Portret Ivane Stjepanović

Portret

Preduzeće „Bosna raste organski“ oživljava zemlju, ali i ljude

Ivana: "Htjela sam mojoj staroj domovini, zemlji na kojoj sam se rodila, vratiti nešto od onoga što sam dobila, i biti inspiracija drugima, te ostaviti pozitivan životni trag."

Ivana Stjepanović
Teaser Image Caption
Ivana Stjepanović

Ivana Stjepanović: Preduzeće „Bosna raste organski“ oživljava zemlju, ali i ljude

Ivana Stjepanović je prije dvije godine u Derventi pokrenula preduzeće „Bosna raste organski“ (Bosnia Grows Organic) koje se bavi organskim uzgojem ljekovitog bilja. U rodno mjesto, selo Bijelo Brdo, gdje je odrastala do desete godine života, Ivana se vratila nakon više od 20 godina provedenih u Austriji, gdje je njena porodica izbjegla tokom rata. Tu, na njivama po kojima je, udišući miris lipa, trčala i igrala se kao dijete sa svojim sestrama, Ivana je u augustu 2016. godine započela poduhvat oživljavanja lokalne poljoprivrede. Sudeći po uspjesima koji su kompaniju „Bosna raste organski“ već stavili na radar evropskog tržišta, ova je priča tek na početku. Za „Plan B: Bolji izbor“ Ivana je ispričala kako je nastala ova ideja.

U Austriji je Ivana završila studije ekonomije i internacionalnog menadžmenta, te započela karijeru u strateškom marketingu. Stekla je veliko iskustvo u brend i produkt menadžmentu, kao i vođenju internacionalnih timova. Prije nego što je donijela sudbonosnu odluku da se vrati u BiH i započne vlastiti biznis, bila je voditeljica marketinga u najvećoj evropskoj udruzi organskih farmera. Zbog posla je živjela u Rumuniji, Češkoj, Slovačkoj, Hrvatskoj, Srbiji, ali se uvijek vraćala u Austriju, gdje žive skoro čitava njena obitelj, kao i životni saputnik. Kada se vratila u Bijelo Brdo da započne rad na svom projektu, prošla je kroz emotivan proces suočavanja sa prošlošću. „Počela sam na podivljaloj, napuštenoj i razorenoj djedovini. Bilo je puno bola i suza, ali i zacjeljivanja starih rana koje su nakon bijega iz Bijelog Brda bile tu, ali nikad nisu dobile toliko vremena i pažnje kao kroz ovaj projekt. Maknula sam ratom razorenu kuću oca i djeda sa zemljišta, i sve sam pretvorila u njivu. Dok sam taj korak planirala na papiru, nije bilo puno emocija, ali kada grabljama mičete zadnje ostatke cigle od kuće u kojoj ste odrastali, ili šetate njivama gdje je vaš jedini i voljeni stric poginuo u ratu u 27. godini, samo bi kamen ostao tvrd.“

Čista i plodna zemlja za buduće generacije

Slogan preduzeća „Bosna raste organski“ glasi „The land. The people.“ (u prevodu: Zemlja. Ljudi.), i ističe svrhu projekta: „Sve što činimo, činimo za zemlju i za ljude. Za ljude koji rade sa nama, za ljude koji konzumiraju naš vrhunski, organski čaj i za svakog čovjeka u dodiru s projektom. Ljekobilje, certificirano po EU Bio i uskoro i po Bio Suisse standardima, je instrument ka liječenju i revitalizaciji“, pojašnjava Ivana.  Zemlja na kojoj raste ljekobilje je u posjedu stanovnika/ca Bijelog Brda koji mahom žive van zemlje i nisu u mogućnosti da je obrađuju. „Bosna raste organski“ je tu zemlju zakupila, očistila, revitalizirala, i na njoj zasadila ljekobilje. Nakon isteka zakupa, zemlja se vraća na upotrebu svakom zakupodavcu, i to u mnogo boljem stanju nego na početku projekta. Na ovaj način „Bosna raste organski“ investira u poboljšanje života u selu Bijelo Brdo. „Bit će nam drago da zemlju budućim generacijama predamo zdravu, plodnu i čistu“, kaže Ivana. Zasad su na 10 hektara (100 duluma) zemlje zasađeni kopriva, šipak, sljez i kadulja, koji se trenutno prodaju na evropskom tržištu. Među budućim ciljevima je i kreiranje prepoznatljivog domaćeg brenda koji će biti dostupan u čitavom svijetu. Projekt je finansiran uz pomoć kredita, i Ivana predviđa da će postići samoodrživost od četvrte godine poslovanja, što je uobičajeno kod start up firmi.

Projekt „Bosna raste organski“ pokrenuo je i saradnje na lokalnom nivou, koje su zasad još malene, ali značajne za zajednicu. Opština Derventa podijelila je troškove saniranja puta ka njivama sa preduzećem. Osnovnoj školi u Derventi poklonili su drva za ogrjev koja su preostala iza čišćenja parcela, u suradnji sa lokalnim komunalnim preduzećem. Gradonačelnik Dervente Milorad Simić učestvovao je u snimanju promotivnog videa za projekt. Razvile su se i suradnje sa privrednicima iz regije, poput firme Eko Bosanska Posavina koja je čistila zemljište od zaraslina, ali i pojedincima poput sposobnog bravara Desimira, za kojeg Ivana kaže da ga može nazvati usred noći ako postoji kvar na mašini.

Pri gledanju mnogobrojnih intervjua sa Ivanom o njenom inspirativnom projektu čini se kao da ona posjeduje prijašnje znanje i iskustvo u oblasti poljoprivede, jer o plodnosti tla i rastu biljaka govori sa velikom informiranošću i posvećenošću. Ipak, ona o poljoprivredi nije imala pojma prije pokretanja preduzeća. „Sve sam učila usput, iz knjiga, naučnih članaka na internetu i od našeg savjetnika Dietera iz Austrije, koji se 25 godina bavi uzgojem organskog ljekobilja.“ Ivana ističe da je optimalna njega biljaka, kao i zemlje i ljudi, veoma prirodan, logičan i jasan koncept. „Dovoljno je držati se organskih principa, a oni su: pružiti biljci čistu i zdravu zemlju, vodu i zrak, a sa malo pomoći dragog Boga, bude i dovoljno kiše.“ Organska proizvodnja se bazira na uzgajanju biljaka na način na koji su to radili naši preci, uz pomoć volova, prije pojave herbicida, pesticida i umjetnih đubriva. „Jedina razlika je u tome što mi ne želimo koristiti ove preparate kako bismo dugoročno očuvali bogatstvo i plodnost naših resursa, i što radimo sa modernom mašinerijom – iako ništa ne može zamijeniti motiku i njenu preciznost. Zemlja na kojoj su se ljudi toliko napatili, ali bili sretni, te rađali i odgajali svoju djecu na njoj, i hranili ih od nje, treba da se cijeni i održava s ljubavlju i poštovanjem, a ne da se zagađuje.“

Put ka pomirenju i ujedinjavanju

Preduzeće je osnovano motivirano vizijom i ljubavlju ove mlade žene koja je imala pomno promišljenu i razrađenu poslovnu ideju, baziranu na resursima BiH, za koje je smatrala da ih treba odgovorno i inteligentno upotrijebiti. „Ta vizija mi godinama nije dala mira, sve dok se nisam odlučila na taj korak. Htjela sam mojoj staroj domovini, zemlji na kojoj sam se rodila, vratiti nešto od onoga što sam dobila, i biti inspiracija drugima, te ostaviti pozitivan životni trag.“ Tako njen projekt danas ima ekološki, socijalni i ekonomski utjecaj – „On liječi, spaja, i u svakom smislu revitalizira.“ Konzumacija organskih proizvoda je u porastu širom svijeta, što predstavlja i dobru šansu za BiH da se uključi u svjetska tržišta. „Zahvaljujući zaraslim i neupotrijebljenim njivama, na kojima mnogo toga može uspijevati nakon što se njiva revitalizira, naša zemlja ima potencijal da postane prva u svijetu kada je u pitanju proizvodnja čiste i visokokvalitetne hrane“, smatra Ivana.

Započeti biznis na zaraslim njivama, među ratnim ruševinama, nije bilo lako. Ivana se, kao i brojni drugi ljudi u BiH koji žele započeti vlastiti biznis, suočila sa zakonskim nejasnoćama i administrativnim komplikacijama. „Administracija i korupcija skoro pa i ne dozvoljavaju uspjeh onima koji nisu korumpirani i koji ne traže najkraći put ka rješenju, koji je često ilegalan.“ Zbog toga što se držala zakona, Ivana je bila i finansijski oštećena, pa razmatra tužbu protiv države zbog štete nanesene sadnicama organske kadulje koje su zadržane na bh. granici na putu iz Njemačke, jer Ivana nije htjela platiti mito da se proces „ubrza“. „Ne radi se samo o šteti koja je nastala uginućem već plaćenih sadnica, već i o izgubljenom prometu uginulih biljaka za pet godina, jer je kadulja petogodišnja biljka. U pitanju je skoro € 100.000 izgubljenog prometa, ali i propalo vrijeme članova mog tima i mene. Koga treba dodatno plaćati, to jest podmićivati, da bi korektno i zakonito odradio svoj posao?! Po mom mišljenju – nikoga!“

Kako to već biva u našoj sredini, neko projekt smatra korakom naprijed, neko smatra da je ludost investirati u mrtvo selo, a neki pak znaju šta je trebala učiniti da bi sve ispalo bolje, objašnjava Ivana uz smijeh. Uprkos poteškoćama, nju ništa nije navelo da preispita svoju odluku. Pokretanje ove priče za nju predstavlja i put ka obnavljanju poštivanja raznolikosti i ujedinjavanja ljudi iz ovoga kraja. U timu preduzeća svi/e imaju istu šansu za napredak, a različitog su nacionalnog i vjerskog porijekla, kao i raznolikih sposobnosti. Nedavno su zaposlili i osobu iz autističnog spektra. Ivana želi biti među prvima kada je u pitanju liječenje od trauma iz prošlosti, a kada govori o tome, prisjeća se svog strica Jurice koji je u ratu poginuo, a za kojeg je bila jako vezana. Ivanina hrabrost da procesu pomirenja i suočavanja s prošlošću pristupi na ljudski i iskren način je za divljenje. „Molim za oprost svih ljudi na koje je moj stric svjesno i nesvjesno tokom rata digao pušku u Bijelom Brdu kod Dervente prije nego što je poginuo.“ U znak pomirenja ona planira uskoro ratnim veteranima iz Dervente odnijeti čaja koji je proizveden u Bijelom Brdu.

Buđenje odgovornosti prema sebi i svojoj okolini

Tradicionalno se u našem regionu poljoprivreda smatra „muškim“ poslom, iako žene čine ogroman dio radne snage na selu. Ivanina inicijativa je dokaz da žene predstavljaju ogromnu pokretačku snagu brojnih aktivnosti na selu. „Dešavalo se da me ljudi pitaju ko je direktor firme, ili su komentarisali da će mi tata uskoro financijski propasti zbog projekta. Zbog vlastite ograničenosti nisu bili sposobni pomisliti da iza svega stojim ja, moja poslovna ideja, moj veliki kredit i isključivo moj rizik. Mi žene smo jake i izdržljive i imamo svoje kvalitete, kao što muškarci imaju svoje. Kad cijenimo upravo te kvalitete i uspijevamo ih uklopiti tako da nadograđujemo jedni/e druge, tada smo na najboljem putu ka uspjehu.“

Uprkos komplikovanoj administraciji i visokoj korupciji u zemlji, Ivanina firma uspješno raste. „Sljedeće godine, na proljeće 2019, planiramo sadnju dodatnih pet hektara, te uspostavljanje saradnje sa kvalitetnim proizvođačima širom BiH.“ Iako u projekt investira mnogo vremena, ona je pronašla ispunjenje. „Dopadali su mi se svi poslovi koje sam dosad radila, ali ni u jednom se nisam pronašla kao što sam se pronašla u onome što sam započela iz dubine srca. Maksimalno sam ispunjena, posebno kada na njivama radim sa timom i svakodnevno posmatram kako se sve razvija i raste.“ Privatne žrtve su velike – Ivana mnogo putuje, i ne uspijeva provoditi dovoljno vremena sa svojom obitelji u Austriji, kao i sa svojim partnerom. Ali sve to smatra dijelom procesa, koji već sada donosi rezultate. „Naše ljekobilje je dobilo vrhunske ocjene na fitosanitarnim analizama iz Njemačke, imamo mnogo potencijalnih kupaca čije potrebe još nismo uspjeli zadovoljiti jer postepeno proširujemo kapacitete, ljudi diljem Evrope obožavaju naš projekat, a nedavno su nas posjetili i potencijalni kupci iz Seattlea u Americi. No, ono što je najvažnije je da oživljavamo zemlju i ljude.“ Plan za budućnost je zdrav rast firme, a fokus će ostati na ljekobilju. „Naša vizija je da svaki pojedinac i pojedinka diljem BiH probude odgovornost u sebi i da počnu liječiti prvo sebe, a potom i svoju okolinu postupcima koji trebaju poštovati ljude i zemlju/prirodu. Da bi nam naša Bosna i Hercegovina porasla – organski.“