Bosna i Hercegovina se u Briselu puno češće spominje u grupi zvanoj Zapadni Balkan, te će evropski zeleni plan biti prilagođen Zapadnom Balkanu, a ne državama pojedinačno. Još nije sasvim jasno kako će države Zapadnog Balkana učestvovati, ali izvjesno je da hoće, te se sprema svojevrsna zelena agenda namjenski prilagođena zemljama Zapadnog Balkana.
Plan za zelenu BiH
Sredinom marta, BiH je na svim nivoima, a hvala Bogu ima ih puno, proglasila stanje nesreće, nepogode ili tomu nešto slično. Prosječni stanovnik BiH bi vjerovatno rekao „ništa novo“, jer je naša prošlost obilovala brojnim stanjima koji počinju sa NE, a traju još stanja poput nepravde, neposluha, nepotizma, neliberalizma, neofašizma, nedemokratizma, nepatriotizma, netransparentizma itd. Da stvar bude gora svako ovo stanje je proglašeno po Đurinom principu „od sad, pa nadalje i ubuduće“. Svi znamo da smo mi građani glavni krivci za ova stanja, jer kao građani biramo političare i donosioce odluka koji proglašavaju sva ova stanja. Kao pojedinci mi smo ti koji odlučujemo hoćemo li donijeti bilo koju odluku ili ne (uključujući da li i za koga glasati). To čini razliku između odgovornih i neodgovornih ljudi. Sama riječ odgovornost je sastavljena od dva elementa „odgovor-nost" – sposobnost da izaberemo svoju reakciju. Na engleskom to još ljepše i uvjerljivije zvuči. Responsibility od riječi – response kao odgovor i -ability kao sposobnost. Vrlo odgovorni ljudi prepoznaju svoju sposobnost. Oni ne krive okolnosti, uslove ili uslovljavanje za svoje ponašanje. Njihovo ponašanje je proizvod njihovog svjesnog izbora baziranog na vrijednostima, a ne proizvod njihovih uslova baziranih na osjećanjima.
U državi kakva je Bosna i Hercegovina sve isto je, a ništa isto nije. Čak i boje imaju posebne vrijednosti i bude različita osjećanja. Zelena boja je dokazano boja sreće, mentalnog zdravlja i sl. Na kraju krajeva, NASA-ini astronauti je najviše koriste u svojim misijama, pa čak je i Windows 95 imao zelenu podlogu. Naučnici dokazali da ta boja na desktopu najmanje zamara oči. Mogu pretpostaviti da to ima veze sa tim što je naš prirodni habitat priroda i šuma, pa je to vjerovatno zapisano negdje u naš DNK. Međutim, zelena boja u BiH može svašta značiti. Nekad ima „eko“ značenje, a često označava i nečiji mentalni sklop ili nivo zrelosti, a vrlo često može označavati stranačku, pa čak i etničku pripadnost. Da li je uopšte odgovorno u BiH bilo šta etiketirati kao zeleno, kad se može protumačiti na različite načine?
[VS1] Kao što svaki kompjuter radi na jednom operativnom sistemu isto tako svaka uspješna organizacija nastoji svoj rad zasnivati na jednom operativnom sistemu (sa organizacijskog gledišta). Evropska Komisija, pored Parlamenta i Vijeća, predstavlja jedan od tri temeljna stuba Evropske Unije, a operativni sistem na kojem je planirano da funkcioniše u narednom periodu se zove „6 prioriteta Komisije za razdoblje 2019. – 2024.“ i jedan od šest ključnih programa u tom operativnom sistemu je tzv. „A European Green Deal“. Najčešći prevod je „Zeleni dogovor“ ili „Zeleni plan“. Meni lično je plan bliži prevod, pa ću ga koristiti u nastavku ovog teksta.
Plan je plan. Set aktivnost koje treba realizirati za dostizanje postavljenog cilja. Tako je EU u zeleni plan postavila nekoliko ciljeva, a svi sa jednim sveopćim ciljem, a to je unaprijeđenje blagostanja ljudi. Svrha ovog teksta nije kritički osvrt na zeleni plan EU, već na to šta takav plan znači za Bosnu i Hercegovinu.
A vozovi idu danju noću
Prije nego se pozabavim time šta evropski zeleni plan znači za BiH, vrijedi se podsjetiti sličnih međunarodnih inicijativa u prošlosti u kojima je BiH sudjelovala. Od svog osamostaljenja 1992. godine BiH je poprilično redovan učesnik svih međunarodnih Konvencija koji se tiču održivog razvoja. Vjerovatno prvi najznačajniji međunarodni akt iz oblasti održivog razvoja u modernoj historiji samostalne BiH jeste famozni Protokol iz Kyota. Koncem prošlog stoljeća zemlje članice UNFCCC-a su se u japanskom gradu Kyoto sporazumjele da će borbu protiv klimatskih promjena dići na jedan posve viši nivo, ponajprije kroz uvođenje novih tržišnih mehanizama. Bilo je potrebno nepunih osam godina da protokol bude pravosnažan nakon što se Rusija odlučila da isti ratifikuje. Za BiH je ovaj protokol značio mogućnost ostvarivanja dodatnih prihoda po osnovu tzv. mehanizma čistog razvoja ili popularnijeg CDM-mehanizma (engl. Clean Development Mechanism). U svojoj osnovi CDM je vrlo jednostavan. Zemlje u razvoju, kakva je BiH, su imale pravo da projekti koji se realiziraju na njenom tlu, a rezultiraju smanjenjem jednog ili više stakleničkih gasova (izraženo kao CO2eq), ostvare svojevrsne certifikate, tzv. CER-ove (engl. certified emission reduction). CER-ovi su ništa drugo nego vrijednosni papiri kojima je moguće trgovati na za to specijaliziranim berzama, a čijom bi se prodajom ostvarivao dodatnih prihod za predmetni projekt. Logika je bila da zemlje u razvoju, kojima je dodatni prihod bio prijeko potreban, razvijaju projekte koji rezultiraju smanjenjem emisija CO2eq, a razvijene zemlje kupovinom CER-ova smanjuju svoju obavezu smanjenja istih emisija. Moglo bi se reći indulgencija na moderni način. Da bi BiH ostvarila ovo pravo bilo je, između ostalog, potrebno osnovati tijelo ovlašteno za provođenje CDM projekata u BiH, tzv. DNA biro (engl. Designated National Authority). Tek koncem 2011. godine je uspostavljeno DNA tijelo, godina kada su sav kajmak na ovom tržištu uveliko pokupile zemlje poput Kine, Indije i Brazila. Drugim riječima, BiH nije uspjela ni mrvice da pokupi sa stola, a broj projekata u BiH koji su došli do faze registracije se može izbrojati jednom rukom. Nažalost niti jedan od ovih projekata nije vidio ni fening od CDM-a.
Ne ulazeći u srž CDM-a i njegove sveopće ispravnosti, ne može se zapostaviti činjenica da CDM predstavlja očit primjer nesposobnosti naše države da kreira ambijent za privlačenje novca iz inostranstva. Više primjera od CDM-a ne želim navoditi, jer nažalost CDM nije prvi i jedini ovakav slučaj, ali u kontekstu održivog razvoja i klimatskih promjena predstavlja jedan od najočitijih.
Kao što je prije 20ak godina Protokol iz Kyota najavljivan poprilično pompezno, tako i evropski zeleni plan pompezno kuca na vrata. Tamo gdje su veliki novci velika su i očekivanja, a u evropskom zelenom planu je predviđeno da se u dekadi pred nama mobilizira 1 bilion EUR. Bilion ili milion miliona je zaista velika količina novca. Kada bi eurić po eurić slagali visina te „kamare“ bi iznosila blizu 2.500 km ili dovoljna da kovanicama od 1 EUR pokrije površinu veću od Kantona Sarajevo. Ovaj iznos je objavljen u Planu ulaganja u evropski zeleni plan sredinom januara ove godine.
Nek' Evropa dođe k nama
Bosna i Hercegovina se u Briselu puno češće spominje u grupi zvanoj Zapadni Balkan, te će evropski zeleni plan biti prilagođen Zapadnom Balkanu, a ne državama pojedinačno. Još nije sasvim jasno kako će države Zapadnog Balkana učestvovati, ali izvjesno je da hoće, te se sprema svojevrsna zelena agenda namjenski prilagođena zemljama Zapadnog Balkana. Sektori poput energije, poljoprivrede, transporta i sl. su geografski i administrativno nerazdvojivi, te se stoga iz cipela EU na Zapadni Balkan gleda integralno. Ima tu i drugih razloga naravno.
Ali, ipak će države Zapadnog Balkana pojedinačno biti krojači svoje sudbine i značajno odrediti koliko će novca uspjeti privući iz evropskog zelenog plana. U kontekstu energetskog sektora, nacionalni planovi za energiju i klimu (NECP) predstavljaju ključnu odrednicu države za period do kraja ove dekade. Dakle, NECP Bosne i Hercegovine će predstavljati ulaznu kartu BiH u evropski zeleni plan. Obzirom da NECP još nije izrađen nije moguće govoriti koje mjesto sjedenja dobivamo sa tom ulaznom kartom. Ali, sam NECP po sebi ne predstavlja ništa drugo nego dokument koji sažima energetsku i klimatsku politiku BiH do 2030. godine i koji daje mogućnost da BiH pristupi pojedinim fondovima unutar evropskog zelenog plana. Dakle, veza NECP-a i zelenog plana je neraskidiva, pa tako grupa od 90ak osoba uključenih u izradu NECP-a značajno odlučuje koje ćemo mjesto sjedenja dobiti u evropskom zelenom planu.
Evropski zeleni plan predviđa osnivanje mehanizma za pravednu tranziciju, uključujući istoimeni Fond. Ovaj mehanizma bi trebao biti usmjeren na područja i sektore u kojima dominiraju fosilna goriva, kako bi se njima pomogla tranzicija ka niskokarbonskim područjima, odnosno sektorima. Ovaj mehanizam je za BiH naročito značajan, jer planira podršku za regije koje će biti pogođene procesom dekarbonizacije. To su gradovi poput Kaknja, Gacka, Ugljevika, ali i brojnih drugih sredina koje obiluju radnom snagom koja radi u sektoru fosilnih goriva. Proces dekarbonizacije se neće niti može desiti preko noći, ali on mora biti planiran. Fond za pravednu tranziciju će raspolagati sredstvima kojima će se nastojati pomoći onim sredinama koje imaju plan za dekarbonizaciju. Dakle, nulti prioritet je da postoji jasna volja i vizija. Pomoć će se ogledati u transferu modernih znanja i tehnologija, pa tako Kakanj 2050. godine umjesto rudarskog grada može postati grad solarnih poljana. Upravo se rudnici i jalovišta vide kao odličan potencijal (tj. prostor) za instaliranje solarnih panela (jedan od ciljeva EU jeste i integrisano tržište električne energije). Ovo je naravno samo jedna od mogućnosti, a svakom je prepuštena mašta da kreira svoju sredinu u skladu sa lokalnim potrebama. Ono što je bitno naglasiti jeste da EU želi snažno poticati istraživanje i inovativnost, što naravno nije novina, pa će one sredine koje budu imale i ovaj element u svom planu dekarbonizacije biti konkurentniji u privlačenju sredstava iz pomenutog fonda. A, obnovljivi izvori energije su dokazano područje rastuće inovacije.
Evropskim zelenim planom je predviđeno osnivanje i drugih fondova namijenjenih očuvanju biodiverziteta, smanjenja nastajanja otpada (kroz primjenu cirkularne ekonomije), poticanje održive poljoprivrede itd. Primjer fonda za pravednu tranziciju i obrazac njegovog djelovanja će u manje više istoj mjeri biti korišten u drugim fondovima koji će adresirati druga pitanja. Ono što je svemu zajedničko jeste da na državnom nivou (NECP) i lokalnom nivou (strategije razvoja) mora postojati jasna vizija koja je usaglašena sa ciljevima evropskog zelenog plana. Jedino tako ćemo kao država uspjeti privući novac od evropskog zelenog plana.
Novac je zaista čudan i nepredvidiv, rekli bi novac je najbolji sluga, a najgori gospodar. U Evropskom zelenom planu ga zaista ima jako puno, dakle puno mogućih sluga i puno mogućih gospodara. Veliki francuski književnik Voltaire je jednom rekao „kada je u pitanju novac onda je svako iste vjere“. Da li onda zelena boja može postati zelena u BiH? Da li ćemo imati zeleni plan za BiH ili ćemo ostati zeleni?