Blok 7 TE Tuzla: Reakcija na odluku Zastupničkog doma Parlamenta FBiH

Većina javnosti i struke su neugodno iznenađeni političkom odlukom da se 7. marta u Parlamentu FBiH izglasa Prijedlog Odluke o odobravanju Odluke o izdavanju garancije FBiH u korist izvozno-uvozne banke Kine za kreditno zaduženje Javnog preduzeća Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo i Prijedlog Odluke o davanju prethodne saglasnosti za kreditno zaduženje Javnog preduzeća Elektroprivreda d.d. Sarajevo kod izvozno-uvozne banke Kine za projekat izgradnje Bloka 7 – 450 MW TE Tuzla, bez obzira na upozorenja Energetske Zajednice, EU i lokalnih stručnjaka.

coal
Teaser Image Caption
coal

Blok 7 TE Tuzla: Reakcija na odluku Zastupničkog doma Parlamenta FBiH

Kada se svi okreću obnovljivim izvorima, BiH odlučuje nastaviti sa ugljem, pa koliko košta da košta

Energetski sektor je jedan od najsnažnijih privrednih sektora Bosne i Hercegovine (BiH) sa dugom tradicijom i značajnim potencijalima, kao i mogućnostima za daljnji razvoj i ulaganja. Kao takav, energetski sektor BiH može i mora imati ključnu ulogu u unapređenju ukupne bh. ekonomije.

Energetski sektor u svijetu općenito doživljava snažnu tranziciju gdje se u fokus prije svega stavljaju zdravlje građana i okoliš. Svjedoci smo promjenama koje dovode do opredjeljenja da se svi oni tradicionalni načini proizvodnje električne energije u što kraćem roku zamjene sa čistim tehnologijama iz obnovljivih izvora energije. U svijetu su počeli sa gašenjem termoelektrana, velikim investicijama u obnovljive izvore energije i posebno važnim investicijama u odgovornu energetsku efikasnost. Mi u BiH smo samo na papiru i u izjavama zvaničnika opredijeljeni za istu tranziciju, a u praksi se ponašamo potpuno drugačije. To dovodi do toga da smo druga država u svijetu po smrtnosti djece od respiratornih bolesti, te jedna od država čije termoelektrane ispuštaju najveće količine štetnih tvari u zrak, vodu i zemlju. Lokalni stručnjaci koji znaju i vjeruju da i BiH može i treba uraditi tranziciju, jer ima resurse i jer njeni građani zavrjeđuju bolje, se ismijavaju, a političari koji ne misle isto se prozivaju kao nekompetentni za razumijevanje investicija i menadžerstva.

Većina javnosti i struke su neugodno iznenađeni političkom odlukom da se 7. marta u Parlamentu FBiH izglasa Prijedlog Odluke o odobravanju Odluke o izdavanju garancije FBiH u korist izvozno-uvozne banke Kine za kreditno zaduženje Javnog preduzeća Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo i Prijedlog Odluke o davanju prethodne saglasnosti za kreditno zaduženje Javnog preduzeća Elektroprivreda d.d. Sarajevo kod izvozno-uvozne banke Kine za projekat izgradnje Bloka 7 – 450 MW TE Tuzla, bez obzira na upozorenja Energetske Zajednice, EU i lokalnih stručnjaka.

Predložena garancija za kredit je bila predmet istrage Energetske Zajednice, čiji je Sekretarijat već u septembru 2018. upozorio prošli saziv Parlamenta, da je garancija najvjerojatnije nelegalna i da Parlament Federacije BiH mora čekati ishod istrage, prije nego razmotri Prijedlog Odluke o garanciji.

Rezultati završene istrage ponovo potvrđuju ono na što je Energetska zajednica upozoravala, odnosno glavni problemi sa predloženom garancijom u odnosu na usvojena pravila Energetske Zajednice o državnoj pomoću su slijedeći:

  • Garancija predstavlja nedozvoljenu državnu pomoć, jer se sa državnim sredstvima ne pokrivaju samo kredit i kamate, nego i “druge povezane troškove prema Sporazumu o kreditnoj liniji”. Kako nije jasno koliki su ti troškovi, iznos garancija se ne može točno utvrditi.
  • Garancija pokriva 100% kredita, a prema pravilima EU i BiH ona može pokrivati iznos od 80% kredita. Energetska zajednica traži da se poštuju pravila o državnoj pomoći i da Vijeće za državnu pomoć FBiH još jednom provjeri tu garanciju po zakonu BiH koji je usklađen sa važećim zakonom za zemlje članice Energetske zajednice. Procjena i korekcija ugovora se mora pripremiti da ne bi garancija bila nelegitimna i da bi se izbjegle posljedice kao što je pravna nesigurnost ili plaćanje kazni za energetske projekte prilikom ulaska u EU. To je nemoguće kasnije u procesu ispraviti, a sada ne traži puno vremena da se izvrši korekcija u skladu sa svim spomenutim zakonima.

Iz razgovora sa direktorom Energetske Zajednice saznajemo da te korekcije ne zahtijevaju puno vremena, ali osiguravaju izbjegavanje rizika, da se na početku investicije izbjegnu nepredviđeni troškovi, riješe sve dileme i naravno izbjegnu kasnije kazne koje su neke države prošle jer upravo nisu valjano riješile ovo pitanje. Zaista je nemoguće dokučiti zašto Vlada BiH i većina u Parlamentu Federacije BiH žele da podrže investiciju koja rizikuje da naša djeca plaćaju veće iznose kredita i kazne prema EU. Zar zaista vjerujemo da je za nas dobro nešto čega se svi odriču i protiv čega se svi bore. Jesmo li sigurni da kredit neće biti puno veći, te da nema nikakve kazne od strane Energetske Zajednice i EU-a.

Posljedice mogu biti katastrofalne, jesmo li ih uzeli u obzir kod donošenja Odluke?

Odluka o ulasku u rizičnu investiciju je predstavljena kao historijska odluka koja će riješiti sve probleme u energetskom sektoru. Štetne posljedice ne investiranja u ovaj sektor su vidljive godinama posebno u izvještajima o problemima rudarskog sektora, zdravstvenim izvještajima, snimcima o devastacijama okoliša. Građanima je jasno da novi blok 7 TE Tuzla treba zamijeniti blokove 3, 4 i 5 koji se planiraju potpuno ugasiti, a koji su najveći zagađivači u Tuzlanskom kantonu, ali im nije jasno zašto se godinama ne rješavaju pitanja šljačišta, prečišćivača zraka, smanjenja transporta uglja i ostala pitanja koja će hitno riješiti pitanja zagađenja životne sredine. Oni se brinu da će i ova investicija, vođena istim ljudima, nastaviti da izgubljene živote građana vidi kao nužnu posljedicu, a ne kao najvažniji problem koji se najhitnije mora riješiti.

Za one koji prežive postojeći alarmantni nivo zagađenja, ova odluka donijela je rizik u plaćanju dužeg i većeg kredita i kazni za nepoštovanje lokalnih i EU zakona i preuzetih obaveza putem potpisanih konvencija koje povećavaju rizik plaćanja kazni za prekogranična zagađenja, ali i nemogućnost prodaje električne energije proizvedene u prljavim tehnologijama na organiziranom svjetsko tržište. To će biti obaveza novih generacija, a odgovornost za sve te rizike su na njih neodgovorno upravo prebačene.

Postoji razumijevanje da je zamjena blokova 3, 4 i 5 neophodna i da je blok 7 planiran sa tehnologijama koje obezbjeđuju minimalna zagađenja. Rađene studije izvodljivosti potvrđuju ekonomske i društvene opravdanosti. Ipak nakon analize ovih studija postavlja se pitanje koliki će utjecaj cijena CO2 emisija imati na isplativost projekta Tuzla 7, odnosno koliko će ti troškovi povećati rizik ne isplativosti investicije, odnosno dovesti do nemogućnosti vraćanja kredita i do pokretanja garancije?

U Studiji izvodljivosti za blok 7 termoelektrane „Tuzla“ koja je napravljena u novembru 2016. godine, od strane Delphos International, nije jasno da li je uzeta u obzir cijena po toni emisije CO2 koji će Elektroprivreda BIH morati plaćati kad BiH uđe u Emissions Trading Scheme (ETS) – sistem trgovanja emisijama u EU. Na jednom mjestu u studiji se spominje cijena od 6,1 EUR/t, dok se u ostatku dokumenta to uopće ne spominje.

U drugom dokumentu, Ocjena kritičnih varijabli studije izvodljivosti bloka 7, TE Tuzla, (Institut za građevinarstvo „IG“, d.o.o, Banja Luka), se pretpostavlja da će se u BiH početi plaćati naknada za CO2 tek 2034. godine i da će cijena po toni tada biti EUR 7,1 i koja će rasti na EUR 12,12/t tek u 2061. godini.

Međutim, trenutna cijena CO2 je već sad oko EUR 20,0/t[1] i očekuje se da će i dalje rasti. Samo ta činjenica ima ogroman utjecaj na kalkulaciju isplativosti ove investicije.

Godišnji troškovi za CO2 predviđeni u Ocjeni kritičnih varijabli se kreću od EUR 2.762.260 u 2034. godini do EUR 31.432.410 u 2061. godini. Međutim, čak i uz današnje cijena od 20 EUR/t, sa godišnjim emisijama od 2.593.670 tona, godišnji troškovi bi bili EUR 51.873.400. Ovo je jedan od razloge zašto se danas u Europskoj uniji rijetko grade nove termoelektrane na ugalj.

Bosna i Hercegovina će morati sudjelovati u sistemu trgovanja emisijama najkasnije pri ulasku u EU, a najvjerojatnije će morati i prije ulaska u EU ili sudjelovati u ETS sistemu ili uvesti porez na CO2 kroz obaveze koje proizlaze iz Ugovora o uspostavljanju Energetske zajednice. Bez primjene jednakih pravila BiH neće biti u mogućnosti sudjelovati u Europskom tržištu energije, koja su ista za sve učesnike. Tako da je potpuno nerealna pretpostavka da će BiH tek 2034. godine početi plaćati troškove CO2.

Već 2014. godine je „High Level Reflection Group“ Energetske zajednice predložila da se Direktiva 2003/87/EC od 13.10.2003 o osnivanju sistema trgovanja emisijama stakleničkih plinova uključi u Ugovor o uspostavljanju Energetske zajednice.[2]

Kao prvi korak, 2016. godine je Ministarsko Vijeće Energetske zajednice odobrilo Preporuku 2016/02/MC-EnC o pripremi primjene Uredbe (EU) 525/2013 o mehanizmu za praćenje i izvještavanje o stakleničkim plinovima, a Ministarsko Vijeće se 29.11.2018. obavezalo da će u novembru 2019. godine odobriti Uredbu (EU) 2018/1999 od 11. decembra 2018. godine o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime.

Iz gore navedenog je jasno da Studija izvodljivosti za blok 7 termoelektrane „Tuzla“ (Delphos International) i Ocjena kritičnih varijabli studije izvodljivosti bloka 7, TE Tuzla, (Institut za građevinarstvo „IG“, d.o.o, Banja Luka), nisu realno prikazale utjecaj cijene emisije CO2 na kalkulaciju isplativosti ove investicije te dodatno postoji rizik koji se može otkloniti revizijom ovih dokumenata. Na žalost pitanja postavljena nadležnima u vezi s gore navedenim nisu uticala na odluku. Također, još uvijek se čeka i očitovanje Vlade FBiH na ova pitanja.

Pored ovog pitanja upućeno je i sljedeće pitanje: Da li je i kako Vlada Federacije odgovorila na upite upućene od strane predsjedavajućeg Odbora za provedbu Konvencija o procjeni uticaja na okoliš u prekograničnom kontekstu (ESPOO konvencija) jer znamo da je BiH prekršila primjenu odredbi ESPOO konvencije i Zakon o zaštiti okoliša FBiH?




Krajem decembra 2018. godine je od strane  predsjedavajućeg Odbora za provedbu Konvencije o procjeni uticaja na okoliš u prekograničnom kontekstu (ESPOO konvencija), pri Odjelu za okoliš, Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Evropu (UNECE), institucijama u Bosni i Hercegovini upućen zahtjev za pojašnjenje o pitanju poštivanja obaveza preuzetih potpisivanjem ESPOO konvencije, u slučaju planiranog projekta izgradnje bloka 7 termoelektrane „Tuzla“. Isti upit je upućen relevantnim ministarstvima u Hrvatskoj i Srbiji.


Prema članu 3.1. ESPOO Konvencije, Bosna i Hercegovina je trebala obavijestiti Hrvatsku i Srbiju, kao potencijalno ugrožene strane, o procesu procjene utjecaja na okoliš za projekat izgradnje bloka 7 termoelektrane „Tuzla“, tako što će im pružiti odgovarajuće informacije i dovoljno vremena za povratnu informaciju/reakciju. Pošto susjednim državama nije poslala ovu obavijest, BiH/FBiH je implicitno prekršila članove 3.1., 2.4., 2.11., 3.2. kao i član 4. ESPOO Konvencije. Zbog tog propusta je građanima susjednih zemalja bilo uskraćeno njihovo pravo učešća u procesu procjene utjecaja na okoliš ovog projekta, te ja na taj način prekršen i član 2.6. ESPOO Konvencije.

Pored toga, član 63. Zakona o zaštiti okoliša FBiH, 33/03, propisuje da u slučaju kada projekt može imati negativan utjecaj na okoliš u kontekstu prekograničnih uticaja, nadležno ministarstvo, u ovom slučaju Federalno ministarstvo okoliša i turizama treba, putem relevantnih i odgovornih institucija obavijestiti zemlje koje bi mogle biti pogođene zagađenjem iz ovog projekta.




ESPOO konvencijom je vrsta postrojenja, u koju spada i blok 7 termoelektrane „Tuzla“, rangirana kao mogući izvor prekograničnog zagađenja. Međutim, dokument o procjeni utjecaja na okoliš i Rješenje UP-I 05/2-23-71/15FM od 18.07.2016. godine, za blok 7 termoelektrane „Tuzla“, ovu činjenicu ne uzima u obzir i u tim dokumentima sa ne razmatra utjecaj prekograničnog zagađenja na prikladan način. Tim propustom su prekršene i odredbe Zakona o zaštiti okoliša FBiH..

Nedavno je objavljen izvještaj o negativnom uticaju balkanskih termoelektrana na susjedne zemlje kojim je neosporno utvrđena činjenica da zagađenje iz tih termoelektrana utiče i na naše susjede. Ovo je konkretna potvrda da prekogranični uticaj rada naših termoelektrana postoji i da smo bili u obavezi susjedne zemlje obavijestiti i uključiti u proces kojim se odobrila dozvola za blok 7 termoelektrane „Tuzla“.

Hrvatska i Srbija su se izjasnile da nisu bili zvanično i u skladu sa članom 3.1. ESPOO Konvencije, obavještene od strane relevantnih BiH vlasti o projektu izgradnje bloka 7 termoelektrane „Tuzla“. Zašto se rizikuje i po ovom pitanju kada postoji realna mogućnost da se zbog ovih propusta dovede u pitanje validnost Rješenja UP-I 05/2-23-71/15FM od 18.07.2016. godine ostaje nejasno, te se postavlja se pitanje na koji način bi se to moglo odraziti na implementaciju projekta bloka 7 termoelektrane „Tuzla“.

Šta nam u stvari žele poručiti iz Energetske Zajednice?

BiH je članica Energetske zajednice. Kao članica je preuzela određene obaveze koje su transparentno postavljene pred sve članice, a sa druge strane članstvo znači i pomoć i sigurnost. Članicama se pomaže u donošenju odluka, pripremi dokumentacije, provođenju procedura , usklađivanju lokalnih zakona i procedura i drugoj pravnoj pomoći. BiH je kao ravnopravna članica dobila jasna upozorenja, instrukcije, medijaciju, pravnu pomoć i sve je to izignorisala. Energetska zajednica je načelno podržala ovu investiciju, ali i slala upozorenja na neusklađenosti i rizike za koje je već mjesecima tražila da se koriguju i da tako BiH izbjegne nepotrebne rizike. BiH se ponaša kao tvrdoglavo razmaženo dijete, po principu „ma i ovo će mi proći, zaboravit će oni te nestašluke meni već sutra“.

Međutim, ovdje se radi o ozbiljnoj investiciji, ozbiljnim rizicima i penalima, te ozbiljnoj Zajednici koja govori iz iskustva. Namjera Energetske zajednice je bila da pomogne BiH da izbjegne sve rizike i da ne ponavlja greške i ne plaća kazne.

Energetska efikasnost i obnovljivi izvori i pored ogromnih potencijala nisu fokus trenutnih politika

Trenutne politike su zauzete kupovanjem socijalnog mira, podjelama izbornog kolača, te međusobnim nacionalnim trvenjima, na način da se ove teme potpiruju, a ne kako bi u normalnim zajednicama trebalo da se rješavaju, ublažavaju i zabranjuju. Društveno-ekonomskom razvoju se pristupa neodgovorno, tako da BiH ima masu strategija koje su neprovedive, koje nemaju vizije, koje podržavaju trenutnu političku situaciju i nisu u skladu sa potrebama građana niti sa logikom odgovornog održivog razvoja.

Veliki je broj konferencija u BiH koje se organizuju u BiH na temu energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije, na kojima je vidljivo da postoji lokalna ekspertiza, te da donosioci odluka retorički podržavaju razvoj različitih modela modela odgovornih investicija u ovim oblastima. Međutim, ostaje dojam da kada se konferencije završe i oni vrate na svoja odgovorna mjesta, građanima prenose potpuno druge informacije, kako su ove investicije samo rezervisane za bogate države.

Jednostavno bez političke volje da se politike energetske efikasnosti, okoliša i obnovljivih izvora energije shvate kroz lupu cirkularne ekonomije, a koje koriste lokalne resurse, najuspješnije primjenjuju upravo u siromašnim zemljama u razvoju. Samo kada shvatimo da kroz ove projekte treba da podržimo razvoj lokalnog poduzetništva, korištenja otpada kao sirovine, odgovornog projektovanja i dizajna, kroz cijeli životni vijek proizvoda, mi možemo dovesti do balansiranog održivog razvoja zemlje u kojoj stanovnici neće umirati, odlaziti, patiti i preživljavati nego se ponosno uključiti u taj proces.

Postoje novi ljudi u politici koji će nesebično dijeliti svoja znanja i iskustva i biti uporni u nastojanju da logika i razum pobjede.