Pravda za Davida kao ogledalo Bosne i Hercegovine

Komentar

Gubitak djeteta je nešto sa čim najveći broj građana BiH može saosjećati i upravo ta empatija je nešto što je porušilo etničke granice u Bosni i Hercegovini, omasovio proteste i nasekirao političke elite koje to opažaju kao opasnost po njih tj. njihov način vladanja zasnovan na etničkim podjelama i strahu od drugih. Odsustvo politike, ali i nezadovoljstvo sistemom, spojio je Srbe, Hrvate i Bošnjake u podršci borbi Davora Dragičevića.

Proteste in Banja Luka
Teaser Image Caption
Proteste in Banja Luka

Pravda za Davida kao ogledalo Bosne i Hercegovine

Hronologija

David Dragičević je od kuće otišao u subotu, 17. marta oko 19 časova. Posljednji put viđen je u nedjelju ujutro, oko 3.30 časova. Pronađen je mrtav šest dana kasnije, 24. marta, na ušću Crkvene i Vrbasa. Dva dana kasnije, 26. marta, čelni ljudi MUP-a, Željko Spasojević, načelnik Policijske uprave Banjaluka, Darko Ilić, načelnik Uprave za organizovani i teški kriminal MUP-a Srpske, zajedno sa patologom Željkom Karanom izašli na pres konferenciju na kojoj su kazali U ovom trenutku ne postoje indicije da je David Dragičević život izgubio krivičnim djelom”, a onda su dodali “Policijski službenici nastavljaju i dalje sa preduzimanjem potrebnih mjera i radnji u cilju otklanjanja svih eventualnih sumnji u vezi s ovim slučajem”.

Ipak sumnje je i te kako bilo.

Građani su se prvi put okupili na Trgu Krajine 26.03. u 18h, tražeći istinu i pravdu, a inicijatori tog spontanog okupljanja bili su Davidovi prijatelji koji su stali uz Davidove roditelje. Na fejsbuku je formirana grupa “Pravda za Davida” koja danas broji 318 301 članova. Nakon skoro mjesec dana protesta uslijedio je prvi veliki skup Pravda za Davida, 21.04., kada se na Trgu Krajine, prema tvrdnjama organizatora,  okupilo oko 10 000 gradjana. Otac Davida Dragičeviča Davor se 10. maja obratio poslanicima u Narodnoj skuštini Republike Srpske kada je rekao "David Dragičević je brutalno ubijen, mom djetetu je izbijena vilica, nema nijednog dijela tijela na kojem nije udaran. Kad proanaliziramo toksikološki nalaz, u kojem se navodi da su u Davidovom tijelu pronađena narkotička sredstva, otmičari su mu ih davali da što više bude svjestan, da njegova agonija bude što duža”. Davor Dragičević je tražio je da institucije rade svoj posao po slovu zakona, a ne prema potrebama povlaštenih pojedinaca. Tada je Narodna skupština Republike Srpske donijela prijedlog o formiranju Anketnog odbora, pred kojim su trebali biti ispitani svi oni koji su odgovorni za činjenje ili ne činjenje svega onoga što je u istrazi trebalo da se uradi i što se pogrešno uradilo. Obzirom da su na čelo tog radnog tijela postavili čovjeka iz opozicije, svima nam je to dalo nadu da su možda ipak svi spremni za utvrđivanje činjenica i otkrivanje istine. Ta nada je trajala jako kratko, jer odmah po završetku rada Anketnog odbora, koji je pri tome korektno i predano odradio svoj dio posla, stigla je vijest prije samog glasanja poslanika u Narodnoj skupštini, da je predsjednik RS izjavio kako „vladajuća koalicija neće prihvatiti izvještaj Anketnog odbora i da je opozicija sa ovim dokazala kako je nesposobna“ i nisu ga prihvatili. U julu mjesecu održan  je i drugi veliki skup “Pravda za Davida”. Ovaj put broj građana je bio oko 15 000, da bi se protesti nastavili do trećeg velikog skupa 5. oktobra kada se u Banjaluci skupilo, prema pisanju opozicionih medija, što moramo uzeti sa skepsom,  oko 40 000 ljudi. Danas kada pišem ovaj tekst protest traje preko 200 dana.

Odnos vlasti prema slučaju Dragičević

Vlasti u Republici Srpskoj, kada se radi o smrti Davida Dragičevića su prvih dana lutale, ne znajući kako da se postave i ponašaju. To se najbolje vidi kroz ponašanje predsjednika Dodika. Na početku on se predstavljao kao neko ko želi da pomogne porodici Dragičević da riješi ovaj slučaj. Posjetio je porodicu, ponudio pomoć, naredio drugu obdukciju, prisustvovao sahrani, išao ispred tužilaštva zajedno sa ljudima koji protestvuju. Istovremeno, policija je nastojala da nas uvjeri da predano rade na rasvjetljavanju svih nelogičnosti koje su porodica i mediji iznosili u javnost. Nako toga vlasti u Republici Srpskoj izašle su sa tezom da je traženje istine i pravde za Davida, ispolitizovan od strane opozicije tj. Saveza za pobjede i da se zloupotrebljava zarad ostvarivanja svojih predizbornih ciljeva, što je za Dodika bilo očigledno kroz ponašanje opozicije u Narodnoj republici Republike Srpske. Treća faza su obilježile optužbe vlasti da protesti imaju za cilj promjenu vlasti nasilnim putem i destabilizacija Republike Srpske, koje su kulminirali tokom izborne kampanje i neposredno pred treći veliki protestni skup, kada smo čuli prijetnje od strane predsjednika RS Dodika da će nakon izbora “pomesti” Trg Krajine, tj. pomesti protestante sa Trga. Naravno, ove aktivnosti vlasti nisu vremenski striktno vremenski odvojene, one se prepliću i više i manje dobiju na intenzitetu tokom vremena.

Odnos medija prema slučaju Dragičević

Kada govorimo o medijima, možemo reći da je ključna njihova podjela na medije koje prate ove proteste (BN televizija, K3 televizija, Nezavisne novine, EuroBlic, mediji  iz Federacije BiH, mnogi portali) i one koji ih u većoj ili manjoj mjeri ignorišu (RTRS, Alternativna televizija, portali koji nastaju preko noći i nemaju impresum). Posebnu ulogu u ovom slučaju ima bloger Slobodan Vasković, koji na svom blogu iznosi činjenice kojima optužuje vlasti da su ubile Davida Dragičevića. Drugi mediji u BiH prenose  njegove blogove, tražeći odgovore na ova pitanja. Od početka protesta do danas  ova pozicija nije mnogo promijenjena. I dok privatni mediji mogu da svoje ponašanje objasne svojim uređivačkom politikom, ne postoji razumno objašnjenje, a zatim i opravdanje,  zašto RTRS, kao  javni servis, od početka do danas ignoriše proteste “Pravda za Davida”. I ne samo da ignoriše ovaj slučaj, već se aktivno uključuje, na strani vlasti, u sotonizaciji ovog protesta. Posebnu sramnu ulogu imaju mediji iz Srbije (tabloidi Informer, Alo i sl.) koji se otvoreno stavljaju na stranu vlasti u Republici Srpskoj, pišući o ovom isključivo slučaju kao o pokušaju legitimne vlasti u Republici Srpskoj, ne navodeći bilo kakav dokaz za to. 

Šta “Pravda za Davida jeste, a šta nije”

Protest “Pravda za Davida” traju  već 200 dana i predstavljaju “roršahovu mrlju” koju svaka osoba različito doživljava, u koju svaka osoba projektuje svoje želje i očekivanja. Za najveći broj ljudi to je borba oca Davora, protiv sistema, za istinu o smrti svog djeteta i pravdu. Postoji sumnja da u BiH imamo još takvih slučajeva  (Memić u Sarajevu, Aranđelović u Tuzli) i to je jedan od razloga ovolike podrške ljudi borbi Davora Dragičevića. Gubitak djeteta je nešto sa čim najveći broj građana BiH može saosjećati i upravo ta empatija je nešto što je porušilo etničke granice u Bosni i Hercegovini, omasovio proteste i nasekirao političke elite koje to opažaju kao opasnost po njih tj. njihov način vladanja zasnovan na etničkim podjelama i strahu od drugih. Odsustvo politike, ali i nezadovoljstvo sistemom, spojio je Srbe, Hrvate i Bošnjake u podršci borbi Davora Dragičevića.

Ipak, moramo imati u vidu da su se tokom protesta mogle čuti i neke teze za koje mislim da nisu ni blizu istine. Neki od njih su proteste doživjeli kao napad na Republiku Srpsku i njene institucije te pokušaj rušenja aktuelne vlasti. Naravno u te napade nisu uključeni samo “loši” Srbi već i mnoge inostrane bezbjedonosne službe, druge države preko svojih ambasada, strane fondacije, domaće nevladine organizacije, Savez za pobjede i naravno Bošnjaci. Te tvrdnje nikada nisu potvrđene relevantnim podacima.  Drugi su ovaj protest doživljavali kao šansu za promjenu samog uređenja BiH, nadajući se da ove protesti znače poraz nacionalističke politike u Republici Srpskoj, oličenoj u vlasti Milorada Dodika.

Pravda za Davida u budućnosti

Niko ne zna šta će se dešavati sa protestom “Pravda za Davida” u budućnosti. Pokret se transformiše u udruženje građana i ne namjerava da odustane od borbe. Vlasti u Republici Srpskoj još uvijek slave izbornu pobjedu i ništa ne preduzimaju da raščiste Trg Krajine ili zabrane okupljanje na njemu, dok opozicija pokušava da se konsoliduje. Tužilaštvo i policija već 200 dana rade na slučaju Dragičević. Podignuta je krivična prijava protiv patologa Karana i uhapšen je Kukić zbog sumnje da je brisao snimke sa kamera. Vlasti su nakon pobjede na proteklim izborima mnogo više relaksirana u odnosu pred izbore, a članovi grupe “Pravda za Davida” nastavljaju borbu. Stiče se utisak da se svi nadaju da će druga strana da odustane i da se sve zaboravi. Davor Dragičević je porušio sve mostove iza sebe i teško da može odustati, dok je domaća vlast šampion u odugovlačenju i prolongiranju svojih obaveza. Kao posljedicu toga imamo podijeljenu Republiku Srpsku, “ujedinjenu BiH” i život koji ide dalje.

Stavovi i mišljenja iznesena u ovom tekstu su isključivo stavovi autora i ne predstavljaju nužno mišljenja i stavove hbs-a.