Tražeći novi međunarodni pristup za Balkan
Srećko Latal
Direktor analitičke organizacije
Social Overview Service, SOS, Sarajevo
SARAJEVO, Bosna i Hercegovina, 19. februar 2014 – Blokada bh. evropskog puta je ozvaničena i jasno potvrđena na konferenciji za štampu koju je evropski komesar za proširenje Štefan Füle održao u Sarajevu u utorak, 18. februara, nakon neuspjeha posljednje runde pregovora o reformi Ustava Bosne i Hercegovine a vezano za presudu „Sejdić-Finci“.
Vijest je prošla bez neke posebne pažnje kako u domaćoj tako i u stranoj javosti, jer je svima već odavno postalo jasno kako je bosanskohercegovački proces pristupanja Evropskoj uniji (EU) čvrsto zaglibio u živom blatu lokalnih političkih igara. Da li iz dobrodušnosti, temeljitosti, naivnosti ili nekog četvrtog razloga gospodin Füle je u proteklih nekoliko mjeseci „optrčao još nekoliko krugova“, ali pošto se BiH lideri i dalje nisu pomjerili s mjesta, i on je na kraju u utorak konačno morao objaviti poraz.
Ovaj poraz je još bolniji i ozbiljniji imajući u vidu da se desio usred socijalnih nemira koji se već treću sedmicu odvijaju u nekoliko mjesta širom zemlje. Nasilje koje je propratilo početak socijalnih protesta u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Bihaću, Mostaru i Brčkom, sa snimcima sukoba između policije i demonstranata, zapaljenim zgradama vladinih institucija, ulicama prekrivenim dimom, uništenim vozilima i razbacanim namještajem i kancelarijskom opremom, je podsjetio na ne tako davna ratna zbivanja i nakratko vratio BiH na naslovne stranice svjetskih medija.
Bez obzira na poruku socijalnih nemira, većina lokalnih političara je odlučila da zadrži svoje uobičajene stavove i načine ponašanja. Predstavnici vladajućih hrvatskih i srpskih političkih partija su za sve pokušali optužiti Bošnjake koristeći špekulacije, tračeve i teorije konspiracije u pokušaju da zastraše svoje etničke skupine i spriječe širenje protesta. S druge strane, bošnjački političari su krivili jedni druge i takmičili se u ispraznim obećanjima i nerealnim prijedlozima.
Činjenica da su BiH lideri u ovakvoj atmosferi i dalje odbijali kompromis i zadržavali svoje tvrde maksimalističke zahtjeve govori o dubini bh. problema. To, kao i nedavne izjave nekih političkih lidera koji su jasno rekli da ih ne interesuju predpristupni IPA fondovi, te ustvrdili da BiH ne treba evropski put ako će on dovesti do raspada BiH, jasno pokazuje da ovo nije samo puki neuspjeh jedne serije pregovora, koju mogu ili trebaju zamjeniti neki drugi tehnički pregovori. Ovo je pokazatelj da je sam koncept evropskih integracija BiH doveden u pitanje što si ni BiH niti EU ne smiju priuštiti.
I Bosna i Hercegovina i međunarodna zajednica su sada u iščekivanju dolaska Visoke predstavnice EU za vanjske i sigurnosne poslove Lady Catherine Ashton koji je najavljen za naredne dane. Mnogi građani BiH imaju velika očekivanja od ove posjete. Prateći nedavni napredak u pregovorima između Beograda i Prištine mnogi se nadaju da Lady Ashton ima veći autoritet, jače pregovaračke kapacitete, ili barem neku skrivenu magiju kojom će konačno i tvrdoglave i neodgovorne BiH lidere natjerati da se pomjere s mjesta. U BiH nažalost malo njih vidi da su za napredak u pregovorima između Beograda i Prištine prije svega zaslužni lokalni lideri koji su nakon dugog niza godina konačno pokazali spremnost da postignu kompromis. Za to im je bilo potrebno međunarodno posredovanje, koje je Lady Ashton rado i dobro obavila.
Lider u BiH su na žalost još uvijek daleko od bilo kakvog kompromisa. Zbog toga bi eventualne buduće posjete Lady Ashton ili drugih visokih međunarodnih zvaničnika trebale biti iskorištene da od političkih lidera dobiju jasnu, glasnu i zvaničnu poruku da li su i pod kojim uslovima su spremni za nastavak euro-atlantskih integracija. Nikom od njih se više ne smije dopustiti igra u kojoj bi javno podržavali evropski put, ali bi onda efektivno radili sve da taj put ostane blokiran. Evropskim pregovaračima je trebalo mnogo neuspješnih sastanaka da konačno shvate da nekolicina lokalnih lidera igra ove igre već godinama, ali im tada diplomatska kultura nije davala za pravo da te iste i imenuju i javno pozovu na odgovornost.
Jasno imenovanje krivaca za blokadu evropskog puta predstavlja prvi, ali sigurno ne i zadnji korak koji i Evropska unija i ostatak međunarodne zajednice trebaju napraviti u procesu osmišljavanja novog međunarodnog pristupa prema BiH.
Novi pristup je neophodan koliko radi BiH toliko i radi interesa same Evropske unije. Nedavni val nasilja u BiH, kao i brzo širenje socijalnih protesta na Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju jasno pokazuje da politički, ekonomski i socijalni problemi i dalje tinjaju širom Balkana, a nedavna istorija nas uči da na Balkanu politički i ekonomski problemi mogu brzo i nenadano prerasti u sigurnosne, koje je onda puno teže i skuplje rješavati.
Rasprava o novom pristupu međunarodne zajednice BiH i ostatku Balkana već mjesecima zaokuplja akademske krugove, analitičare i predstavnike civilnog društva. Nažalost, u toj raspravi za sada preovladavaju neke stare, već isprobane ideje koje do sada očigledno nisu donijele dugoročne rezultate. Velika većina tih prijedloga se mogu svrstati u dvije generalne grupe; jednu koja se zalaže za povratak proaktivnog angažmana međunarodne zajednice kroz jaču ulogu Ureda visokog predstavnika, i drugu koja smatra da međunarodna zajednica i dalje treba da sjedi po strani i dozvoli BiH političarima da odluče o budućnosti zemlje.
Da li je možda moguće osmisliti novi pristup, treći način, srednji put, koji će i dalje podrazumijevati lokalnu odgovornost i vlasništvo nad reformama, ali će uključivati i jači i konkretniji angažman međunarodne zajednice? Greške iz prošlosti jasno pokazuju da su lokalna odgovornost i vlasništvo nad procesima neophodni za stvaranje dugoročne stabilnosti, ali i da je jači i konkretniji angažman međunarodne zajednice i dalje potreban da premosti nedostatke Daytonskog ustava i zaštiti građane BiH od njihovih političkih predstavnika koji osporavaju ili krše Daytonski sporazum. Jedno od ključnih pitanja u raspravi oko novog pristupa međunarodne zajednice prema BiH se upravo odnosi na potrebu reforme Daytonskog ustava.
Posmatrajući niz pokušaja međunarodne zajednice da posreduje u pregovorima o promjeni Ustava BiH, od aprilskog paketa ustavnih reformi iz 2006, preko takozvanog Butmirskog paketa iz 2009. do pregovora o reformi Ustava vezanoj za presudu „Sejdić-Finci“, koji su neslavno propali ove sedmice, jasno se vidi da u BiH ne postoji koncenzus oko promjene Ustava, a da međunarodna zajednica nema niti snagu niti želju da se toliko duboko miješa u ključna unutrašnja pitanja jedne međunarodno priznate zemlje.
Odluka o početku i brzini pripreme novog međunarodnog pristupa BiH najviše zavisi od najvažnijih igrača, a prije svega od Berlina, Washington DC i Bruxellesa. Jasno je da u ovom trenutku ovaj proces još uvijek nema visok stepen prioriteta imajući u vidu da su i Evropska unija i Amerika trenutno fokusirane na mnoge druge probleme, od Sirije i Ukrajine, do izbora za Evropski Parlament, te Američki Kongres i Senat koji se u Evropi i Americi održavaju ove godine.
Međutim, i Bosna i Hercegovina se također priprema za generalne izbore ove godine, što u BiH tradicionalno znači jačanje radikalne retorike, širenje nacionalističkih i secesionističkih prijetnji, oživljavanje teorija konspiracije, stalno prebacivanje krivice na druge i isprazno obećavanje boljih vremena koji će jednom doći.
Ovogodišnji izbori u BiH se pripremaju u trenutku do sada najgore ekonomske i socijalne krize, gdje se ionako slab životni standard građana jedva održava stalnim zaduživanjem kako kod komercijalnih banaka tako i kod indolentnih međunarodnih financijskih organizacija.
Rastuća glad, siromaštvo i nezaposlenost, u kombinaciji sa nemarnim ponašanjem lokalnih političara su u BiH godinama stvarali tenzije i ljutnju koji su eksplodirali početkom ovog mjeseca. Socijalni nemiri (protesti) se nastavljaju a građani se po prvi put samoorganizuju kroz građanske plenume kako bi što bolje i što jasnije iskomunicirali svoje zahtjeve lokalnim liderima. Političari su za to do sada imali malo sluha, što situaciju u BiH i dalje čini vrlo napetom i nepredvidivom. To podrcrtava važnost hitnog osmišljavanja novih modaliteta međunarodnog angažmana u BiH ali i ostatku Balkana, koji mogu spriječiti da ovo rano bh. proljeće ne preraste u novi šumski požar.