Otpor destrukciji grada

Otpor destrukciji grada

Uvod

Prostor je jedan od osnovnih i najznačajnijih resursa. Odgovorno upravljanje prostorom zahtjeva dugoročno i pažljivo planiranje koje vodi računa o ograničenjima, stepenu i načinu eksploatacije, o strateškoj upotrebi, te o transgeneracijskoj održivosti. U suprotnom, lako se možemo zateći u situaciji u kojoj smo izgubili svaku mogućnost da razumno usmjeravamo opšti i urbani razvoj.

Više procesa sugeriše da se Sarajevo nalazi na rubu jedne takve situacije. Jedan je „divlja“ gradnja, kako bespravna i neplanska, tako i gradnja unutar zakonskih normi, ali na osnovu na brzinu izmijenjenih planskih dokumenata. Sam proces planiranja je, mišljenja su upućenih, gotovo ispražnjen od originalnog smisla. Izmjene i dopune prostorno planske dokumentacije izvode se stihijski i nema nikakve stvarne sistematske realizacije „plana“, a planovi se u suštini  ne bave realnim potrebama stanovništva.

Glavni pokretači procesa su investitori u potrazi za profitabilnim parcelama. Promotori slobodnog razvoja, svaki novi projekat bez ustezanja kite epitetima „istorijski“ i „razvojni“ ne komentarišući previše pritiske koje sva nova gradnja proizvodi na gradsku infrastrukturu, koja je već u izrazito teškom stanju. Sve ovo stvara konflikte i dodatno produbljuje nepovjerenje između vlasti i građana.

Vlast se u principu nastoji držati podalje od mišljenja građana i stvari rješavati na neformalnim sastancima, fokusirajući se na stvaranje uslova za što bržu realizaciju zamisli trećih lica. Sa druge strane, stanovništvo sve češće ne pristaje na takav poredak stvari, organizira se i pruža otpor.

Oblici otpora

Otpor se može organizovati na više načina. Jedna od institucionalno dostupnih mogućnosti je korištenje „mehanizma za direktno učešće stanovništva u donošenju odluka“. Domaća pravna norma prepoznaje niz ovih mehanizama, poput referenduma, javne rasprave, građanske inicijative, zbora građana, itd. Opšte odredbe o učešću propisane su u zakonima o lokalnoj samoupravi, a dodatno razrađene kroz statute Opština. Pitanja učešća u prostornom planiranja razrađena su i u Uredbi o jedinstvenoj metodologiji za izradu dokumenata prostornog uređenja (u FBIH) te u kantonalnim zakonima koji uređuju oblast upravljanja prostorom i planiranja.

Novi Zakon o prostornom uređenju Kantona Sarajevo usvojen je 2017. godine i pored niza izmjena procedura i postupaka planiranja, propisuje kao obavezu „nosioca pripreme“ (uobičajeno Opštine) izradu „Programa uključivanja javnosti“ kojim se definišu načini i dinamika učešća u svim fazama pripreme i izrade dokumenta prostornog uređenja. Član 37. Zakona propisuje detaljne smjernice za organizovanje javnog uvida i javne rasprave. Nosilac izrade je dužan da obavijesti javnost o mjestu, vremenu i načinu izlaganja nacrta planskog dokumenta i to putem oglasa s informacijama koji je potrebno objaviti u sredstvima javnog informisanja najmanje 3 puta. Pri izlaganju planskog dokumenta mora se voditi računa da je fizički pristupačan te da je prisutno stručno lice koje može dati dodatna pojašnjenja. Za izlaganje se koriste prostorije općine, a mogu poslužiti i prostorije u kojima se održavaju sjednice Skupštine KS-a, Gradskoga ili opštinskog vijeća ili mjesnih zajednica. Uvid je, prema zakonskoj definiciji, namijenjen prije svega vlasnicima zemljišta i zakonitim korisnicima prostora u području obuhvaćenom planom, dok se skraćeni nacrt službeno dostavlja ostalim zainteresovanim stranama kao sudionicama planiranja. Planski dokument u elektronskoj formi mora biti postavljen i na web stranici nosioca pripreme.

Kao što vidimo, zakonska norma postavlja solidnu osnovu za kvalitetno učešće stanovništva.  U praksi, međutim, stvari – barem u Sarajevu – izgledaju puno drugačije zbog čega ne iznenađuje živahan vaninstitucionalni otpor. Najprije, kada je u pitanju informisanje javnosti, osim na web stranicama Opština, obavijesti i pozivi se uglavnom ne mogu pronaći u drugim medijima. Izuzetak su rijetki štampani pozivi istaknuti na vratima ulaza ili stubovima uličnih svjetiljki unutar područja obuhvaćenih planom. Zbog toga mještani često i ne znaju za održavanje javnih rasprava ili tribina.

Slika 1. Poziv na javnu tribinu

Događaji se nerijetko zakazuju u vrijeme kada veći dio stanovništva nije u stanju da prisustvuje, dok planski dokumenti redovno nisu dostupni na web stranicama Opština. Zbog toga po pravilu ne uspijevaju pratiti stanje i učestale izmjene planske dokumentacije pa se može desiti da ih potpuno iznenadi rušenje cijelog jednog objekta, kao što je to bio slučaj nedavno sa zgradom uz sami most Čobanija.

Slika 2. Trenutno stanje na Čobaniji                

Za vrijeme javnih uvida planovi su u principu izloženi na propisanim mjestima, ali, iako je ovo zakonska obaveza, bez prisustva „stručnih lica“ koja mogu dati pojašnjena. Grafički detalji plana su nerazumljivi većini što smisleno učešće, bez stručne pomoći, dodatno otežava dok su tehnički uslovi i prezentacije tokom javnih rasprava redovno na niskom nivou. Povrh toga, rad mnogih MZ-a, koje su primarna mjesta učešća stanovništva na lokalnom nivou, opstruiraju ili direktno kontrolišu pojedine političke stranke, a nije rijedak slučaj da se na događajima pojavljuju partijski aktivisti i osobe bliske lokalnim vlastima ili investitorima kako bi vršili pritisak, izazivali sukob ili ostavili dojam podijeljenog mišljenja među stanovništvom.

Iako formalne mogućnosti postoje, možemo zaključiti da se proces uključivanja građana u odlučivanje svodi na šturo poštivanje zakonskih obaveza bez istinske želje da se proces planiranja utemelji na dvosmjernoj komunikaciji, dok se vješto i ciljano otežava i onemogućava smisleno učešće.

Situaciju na terenu ćemo ilustrovati kroz tri aktuelna slučaja vezana za više lokaliteta na Marijin dvoru, gdje je u toku više paralelnih procesa izrade planske dokumentacije, a jača i samoorganizovanje među stanovništvom i različitim grupama u naselju.

Primjer prvi

Najprije ćemo razmotriti postupak donošenja Odluke o izmjenama i dopuna Regulacionog plana Gradski park "Crni vrh" - Zona rezidencijalnog stanovanja. Na sjednici Općinskog vijeća Centar, u aprilu 2019. godine je usvojena odluka koja je propisala ubrzani postupak izmjena prostorno planske dokumentacije. Zbog toga je umjesto javne rasprave, koju Zakon i Statut Općine jasno određuju kao mehanizam učešća, organizirana na brzinu pripremljena „javna tribina“ koju ni zakon ni Statut jasno ne definišu. Poziv na tribinu nije objavljen na stranicama Općine Centar niti Zavoda za planiranje razvoja KS već je Poziv objavila Asocijacija arhitekata BiH došavši do informacije neformalnim kanalima.

Asocijacija je uputila zvanično Reagovanje, problematizovala odluku i zauzela stav da je skraćena procedura neprihvatljiva jer prijedlog duboko zadire u „osnovnu koncepciju plana“ na više načina: neizgrađeno i planovima štićeno područje mijenja se u područje vrlo visoke spratnosti, uništava se odnos sa okolnom izgradnjom i ambijentalnim vrijednostima u neposrednoj blizini koje su zaštićene na nivou nacionalnog spomenika. Reagovanje podcrtava nedovoljnu transparentnost procedure mijenjanja planske dokumentacije prema zahtjevima investitora i formuliše nedvosmislenu poruku da treba stati u kraj onome što nazivaju „investitorski urbanizam“. Povodom slučaja se oglasilo i Društvo prijatelja Grada Sarajeva dopisom Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH u kojem su uputili na odgovornost različitih aktera planiranja i slično istakli da zamisli investitora ne mogu biti jedino mjerilo planskih intervencija.

Javna tribina je održana 25.03., u neodgovarajuće vrijeme, u skučenom prostoru koji nije mogao da primi sve zainteresovane. Sve je bilo postavljeno tako da se pravo učešće onemogući. Tribina je zakazana u 16:30 u prostorijama nekadašnjeg Centra za Mlade Gorica, današnji prostor  novoformirane MZ Crni Vrh - Gorica. Sama tribina je više ličila na scensku izvedbu i u više navrata je prekidana euforičnim aplauzima. Cilj predstave je bio da pokaže da projekat ima podršku iako, prema onome što se moglo saznati, veći dio prisutnih uopšte nije bio sa područja ove Mjesne zajednice.

Slika 3. Izmjene i dopune RP Gradski park - Crni vrh (izvor: Asocijacija arhitekata BiH)

Nažalost, ovo nije jedini slučaj u kojem zaštita na nivou nacionalnog spomenika donosiocima  odluka ništa ne znači. Tako se na Ilidži uveliko gradi na arheološkom području praistorijskog naselja Butmir, jedinom netaknutom naselju u BiH  iz bronzanog doba. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je udovoljila zahtjevu Opštine Ilidža i zonu zaštite nacionalnog spomenika je sa oko 65.000 metara kvadratnih smanjila na 8.000 metara kvadratnih. Također, javnost je uzburkao i slučaj Tašlihana, za koji je ista Komisija poništila odluku o proglašenju nacionalnim spomenikom i na taj način omogućila gradnju nad arheološkim ostacima. Svakako najaktuelniji je slučaj Hastahane o kojem ćemo nešto kasnije govoriti.

Primjer drugi

Na sjednici Gradskog vijeća Grada Sarajeva održanoj 27.01.2016. godine, donesena je Odluka o pristupanju izradi izmjena i dopuna RP „Gradski centar - Marijin Dvor" za lokalitet Kvadrant "B". Osnovna koncepcija Plana koju je izradio Zavod za planiranje razvoja KS, a koja je bila rezultat inicijative više potencijalnih investitora, predvidjela je uz rijeku Miljacku niz od čak 9 nebodera, do 80 metara visine. Koncepcija plana je prezentirana na zatvorenoj javnoj tribini, 21.10.2016. godine, u Velikoj Sali Općine Centar.

Prijedlog je izazvao glasan protest struke i pojedinih organizacija, a na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu je potpisana peticija protiv predložene koncepcije Plana. Nakon što se u kuloarima naselja saznalo za prijedlog, reakcija stanovnika je takođe bila izrazito negativna.  Stav je bio da su stvarne potrebe naselja drugačije i da novi tržni centri i poslovne zgrade iz njihove perspektive nemaju nikakvu posebnu vrijednost.  I tada su građani izrazili sumnju da će planska rješenja biti onakva kako su planom predložena, poučeni prethodnim iskustvom dopuna planskih dokumenata i izgradnje tržnih centara Alta i SCC. Pritisak je urodio plodom i tada izrađena koncepcija uopšte nije razmatrana.

Na 27. sjednici GVGS u martu 2019. godine je donesena Odluka o pristupanju izradi izmjena i dopuna RP „Gradski centar - Marijin Dvor" za lokalitet Kvadrant "B" , čime je proces ponovo započet. U međuvremenu je pripremljena nova koncepcija plana i ona podrazumijeva niz izmjena u odnosu na trenutno važeće planske parametre. Šetnica uz Miljacku je smanjena na 12 metara, uz obrazloženje da će se tako lakše realizovati. Nova maksimalna visina objekata uz šetnicu je 26 metara, s tim da se prema ulici Kotromanića može kaskadno popeti i do 34 metra. Predviđene su i dodatne izmjene koje u unutrašnjosti parcele omogućavaju planiranje objekata u visini SCC-ove kule, kao i objekat koji bi trebao da integriše prethodno planiranu koncertnu dvoranu, a mogao bi dosegnuti visinu od čak 100 metara. Time je, de facto odbačeno i projektno riješenje koncertne dvorane grupe URBANFUTURA, koje je rezultat međunarodnog konkursa iz 2001. godine, a podrazumijevalo je podzemnu građevinu i veliki nadzemni javni prostor. Iako plan zadržava koncertnu dvoranu od budućeg će investitora i projektanta zavisiti konačno rješenje, što je u suštoj suprotnosti sa prethodnim planskim rješenjima. U toku je priprema Nacrta izmjena i dopuna, a javni uvid i javna rasprava su, prema odluci, planirane za decembar 2019. godine.

Slika 4. Rokovi za pripremu i izradu plana

Primjer treći

Najrecentniji slučaj se tiče lokaliteta Hastahana. Opštinsko vijeće Opštine Centar je u aprilu podržalo Nacrt odluke o izmjenama Regulacionog plana Marijin dvor – gradski centar kojim je predviđena rekonstrukcija cijelog lokaliteta i izgradnja nadzemnih i podzemih objekata, Nacrt je prošao uprkos glasnom protivljenju struke i građana na ranijim javnim skupovima, za vrijeme prezentacije koncepcije plana. Javni uvid je završen 15.05., a u narednih 10-tak dana slijedi i javna rasprava.

Nacrt je kritikovan sa više strana, a izazvao je i snažnu reakciju i generisao otpor među lokalnim stanovništvom i korisnicima, angažiranim oko Hastahane već duže vremena. Nacrt je je rezolutno i u cjelini odbačen. Hastahana je zbog toga trenutno žarište otpora protiv procesa planiranja vođenih po dosadašnjem receptu – učešće javnosti samo zarad ispunjenja zakonske formalnosti. Ona je u ovom trenutku i mjesto gdje stanovništvo nastoji da za sebe osvoji dio onog što „pravo na grad“ podrazumijeva i zaziva. Za njih je Hastahana sve ono što nije za vlast i za investitore: mjesto svakodnevnice, prisnosti, druženja, slobode, a ne plac sa određenom kvadraturom i cijenom.

Osnovni zahtjev koji je ova neformalna grupa formulisala je da ne smije biti nikakve gradnje i da prostor mora ostati javni prostor i park. Odgovarajući na optužbe lansirane iz krugova bliskih vlastima, tvrde da je za stanje prostora odgovorna prije svega Opština Centar, jer je zadnjih 20 godina namjerno zanemarila i svojim odlukama i dovela ovaj prostor u današnje stanje. Ovo je važno podcrtati više puta jer se radi o dobro poznatoj taktici vlasti.

Grupa je pripremila komentar na predloženi nacrt i prikupila potpise stanovništva kako bi mu dala dodatnu težinu. Komentar zahtjeva da se smjesta odustane od planova bilo kakve gradnje na ovom lokalitetu, da se park redovno i propisno održava da se urede igrališne površine (dječje igralište, poligoni za skejtere, bajkere i sl.), i ozelene dodatne i pošume postojeće zone Hastahane.

Slika 5. Komentar grupe građana

Sličan stav je zauzela i Mjesna zajednica Marijin Dvor. Na sastanku koji je održan 15. aprila zaključeno je da ne žele nikakvu gradnju jer je, kako je jedan učesnik istakao „park je pitanje opstanka.“ Na istom sastanku Nihad Čengić, stanovnik naselja i urbanista, izrazio je mišljenje da je u toku „tragedija“ i da zbog toga gradnju u Sarajevu treba potpuno zaustaviti dok se ne steknu uslovi za razumno planiranje. Kako je najavio, grupa građana koju čine mnogobrojni stručnjaci koji dijele slično mišljenje, će svim nadležnim instancama uskoro predati prijedlog da se svi procesi planiranja u Sarajevu zaustave i da se sve vrati na početak, uključujući i čitav Marijin dvor. Komentarišući u tom svijetlu slučaj Hastahane uputio je na činjenicu da je čitava parcela pod zaštitom Komisije za nacionalne spomenike, te da su Opština i Zavod posljednjim potezima prekršili nekoliko zakona.

Kada uzmemo sve u obzir, način na koji se planira, učestvuje i gradi u Sarajevu, te posljedice do kojih to može dovesti, zahtjev za potpunom obustavom procese planiranja zvuči sasvim prihvatljivo. Iako se može činiti kontroverznim, a iz perspektive i investitora i lokalnih vlasti zastrašujuće, sasvim je sigurno da nije bez osnove i da zaslužuje da ga se, zajedno sa drugih prijedlozima, razmotri u otvorenoj i argumentovanoj diskusiji – kad bi se jedna takva igdje vodila.

Pozivamo vas da poslušate raspravu i argumente kojima su građani kritikovali pokušaje opstrukcije njihove borbe: [external_media: https://soundcloud.com/radio-crvena-antena/2019-05-15-hastahanamp3]

Učešće i moć samoorganizovanja

Uključivanje stanovništva, stručnih instanci i organizacija civilnog društva je od ključne važnosti za politički balansiran razvoj bilo kojeg grada. Međunarodna iskustva sugerišu da participativno otvaranje procesa donošenja odluka jača povjerenje između stanovništva i institucija vlasti i uprave. Učešće pruža dodatni demokratski legitimitet odlukama, a može biti i način da se prevaziđe problem manjkavosti informacija ili specifičnih znanja važnih za donošenje odluka.

Učešće, međutim, služi i kao poligon za političko obrazovanje stanovništva ali i za stvarnu borbu i pomaže razvoju kapaciteta za ono što se ponekad naziva „protagonistička demokratija“. Kao što i lokalni primjeri pokazuju, čak i u netransparentno vođenim procesima, usmjeravanim snažnim interesima, pravovremene i dobro vođene akcije u stanju su da zaustave ili barem značajno izmjene karakter i forme odluka. Tu nam se u praksi otkriva značenje ideje „prava na grad“. Svaki pojedinačni napor, svaki pojedinačni protest je važan, jer doprinosi razvoju kulture otpora i sugeriše da je moguć i drugačiji grad.