Deseti decembar 2014. godine, stižem autobusom iz Sarajeva na jug Hercegovine. Ulazim u Stolac, grad na rijeci Bregavi, ili kako ga neki vole zvati 'muzej pod vedrim nebom'. Nisam prvi put tu, pozdravljam par ljudi na ulici, te odlazim u Locco Bar kod Anela Šatora. Taj dan se obilježava Međunarodni dan ljudskih prava, i u Stolac uskoro dolazi i moj prijatelj i poznati sarajevski hip-hop izvođač Zlatan Hajlovac Kontra, zajedno sa tuzlanskim DJ-om Emirom Alagićem Soulom. Tu večer Locco Bar je pun, a Kontrine pjesme nova generacija Stočana zna napamet. U ovom gradu koncerti nisu svaki dan, pa se isti prepričavaju kasnije svima onima koji nisu mogli doći. U Stocu su i danas razredi u školama podijeljeni po etničkim linijama, kao i kafići u koje izlaze mladi. Pokušavamo razbiti monotoniju, zato smo naš jednodnevni program nazvali „Slobodni Stolac“. Dvije godine kasnije, Stolac je u vijestima. Izbori u ovom gradu su prekinuti nakon incidenta i nepravilnosti u provođenju glasanja. Svi mediji pišu o tome danima. Sloboda će izgleda morati sačekati.
Predratni prostor općine Stolac je Dejtonskim mirovnim sporazumom podijeljen između Berkovića koji se danas nalaze u entitetu Republika Srpska i grada Stoca sa zapadnim dijelom općine koji se nalazi u Federaciji. Bošnjačko-hrvatski sukob je započeo negdje drugdje, ali će ga na svojoj koži osjetiti Bošnjaci Stoca u augustu 1993. godine.
Mračna historija
Nakon deportacije većeg dijela bošnjačkog stanovništva stolačke općine u Blagaj, Mostar i prema sjeveru, zarobljavanja i mučenja stotina civila koji će u narednim mjesecima proći torturu vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Koštanoj bolnici u Stocu, a zatim i u logorima Dretelj, Gabela i Heliodrom, te rušenja kuća, džamija i drugih kulturno-historijskih objekata koji su ukazivali na postojanje muslimanske zajednice u ovom gradu, Stolac je mir dočekao kao porušen i mračan grad. Danas, više od dvadeset godina od kraja rata, ovo je čaršija koja bilježi uspješan proces povratka.
Međutim, lokalne vlasti na čelu sa Hrvatskom demokratskom zajednicom BiH (HDZ BiH) i nisu baš sretne s novim okolnostima u zajednici. Već u maju se moglo pretpostaviti da će Stolac biti u fokusu interesovanja medija za lokalne izbore.
Političke struje podijeljene između bloka 'Inicijative za Stolac' koja uključuje Socijaldemokratsku partiju BiH, Stranku demokratske akcije i Savez za bolju budućnost, te one okupljene oko trenutnog načelnika Stjepana Boškovića i HDZ BiH, podvukle su jasnu liniju u izbornoj kampanji. Jedino pitanje je bilo da li će doći do političke promjene u Stocu, te kako će se ta promjena odraziti na međuetničke odnose u ovom hercegovačkom gradiću?
Čekanje na povratak
U februaru 2016. godine sam došao sa Edinom Ikanovićem, Adelom Mandžić i Almirom Salihovićem u Stolac. Kao dio ekipe koja je radila u ranijim izbornim ciklusima na registraciji građana Bosne i Hercegovine u inostranstvu, došli smo podijeliti svoja iskustva sa aktivistima u Stocu. Naime, u Bosni i Hercegovini zbog rata devedesetih i velikog broja izbjeglih, izborni sistem priznaje pravo osobama koje nisu u zemlji da se prijave za glasanje putem pošte. Na taj način, brojne izbjeglice i migranti ostvaruju svoje pravo glasa u lokalnoj zajednici u kojoj su živjeli. Premda često osporavano, isto ima jedinstven cilj: glasanje birača iz inostranstva najčešće zapravo doprinosi većoj političkoj zastupljenosti onih etničkih zajednica koje su manjina u nekoj općini ili gradu. Za Stolac je ovo bila veoma važna stvar, jer brojna stolačka dijaspora čeka promjenu vlasti u svom rodnom gradu kako bi se vratili i investirali u zajednicu.
U Stocu je 2012. godine na izborima pobijedio Stjepan Bošković, kandidat HDZ BiH, sa 60% glasova (4408). Ernest Đonko, kandidat Socijaldemokratske partije, je osvojio 40% ili 2939 glasova. Promjene u vrhu Socijaldemokratske partije i Stranke demokratske akcije na lokalnom nivou otvorile su vrata dogovoru za zajedničkom akcijom i pripremom za ove izbore. Salmir Kaplan (SDA) i Demir Mahmutćehajić (SDP) uspjeli su prevazići političke podjele s ciljem promjene vlasti u Stocu.
Segregacije i kršenja ljudskih prava
Uz masovnu mobilizaciju građana Stoca koji žive u inostranstvu, te radom nove generacije mladih aktivista u Stocu, stvorene su okolnosti za izmjenu političkih odnosa u ovom gradu. Nije stvar bila više promjene načelnika, koliko stvaranja drugačijeg odnosa u procesu odlučivanja, gdje bi se konačno postavili uslovi za multietničko i zajedničko upravljanje gradom koji je prošao kroz tešku i krvavu historiju devedesetih, a nakon rata je do današnjeg dana simbolom segregacije i kršenja ljudskih prava.
Mjeseci pred izbore su prošli u podgrijavanju tenzija od strane medija. S jedne strane su stizale priče o masovnoj fiktivnoj registraciji Bošnjaka iz drugih gradova, dok je druga strana upozoravala na više stotina mrtvih koji se i dalje nalaze na biračkim spiskovima. Tenzije su rasle do izbornog dana, kada je predsjednik Općinske izborne komisije Stolac Ivan Perić (dolazi iz hrvatske zajednice), imenovao predsjednike biračkih odbora na biračkim mjestima uz protivljenje bošnjačkih članova. Posmatrači na izborima su se žalili na propuste u otvaranju biračkih mjesta, rasporedu članova biračkih odbora te načinu provjere identiteta glasača.
U toku dana stižu vijesti o glasačima koji su htjeli glasati sa pasošima Republike Hrvatske, sukobima na biračkim mjestima i smjenama članova biračkih odbora. Dolazi do sukoba između kandidata i članova biračkih odbora iz dva tabora na različitim biračkim mjestima, te se izborni proces obustavlja. Od nedjelje 2. oktobra do danas, mediji su preplavljeni nizom dezinformacija o događajima tog dana iz Stoca. Aktivisti 'Inicijative za Stolac' se pozivaju na razgovore i izjave u policijsku stanicu, a mediji izvan Stoca, kako bošnjački, tako i hrvatski, nastavljaju sa senzacionalističkim izvještavanjem.
'Inicijativa za Stolac' je zatražila od Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine da ponovi izbore te vrši direktni nadzor nad biračkim procesom. Brojne nevladine organizacije najavile su svoj fokus prebaciti na Stolac i pripremiti nove posmatrače za eventualno ponavljanje izbora. Ovih dana brojne delegacije dolaze u Stolac, posjećuju jednu ili drugu 'stranu' u zajednici. Međutim, daleko najveću pažnju je dobila posjeta 'gostiju' iz susjedne Hrvatske.
Božo Petrov, lider političke grupacije Most iz Hrvatske i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske u tehničkom mandatu, zajedno sa Mirom Kovačem, ministrom vanjskih poslova, sedam dana nakon izbora dolaze u posjetu u Stolac. Petrov i Kovač, kao predstavnici vlasti druge zemlje, dodatno su podgrijali atmosferu tenzija, od zaustavljanja izbora u Stocu kreirajući međunarodni incident. Dok se u drugim lokalnim sredinama pripremaju izvještaji o konačnim izbornim rezultatima, još nema konačne riječi o statusu izbora u Stocu.
'Tiranija većine'
Jedno je sigurno, budući načelnik i budući predstavnici u lokalnoj zajednici, morat će promijeniti dosadašnju politiku. Multietnički gradovi u Federaciji više ne mogu funkcionisati po principu 'tiranije većine'. Da može drugačije pokazuje i vijest iz Vareša, gdje su u gradu u općini naseljenoj većinski bošnjačkim stanovništvom, načelničko mjesto osvojio Zdravko Marošević iz Hrvatske demokratske zajednice BiH. Jednostavno, u Varešu su građani bili nezadovoljni ponuđeni izborom iz nominalno bošnjačke političke opcije koja je do sada držala vlast. Da li je Vareš samo jedan svijetli izuzetak da se takav obrat može dogoditi, ili ćemo nešto tako uskoro moći vidjeti i u drugim gradovima širom zemlje, saznat ćemo u vremenu pred nama. Ili u Stocu na ponovljenim izborima, ili će te promjene doći tek 2020. godine. Sloboda na čekanju, ali se čini da Stolac više čekati ne može.