U znak sjećanja na Antoniju Nord

Kao borkinja za demokratiju i ljudska prava i duboko posvećena feministkinja, Antonie će nam jako nedostajati – i nama i mnogima drugima. Njena jasnoća i dosljednost učinile su je snažnim uzorom kako unutar Fondacije Heinrich Böll tako i izvan nje. Bila je vješta u pružanju orijentacije, sa strateškim osjećajem za politiku i snažnom emocionalnom svijesti i empatijom za ljude oko sebe. Antonie je dala značajan doprinos oblikovanju i razvoju rada Fondacije u svim ulogama koje je imala: kao voditeljica Odjela za Bliski istok i Sjevernu Afriku, tokom svog vremena kao direktorica ureda u Cape Townu, Južna Afrika, a posebno u posljednjih šest godina kao direktorica Međunarodnog odjela.

Antonie je bila strastvena prema međunarodnom radu Fondacije. Znala je da je snažna mreža odnosa između politike i civilnog društva ključna za zaštitu demokratije od njenih neprijatelja i za jačanje ljudskih i ženskih prava, te je koristila sva sredstva koja su joj bila na raspolaganju za održavanje i jačanje tih veza.

Kada se Antonie pridružila Fondaciji Heinrich Böll 2002. godine, Fondacija je postojala  tek pet godina. Na međunarodnoj razini Fondacija je bila zastupljena na 17 lokacija i na svim kontinentima; oko polovine njenih međunarodnih ureda nalazilo se na globalnom jugu. Politički je u tom razdoblju vladala potresenost zbog terorističkog napada al-Kaide na Sjedinjene Američke Države 11. septembra 2001. i sljedećih ratova koje je Zapad vodio u Afganistanu i Iraku – što su bili nepovoljni uslovi za jačanje demokratije i ljudskih prava. Ali crveno-zelena njemačka savezna vlada je u toj napetoj situaciji povećala ulaganja u razvojnu saradnju, što je i Fondaciji omogućilo proširenje međunarodnog rada. Od 2010. nadalje ta je dinamika dodatno potaknuta Arapskim proljećem.

S obzirom na njeno stručno znanje o procesima demokratizacije na afričkom kontinentu, Antonie je došla u pravo vrijeme u Fondaciju. Tada je bila jedina referentica za Afriku, odgovorna za međunarodne urede u Adis Abebi, Lagosu, Najrobiju i Kejptaunu. Vrlo brzo je unaprijedila konceptualni rad Fondacije na promicanju demokratije – konferencijama i publikacijama o različitim pristupima u zemljama u kojima je Fondacija bila prisutna, te zajedno sa zastupnicima i zastupnicama iz Stranke zelenih i međunarodnim partnerima i partnericama.

Procesi demokratizacije često su povezani sa sukobima, posebno kada vladajuće sile imaju interes isključiti konkurentske grupe iz političkog učešća i zadržati svoje privilegije. Kao strastvena feministkinja, Antonie je brzo postavila pitanje kakvu ulogu rodni odnosi igraju u tim procesima i kako bi Fondacija mogla pomoći u postizanju rodne ravnopravnosti i posebno osnažiti žene u njihovoj borbi za samoodređenje i demokratiju, čak i u ovim teškim uslovima.

Ali Antonijin rad nije samo pokazao njene impresivne analitičke vještine; također je naglasio njenu političku odlučnost. Došla je u Fondaciju kako bi dala konkretan doprinos mijenjanju svijeta.

Stoga ne čudi što se Antonie zainteresirala za mladu demokratiju Južne Afrike. Od 2006. do 2011. vodila je ured u Kejptaunu, gdje je ostvarila pionirski poduhvat za Fondaciju koordinirajući provođenje studija o učincima klimatskih promjena, problema koji tada još nije bio u fokusu političke pozornosti. Bila je ambiciozna u povezivanju rada Fondacije s radom organizacija civilnog društva, naučnoistraživačke zajednice i južnoafričkog parlamenta, stvarajući veze i gradeći mostove među njima. Također je rano prepoznala koliko je važno da Fondacija brani one koji su najprogonjeniji te je osigurala da prava LGBTQI+ osoba postanu sastavni dio programa podrške.

S časopisom Perspectives Africa Antonie je udahnula život svojoj ideji o pružanju platforme za afričke stručnjake i stručnjakinje koja bi pomogla da se njihovi glasovi više čuju unutar njemačke stručne zajednice. Njegov uspjeh proširio se i na druge regije. Ubrzo se serija časopisa Perspektive proširila na Aziju, Bliski istok, Latinsku Ameriku i Jugoistočnu Evropu. Odluku o prestanku izlaženja časopisa donijela je sama Antonie prije nekoliko godina, kada je, zbog razvoja događaja u online medijima i u prvim mjesecima pandemije bolesti COVID-19, shvatila da su potrebni novi formati. Svojom karakterističnom pozitivnošću i kreativnošću razvila je Böll.Global, seriju online diskusija, u kojima su učestvovali/e njemački/e i međunarodni/e stručnjaci i stručnjakinje, a koje su se u početku fokusirale na globalni utjecaj pandemije pokušavajući se suprotstaviti fizičkoj odvojenosti i osjećaju izolacije koji je ona izazivala.

Godine 2011. Antonie je preuzela dužnost direktorice Odjela za Sjevernu Afriku i Bliski istok, te je, s novim uredima u Tunisu i Rabatu, uspjela iskoristiti prilike koje je stvorilo Arapsko proljeće za pružanje podrške civilnom društvu i demokratizaciji.

Istovremeno, situacija u Siriji pod Bašarom al-Asadom kulminirala je. Asad je masovnim nasiljem ugušio isprva mirne demonstracije za reforme i provodio sve brutalniji obračun sa sirijskim stanovništvom i civilnim društvom. Antonie je bila dovoljno dalekovidna da prepozna kako je pravno procesuiranje kršenja ljudskih prava od Asadovog režima ključno za demokratsku budućnost. Njena nepokolebljiva podrška Evropskom centru za ustavna i ljudska prava (ECCHR) u Berlinu i sirijskim organizacijama za ljudska prava u egzilu u Njemačkoj i drugdje u Evropi pomogla je da se sirijski krvnici izvedu pred lice pravde i osude. Štaviše, u revolucionarnom sudskom postupku protiv predstavnika Asadovog režima u Koblenzu, Joumana Seif iz Evropskog centra za ustavna i ljudska prava uspjela je dokazati kako je režim sistematično uključivao seksualno nasilje kao oružje protiv žena, muškaraca i djece. Zahvaljujući njenim naporima, seksualno nasilje konačno je dodano na popis krivičnih prijava – pitanje za koje se Antonie također zalagala. 

Godine 2019. Antonie je preuzela upravljanje Međunarodnim odjelom Fondacije, gdje je sa svojom tipičnom energijom radila na razvoju struktura i unapređenju njenog rada. To je uključivalo Kompas za rodnu demokratiju i feminizam, koji utvrđuje rodnu strategiju za međunarodni rad Fondacije. Razvoj smjernica za zaštitu od seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja također je bio ključni prioritet za Antonie. Osnivanje kontaktne tačke za ta pitanja za Međunarodni odjel bio je još jedan primjer njenog pionirskog rada za Fondaciju.

Posljednjih godina pritisak na rad Fondacije i na partnere civilnog društva znatno je povećan u Njemačkoj i šire. U ranoj fazi Antonie je prepoznala uspon neliberalnih, desničarskih i autoritarnih snaga te razvijala moguće protustrategije. Igrala je ključnu ulogu u osiguravanju da Fondacija formira jedinicu u Briselu za pružanje podrške partnerima i partnericama u kriznim situacijama, a ako bi za njih postalo nemoguće obavljanje rada na terenu učinila bi sve što je u njenoj moći kako bi osigurala da se njihov rad može nastaviti u egzilu. S velikom solidarnošću i neumornim ličnim zalaganjem zauzimala se za partnere i partnerice koji su doživljavali progon.

Za nas je Antonie bila cijenjena savjetnica i osoba od povjerenja. Bila je neko ko je mogao inspirirati druge – svojim preciznim analizama i zaraznim humorom, sposobnošću da ostane hladne glave te iznimnom empatijom i solidarnošću s kolegama/kolegicama i partnerima/partnericama. Zbog lakoće i elegancije s kojima se suočavala s velikim i malim izazovima ponekad bismo zaboravili njenu disciplinu i upornost u borbi za naše vrijednosti, za snažan i učinkovit rad Fondacije u svijetu, a naposljetku i protiv vlastite bolesti.

Opraštamo se od nje s tugom i velikim poštovanjem i zahvalnošću za vrijeme koje smo proveli zajedno. Našu najdublju sućut upućujemo njenoj porodici, posebno suprugu i sinovima.

Fondacija Heinrich Böll mnogo duguje Antoniji Nord. U znak sjećanja na nju nastavit ćemo njen predani rad – s jasnom vizijom, srcem i dušom.

Imme Scholz, Jan Philipp Albrecht i Steffen Heizmann

Izvršni odbor i uprava Fondacije Heinrich Böll