Lokalni izbori 2016 u Bosni i Hercegovini
Postizborna analiza
Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini su iza nas, i iako je od njih prošlo tek desetak dana, i iako već poslovično Centralna izborna komisija (CIK) BiH muku muči sa kompletiranjem i objavljivanjem rezultata, možemo reći da će se ovi izbori u 2016. godini još dugi niz godina pamtiti. I to po mnogo čemu, počevši od nelegalnog i čak prethodno zabranjenog referenduma u Republici Srpskoj, preko prekida glasanja u cijeloj Općini Stolac što je prvi takav slučaj od kada izbore provodi CIK BiH, do sada već općeprepoznatog uspjeha nezavisnih kandidata za načelnička mjesta.
Održani nelegalni referendum u Republici Srpskoj samo sedam dana prije lokalnih izbora u BiH, je zaista do sada neviđeni presedan, krupno političko pitanje koje je neosporno obilježilo i predizbornu kampanju, opteretivši je, za lokalne izbore, teško svarljivim političkim temama i retorikom, ali opteretivši i same rezultate izbora, jer je održavanje tog referenduma itekako doprinijelo mobilizaciji glasača SNSD-a, padu popularnosti Saveza za promjene i pojedinačno stranaka okupljenih oko njega, kao i donekle mobilizaciji glasača u FBiH po nacionalnim pitanjima. Izbjegavajući da pitanje referenduma bude i u ovom postizbornom pregledu nametnuto kao sudbinsko naspram zapostavljenih lokalnih tema, ovaj tekst će analizirati samo posljedice referenduma kroz prizmu dobijenih glasova, gdje se jasno vidi da je SNSD uspio zaustaviti silaznu spiralu popularnosti u kojoj se nalazio već nekoliko izbornih ciklusa, i to na štetu prije svega SDS-a i PDP-a. Uz rezervu da, u trenucima nastajanja ovog teksta, konačan omjer između političkih subjekata i tačan broj glasova još nije poznat, može se reći da su SDS i PDP ostvarili značajan pad popularnosti. Ovaj pad se je očitovao ne toliko u apsolutnom broju glasova, koliko u kvaliteti samih glasova, odnosno činjenici da su posljedice u vidu gubitka načelničkih mjesta ili apsolutne većine u općinskim vijećima daleko veće nego sama ukupna količina izgubljenih glasova.
Referendum kao zamka
Ako analiziramo predizbornu kampanju tih stranaka za opće izbore u BiH u 2014. godini, kada je kampanja bila zasnovana na jasnoj kritici vladajuće koalicije SNSD-DNS-SP, vidimo da je to bila uspješna kampanja često argumentirana činjenicama koje su uspješno razotkrivale sav neuspjeh vladajućeg režima, što je nešto što je u potpunosti nedostajalo ovogodišnjoj kampanji Saveza za promjene. Na osnovu rezultata medijskog monitoringa i analizi predizborne kampanje koju je sproveo Centar za izborne studije, može se reći da je predizborna kampanja ovih stranaka pogrešnom unutarstranačkom procjenom upala u zamku nametnutog pitanja referenduma, gdje su očito smatrali da se popularnost krije u pokušajima da se vodi politika paralelna onoj Milorada Dodika i SNSD-a, u tolikoj mjeri da se, recimo, PDP kao jedna od najuspješnijih stranaka u monitoringu medija tokom predizborne kampanje za lokalne izbore u BiH u 2012., u spomenutom ovogodišnjem monitoringu pretvorio u jedno od najvećih razočarenja predizborne kampanje, te kao takva očito bila kažnjena od strane birača. Ovdje ipak treba skrenuti pažnju i na detalj da u dosta velikom broju slučajeva uspjeh SNSD-a u zadobijanju povjerenja i osvajanju načelničkih mjesta nije bio praćen jednakim uspjehom i kada su opštinske skupštine u pitanju, tako da je vrlo često izostala relativna ili apsolutna pobjeda u skupštinskim mandatima, zbog čega će biti slučajeva da će izostati skupštinska većina za SNSD i stranke okupljene u koaliciji (DNS, SP i ostale manje stranke).
Unutarstranački problemi odgovorni za neuspjeh
Međutim, u takvom predizbornom okruženju, rezultati u FBiH su opet pokazali neočekivanu i značajnu revitalizaciju podrške strankama koje se jasno definiraju i prepoznaju kao stranke lijeve orijentacije, čime su se netačnim pokazale mnoge prognoze političkih analitičara kako će ovogodišnji lokalni izbori u FBiH proći u dominaciji nacionalnih stranaka, koja se trebala desiti kako zbog referenduma tako i zbog teškog stanja među strankama ljevice, prije svega SDP-a i DF-a koji se i dalje teško nose sa unutarstranačkim problemima. Lista izbornih iznenađenja je poduža jer ako se i očekivao pad, recimo, SBB-a ili DF-a zbog diskontinuiteta sa politikama koje su im osigurale veliku podršku tokom općih izbora u BiH u 2014. godini, ili ako je bilo jasno da se biračko tijelo ukrupnjava i da male stranke sve teže prelaze izborni prag, ipak se pokazalo da gubitak značajnog broja načelničkih pozicija od strane SDA ili neočekivani oporavak SDP-a u pojedinim regionima prevazilazi i najsmjelije prognoze. Ovim izborima stranke lijeve orijentacije mogu biti zadovoljne, prije svega SDP i Naša stranka kao i nedavno formirani Građanski savez. Ono što je zanimljivo jeste da je Naša stranka u spomenutom CIS-ovom monitoringu medija tokom predizborne kampanje bila prepoznata kao vodeća po relevantnom i konkretnom pristupu temama bitnim za lokalne izbore. Bez obzira na značajan broj pojedinačnih stranaka, ako gledamo stranke lijeve orijentacije kao jedan politički blok, taj blok je ostvario značajne rezultate i kroz pobjede kandidata za načelničke i gradonačelničke pozicije i kroz pobjede u izborima za općinska vijeća gdje će u velikom broju vijeća činiti većinu. Na primjeru Sarajeva plastično možemo vidjeti jačanje ljevice, jer će po trenutno poznatim rezultatima u 3 od 4 gradske općine lijevi blok imati većinu.
Ako dalje analiziramo priču o slabljenju stranaka desnice ili desnog centra u FBiH, vidimo da ima svoj nastavak i kroz uspjeh nezavisnih kandidata, koji je također neočekivan. Premda velika većina kandidata koji su osvojili načelničke mandate dolazi iz stranaka desnog bloka, odmak od stranaka i istaknuti politički ciljevi ih u najvećem broju slučajeva svrstavaju u blok lijevog centra, i može se reći da koliko god da uspjeh nezavisnih kandidata predstavlja jasno iskazan otpor birača, za BiH već tradicionalnom modelu vladavine kroz etabliran i nimalo fleksibilan partijski sistem, toliko predstavlja i dodatni odmak od nacionalnih stranaka kod istih tih birača. Nezavisni kandidati su se tokom predizborne kampanje našli u fokusu i pod velikim pritiskom svojih bivših stranaka, ali možemo slobodno reći i svih stranaka, jer se vidjelo da niti jedan već afirmirani politički subjekt nije blagonaklono gledao na nezavisne kandidate, bez obzira iz kojeg je političkog bloka dolazio. I bez obzira što nezavisni kandidati za načelničke pozicije nisu novost u izbornom sistemu BiH, ovi izbori su kao novost promovirali koncept u kojem nezavisnog kandidata prati i politički relevantna nezavisna izborna lista za općinsko vijeće, i upravo to se čini kao presudna činjenica i uspješna formula koja je doprinijela odlučujućem uspjehu nezavisnih kandidata, gdje je u najvećem broju slučajeva osvajanje načelničke pozicije praćeno i uspješnim osvajanjem mandata za općinska vijeća.
Samo šest načelnica
Međutim, ako pogledamo segment žena kandidata za ovogodišnje lokalne izbore, dolazimo do poražavajuće činjenice da su od 417 kandidata za načelnike samo 26 bile žene. Ako procentualno usporedimo te podatke sa onima iz lokalnih izbora u BiH u 2012. godini vidimo da je došlo do manjeg pada broja žena kandidata, je su žene ove godine činile 6,8% od ukupnog broja kandidiranih, dok je 2012. taj procenat iznosio 7,1%. Bez obzira na manji udio među kandidiranim, žene su ove godine ostvarile nešto veći uspjeh, tako da je BiH dobila 6 žena načelnica, od toga u RS-u njih 5, a u FBiH samo jednu, i to vrlo zanimljivo, nezavisnu kandidatkinju, što procentualno iznosi samo 4,2% od ponuđenog broja načelničkih i gradonačelničkih mjesta. Iako je CIS-ova analiza predizborne kampanje pokazala da su žene bile puno konkretnije tokom ovogodišnje kampanje, i dalje ostaje problem neadekvatnog statusa kada su i same kandidature u pitanju i kada je izborni uspjeh u pitanju, što je opet povezano i sa omjerom muškaraca i žena koji izlaze na izbore jer su u prethodna dva ciklusa lokalnih izbora u BiH žene na biračkim mjestima bile skoro izjednačene sa muškarcima - približno 49% od onih koji su glasali su bile žene.
Stolac
Ali ono što je zapravo u najvećoj mjeri obilježilo ovogodišnje lokalne izbore u u BiH jeste prekidanje glasanja u Stocu, do kojeg je došlo ozbiljnim kršenjem izbornog procesa, što je pojava koja je po prvi put zabilježena od kada izbore organizuje CIK BiH. Upravo sama Centralna izborna komisija snosi veliki teret odgovornosti za ovakav razvoj događaja jer je primjetno da nije preventivno djelovala bez obzira na jasna upozorenja koja su dolazila iz Stoca u vremenu koje je prethodilo izborima, kako od samih stranaka učesnica izbornog procesa, tako i od strane medija i NVO organizacija koje su se bavile izbornim procesom. Neodgovarajući rad CIK-a se nastavio i u izbornom danu, ali i u ovom postizbornom periodu, te je nedopustivo da još uvijek čekamo potvrdu od CIK-a da su izbori u Stocu poništeni kao i da se raspisuju novi. Novi termin izbora uz veći angažman CIK-a i uz međunarodni monitoring bi bio jedini mogući odgovor na novonastalu situaciju na izborima za načelnika i vijeće Općine Stolac. Također, zanimljivo je napomenuti da je Općina Stolac jedina osim Mostara gdje je u većini HDZ BiH, a gdje nisu održani izbori.
I na samom kraju ove kratke postizborne analize, ako uzmemo u obzir podatke istraživanja javnog mnijenja koje je tokom predizborne kampanje sproveo Centar za izborne studije, vidimo da 49,9% anketiranih građana BiH djelimično vjeruje u izborni proces u BiH, dok 35,5% uopće ne vjeruje u njega. Što onda jasno objašnjava i činjenicu da je izlaznost građana na ovogodišnje izbore jedva premašila 50%. Dakle, Bosnu i Hercegovinu još uvijek čeka dug put kada je u pitanju unaprijeđenje njenog izbornog sistema. Najveća odgovornost je na leđima Centralne izborne komisije BiH, ali i političkih subjekata koji trebaju ne samo zadobiti glasove građana tokom kampanje, već i opravdati njihovo povjerenje tokom svojih mandata. A nama, „običnim“ građanima, izgleda ostaje samo da čekamo.