju sankcija Miloradu Dodiku od strane Sjedinjenih Američkih Država (stavljanje na „crnu listu“), sa obrazloženjem da se one uvode zbog aktivnog opstruiranja napora u implementaciji Daytonskog mirovnog sporazuma (Reuters izvještava da „su SAD uvele sankcije nacionalističkom vođi bosanskih Srba“. Američka administracija je stala na stanovište da je, nepoštivanjem odluka Ustavnog suda BiH, predsjednik Dodik povrijedio princip vladavine prava, čime je postao značajan faktor rizika u implementaciji Daytonskog mirovnog sporazuma, što je javno izrekla ambasadorica SAD Nj. E. Maureen Cormack u video poruci na Twiter accountu Ambasade SAD. Sankcije koje su uvedene posredstvom Ureda za kontrolu inostrane imovine (Office of Foreign Asset Control), a koji je dio Ministarstva finansija SAD, ovlašćuju organe SAD da blokiraju g- Dodiku pristup toj imovini ukoliko je ona pod juristikcijom SAD. Sankcije podrazumijevanju i zabranu putovanja u SAD, zabranu poslovanja s američkim državljanima, a ako se neki Amerikanac ipak odluči na poslovanje s predsjednikom RS-a time riskira da i on bude stavljen na “crnu listu”.
Nenaučene lekcije
Reakcija predsjednika Republike Srpske je bila sasvim očekivana. U maniru velikog vožda, obratio se javnosti kratkim govorom u kojem je istakao da je ponosan što nije nije bio spreman da trguje interesima Republike Srpske, da je odluka o uvođenju sankcija deplasirana jer on nema nikakvu imovinu u SAD niti drugdje u inostranstvu, osim u Srbiji koju ne smatra inostranstvom. Dodao je da je on pod sankcijama već duže vremena, ali da je to tek juče objelodanjeno. Takođe je rekao da je ponosan što nije bio spreman predati policiju Republike Srpske, prihvatiti butmirski proces, koji je, po njegovom mišljenju, značio ukidanje Republike Srpske. Konačno, rekao je da je ponosan što nije ukinut Dan Republike Srpske i istakao da će taj dan biti još snažnije proslavljan. Za uvođenje sankcija okrivio je, kako je rekao „odlazeću američku administraciju“, ocjenjujući politiku koju provodi ambasadorica SAD u BiH Moureen Cormack tendenciozno probošnjačkom i unitarističkom. Od ministra vanjskih poslova BiH Igora Crnadka zatražio je da ambasadoricu SAD proglasi za persona non grata, smatrajući da ministar to može učiniti, što nije slučaj, jer odluku o tome donosi država, odn. vlada, ne pojedinac. Iz ovoga se, sasvim sigurno, dalo zaključiti da predsjednik Dodik nije učio na greškama. Prije svega, u političkom smislu, on nije u poziciji da, kao predsjenik jednog administrativno-teoritorijalnog dijela Bosne i Hercegovine, nastavi sa prkosom „svjetskim igračima“. Naravno, njegova reakcija se može razumjeti ako se na stvari gleda očima klasičnog vožda, koji smatra da je uvijek u pravu, koji, kao niti jedan diktator u povijesti, ne sluša glas razuma, ne preispituje vlastito djelovanje niti osluškuje politički puls užeg i šireg okruženja. Nažalost, nije BiH jedina zemlja na svijetu u kojoj je stanovništvo ili njegov dio taoc neartikuliranog političkog djelovanja vođe – no, posljedice već jesu ili će neminovno pogoditi i one koji su politički legitimirali njegov položaj i djelovanje. Hoće li politička izolacija izvana proizvesti isti efekat iznutra, u političkoj bazi, ostaje da se vidi. U svakom slučaju, abdikacija nikako nije očekivani scenarij jer predsjednik RS, kao i ini predsjednici, smatraju da L'Etat, c'est moi. Pokazalo se - uvijek krivo.