Jugoistočna Europa: Pljačkanje Zapadnog Balkana

Milorad Dodik je stručnjak za napade na bosansku državu. Predsjednik Republike Srpske (RS) proteklih mjeseci gurao je bh. entitet u kojem dominiraju Srbi sve bliže secesiji. Državnim institucijama treba oduzeti moć; odluke najvišeg državnog suda trebalo bi da prestanu važiti u RS. Dodik je 9. januara otvorio ceremoniju povodom obilježavanja praznika koji je Ustavni sud BiH ranije proglasio neustavnim, a na svečanosti su učestvovale paravojne formacije i Putinovi Noćni vukovi. Secesija je glavni predmet Dodikove propagande, koja čak priziva ideju novog rata.

Za Dodika i njegovu stranku SNSD, nacionalističke težnje ovdje nikako nisu jedini interesi. Rukovodstvo bosanskih Srba koristi svoju poziciju vlasti prvenstveno kao unosan izvor prihoda. Članovi porodice i stranačke kolege godinama crpe sredstva iz državnih budžeta, i to bez posljedica u okviru domaćeg pravnog sistema.

Bosna i Hercegovina: Etnonacionalistički klanovi otimaju javne resurse

Uspješna priča Dodikovog sina Igora i kćerke Gorice je najbolji primjer. Postoje navodi njihove povezanosti s kompanijom Prointer, koja je posljednjih godina, prema istrazi Capitala, portala usmjerenog na poslovanje, sklapala javne ugovore u vrijednosti od oko 196 miliona konvertibilnih maraka. Dok Dodik svojim izjavama i postupcima (koji dobijaju veliki publicitet) više puta dovodi u pitanje postojanje bosanskohercegovačke države, on i njegova porodica zarađuju bogatstvo na javnim ugovorima s tom istom državom.

U nastojanju da ugase “pokroviteljsku mrežu” koja to omogućava, američke vlasti su krajem oktobra 2023. stavile Dodikovu djecu i njihove kompanije na listu sankcija. Prema Ivani Korajlić, koja vodi bosanskohercegovački ured Transparency Internationala, ove kompanije uživaju pokroviteljstvo javnih institucija, prije svega u Republici Srpskoj, i imaju virtuelni monopol u nekoliko područja.

Od Daytona, Bosnom i Hercegovinom politički i ekonomski dominiraju tri etnička bloka moći, koji su bili uključeni u ratne poslove i zločine prije potpisivanja mirovnog sporazuma. Poput Dodikovog SNSD-a, etnonacionalistički hrvatski HDZ i bošnjačka SDA pomagali su se unosnim državnim ugovorima. Teško da se dodjeljuje posao, a da jedan od ovih blokova ne odlučuje ko će ih dobiti. Etnički klanovi se ponašaju kao da su vlasnici države.

Politički i poslovni interesi

Sistematska eksploatacija je tako postala lajtmotiv političkog sistema u BiH. Obrazac je uvijek isti –  navodni „nacionalni“ interesi tri etnička bloka vezani su za privatne i stranačke poslove. Rezultat je uspješan poslovni model za uske krugove moći u jednoj od najsiromašnijih evropskih zemalja, a sve na štetu države i šire javnosti.

Klanovi su se pokazali prilično domišljatima kada je u pitanju pljačkanje resursa zemlje, a naročito provokativan primjer je krađa čitavih šuma, posebno u doba klimatskih promjena. Izračunato je da se iz bh. šuma svake godine ukrade dva miliona kubnih metara drva, kaže Anes Podić iz ekološke organizacije Eko Akcija iz Sarajeva. Naprimjer, krađa drva u blizini Pala na planini Jahorini, poznatoj kao mjesto održavanja sarajevskih Zimskih olimpijskih igara, može se vidjeti iz daljine. Ekolozi kažu da je uključenost visokih političara ono što počiniocima omogućava da prođu nekažnjeno i pored kriminalnih aktivnosti ovolikih razmjera.

Međutim, politički lideri Bosne i Hercegovine nisu jedini koji su uključeni u grabežljivu prekomjernu eksploataciju resursa zemlje. U tome sve više učestvuju i međunarodne korporacije. Naprimjer, Adriatic Metals Plc se priprema za velike rudarske aktivnosti u Varešu, malom planinskom gradu nedaleko od glavnog grada Sarajeva. Investicije te kompanije sa sjedištem u Londonu mjesecima su na meti kritika. Njihov projekat u Varešu bio je predmet otvorenog pisma koje je pet ekoloških grupa poslalo ambasadorima SAD-a, Velike Britanije i Norveške, koji su izrazili podršku planiranom rudarskom projektu, čak hvaleći njegovu „održivost“. Posmatrači na terenu imaju drugačiji stav – ekolozi koji su udružili snage u borbi protiv velikog projekta kažu da rudarski projekat, koji je daleko od održivosti, ugrožava predjele koji bi trebali dobiti zaštitu.

Zlatna groznica na štetu flore i faune

Šuma u Varešu i oko grada smatra se važnim staništem za divlje životinje, uključujući medvjede i vukove. Aktivisti se žale jer je drveće oboreno u šumi i ističu da su vlasti izmijenile postojeće planove namjene zemljišta u pripremi za rudarske aktivnosti. U tom smislu, površina šumskog zemljišta ugrožena projektom je veća nego što je planirana projektnom dokumentacijom, navodi profesor Samir Lemeš iz NVO Eko Forum Zenica. Primarni predmet Lemešove kritike je nedostatak transparentnosti u pogledu planiranih rudarskih aktivnosti. Zvanično, u planu je vađenje cinka, olova, barita i srebra.

Organizacije za zaštitu okoliša žale što će zajednica platiti visoku cijenu jer će biodiverzitet i priroda, uključujući zaštićenu netaknutu šumu, biti žrtvovani da bi se izvukle minerale sirovine. Profesor Dalibor Ballian sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu utvrdio je da su pripremni radovi na projektu već rezultirali odlaskom životinja iz regije. Izmijenjena je vegetacija i zagađena voda za piće, uključujući i izvor u neposrednoj blizini rudnika. „Ovo područje se pretvara u industrijsku pustinju“, upozorava stručnjak za šumarstvo.

U izvještaju međunarodno aktivne nevladine organizacije Bankwatch navodi se isti zaključak – 3.000 kvadratnih metara šume je „greškom“ iskrčeno na „pogrešnom mjestu“, navela je Pippa Gallopp iz nevladine organizacije. Bankwatch također kritikuje ulogu Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) u ovom projektu. EBRD je kupila dionice u rudarskoj kompaniji Adriatic Metals, ignorirajući pri tome dokumentirane ekološke probleme. Bankwatch ovo vidi kao jasno kršenje principa postavljenih u ekološkoj i socijalnoj politici EBRD-a.

Prilika za ogromnu zaradu

Sjaj prilike za ogromnu zaradu stavlja u sjenu sumnjive radnje. Kompanija Adriatic Metals je shvatila da su cijene dionica porasle za 750% od 2018. godine, prema Miningscout.de, informativnom portalu za investitore u rudarsku industriju. Uzbuđenje u vezi s mineralnim rudama je na vrhuncu, a međunarodne korporacije su namirisale unosne prilike i u drugim dijelovima Bosne. „Nevjerovatna količina zlata pronađena je duž rijeke Plive“, navedeno je na Miningscoutu početkom 2023. godine, uz sljedeću napomenu: „Na Balkanu vlada zlatna groznica.“ Zemlje na Balkanu postaju nova žarišta sirovina, objavio je ovaj portal.

U međuvremenu, malo ko sluša pozive ekologa za poštivanje međunarodnih konvencija o zaštiti prirode i okoliša. Aktivisti u BiH pričaju o posjetama stranih diplomata koji šalju jasnu poruku da su kritike velikih projekata koji se planiraju, poput onog u Varešu, nepoželjne. U jesen 2023. godine Biro Bernske konvencije zatražio je od bh. vlasti da obustave aktivnosti u Varešu sve dok žalba ekoloških aktivista ne dobije sudsku ocjenu, što je Adriatic Metals jednostavno ignorirao.

Svakako, predstavnici zapadnih država, koji u drugim kontekstima nerijetko kritiziraju korumpirane strukture u zemlji i redovno pozivaju na mjere za borbu protiv korupcije, sada, kada se radi o traženim resursima, udružuju se s lokalnim, a nerijetko korumpiranim političarima. Bosna i Hercegovina je zauzela 100. mjesto na Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2022. godinu – u rangu s Malavijem i Sijera Leoneom.

Uspavani bosanski gradić Vareš samo je jedno od mnogih mjesta koje je zapelo za oko kompanijama, prvenstveno evropskim. Za to postoje razlozi. Naime, u martu 2023. godine, Evropska komisija je objavila svoj prijedlog Akta o kritičnim sirovinama, koji ima za cilj da pomogne u osiguravanju opskrbe sirovinama važnim za lance opskrbe i proizvodne procese. Brisel traži veću autonomiju u vađenju sirovina i prije svega smanjenje ovisnosti EU o Kini u ovom sektoru.

Žrtvuje li EU Balkan na pragu dekarbonizacije?

Strateško prestrojavanje Evropske unije već ima dalekosežne negativne posljedice na zemlje jugoistočne Evrope. Osim štete koju čini okolišu, vađenje metala predstavlja ozbiljne rizike za lokalne zajednice. Činjenica da su izvađene sirovine namijenjene korištenju u tranziciji na mobilnost koja je prihvatljivija za klimu ne čini to manje neprikladnim. Portal Balkan Green Energy News ukazao je na ovu kontradikciju još u ljeto 2022. godine, postavljajući pitanje: „Hoće li EU žrtvovati Balkan kako bi osigurala resurse za svoju energetsku tranziciju?“

Ekolog Lemeš sumnja da litij takođe igra ulogu u vareškom projektu, iako to nikada nije zvanično potvrđeno. Litij se koristi u proizvodnji automobilskih baterija, tako da je potražnja za vrijednim materijalom naglo porasla s razvojem e-mobilnosti. Do sada je vađenje litija bilo najučestalije u Australiji, Čileu, Kini i Argentini, zemljama koje imaju najveće poznate rezerve litija. Sada su u centru pažnje do sada neiskorištene rezerve na Balkanu.

Kritike dvostrukih standarda koje primjenjuje Zapad sada su sve glasnije u Bosni. Dok se o zaštiti okoliša i biodiverziteta naširoko piše u EU, mnogi na Balkanu imaju utisak da investitori iz EU, kada se radi o ovim pitanjima, rado zažmire ne samo na jedno, već na oba oka. Svakako, slabo razvijene demokratske strukture u balkanskim državama i ključni politički igrači tih zemalja, čiji je interes za pitanja zaštite okoliša beskonačno mali, olakšavaju zapadnim akterima da ostvare svoje ekonomske interese.

Srbija: Autokrat i rezerve litija

Glad zapadnih aktera za sirovinama donekle rasvjetljava i nedavne diplomatske nesporazume u jeku agresije Rusije na Ukrajinu. Naime, predstavnici SAD i EU zauzeli su izuzetno blag stav prema ponašanju predsjednika Aleksandra Vučića u Beogradu, uprkos kontinuiranoj politici destabilizacije koju vodi Srbija, odani partner Moskve. Posmatrači OSCE-a su izvijestili da su Parlamentarni izbori u Srbiji u decembru 2023. bili obilježeni masovnim zastrašivanjem i pristrasnim medijskim izvještavanjem, ali i da je bilo zapanjujuće malo kritika iz EU po ovom pitanju.

Ovo još više iznenađuje s obzirom na to da predsjednik Vučić svojom doktrinom „srpskog svijeta“, koja predviđa ujedinjenje svih Srba u jednoj zemlji, dovodi u opasnost multietničke susjedne države, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, i time prijeti da poremeti postojeći mir i red.

Međutim, američke diplomate i dalje hvale Vučića kao „dobrog partnera“. U Washingtonu i Briselu se oprezno zanemaruje to što je Beograd tajno podsticao nasilje na sjeveru Kosova, što su srpske snage otele tri kosovska policajca na teritoriji Kosova i što je Srbija bila umiješana u teroristički napad koji je rezultirao smrću još jednog kosovskog oficira. Politička kalkulacija koja stoji iza stava SAD i EU je da bi bilo veoma poželjno izvući Vučića iz zagrljaja Moskve. To je nezvanično objašnjenje za kontinuiranu politiku smirivanja. Međutim, postoje naznake da su tu uključena i neka vrlo različita razmišljanja.

Dolina Jadra – jedan od najvećih rudnika litija u Evropi?

Srbija ima agresivnu vanjsku politiku prema svojim susjedima, ali ima i nešto drugo – litij. Stručnjaci procjenjuju da se u toj zemlji nalazi oko 1,3 posto svjetskih rezervi litija. Korporacija Rio Tinto planira otvoriti jedan od najvećih evropskih rudnika litija u dolini Jadra u zapadnoj Srbiji. Reputacija ove anglo-australske rudarske multinacionalne kompanije je prilično narušena. Globalno aktivni rudarski gigant je već više puta pokazao da mu okoliš i kulturno naslijeđe ništa ne znače.

I u dolini Jadra naučnici, ekolozi i predstavnici opozicije u Srbiji godinama upozoravaju na vjerovatnoću dugotrajnog oštećenja poljoprivrednog zemljišta i toksičnog zagađenja rijeka Drine i Save, koje vodom snabdijevaju oko 2,5 miliona stanovnika.

Kao što to često biva, nema potpune transparentnosti u pogledu toga kako je došlo do dogovora između grupe Rio Tinto i rukovodstva Srbije. Međutim, u zimu 2021/2022. godine, ogromni protesti, na kojima su desetine hiljada ljudi širom Srbije sedmicama blokirale ulice i autoputeve, primorali su režim u Beogradu, koji je sve autokratskiji u svojoj unutrašnjoj politici, da stavi projekat na čekanje.

Ipak, čini se vrlo mogućim da će projekat iskopavanja litija u nekom trenutku biti nastavljen jer predsjednik Vučić sada svoju odluku da ga zaustavi opisuje kao veliku grešku. U međuvremenu, Rio Tinto još uvijek kupuje zemljište.

Novi oblik kolonizacije?

Uprkos ogromnom otporu projektu iskopavanja litija, uprkos jasnim i logičnim argumentima protivnika projekta, i Evropska komisija nastavlja snažno podržavati projekat rudarenja u dolini Jadra. U septembru 2023. godine, Komisija i rukovodstvo u Beogradu potpisali su „pismo namjere“ za pokretanje strateškog partnerstva za eksploataciju kritičnih sirovina, uključujući litij. Njemačka vlada također već duže vrijeme jasno ističe svoj interes za planirane rudarske aktivnosti. Angela Merkel, koja je održavala bliske kontakte s Vučićem još dok je bila kancelar, nije ostavila nikakvu sumnju u interes Njemačke za bogatim rezervama litija u Srbiji. Ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock također je nedavno istakla važnost litija.

U tom kontekstu, čini se važnim spomenuti i uspostavljanje „institucionalnog partnerstva s ciljem jačanja industrijske strategije u skladu s Evropskim zelenim dogovorom iz 2020. godine i istovremeno jačanja lanaca nabavke“, kako je otkrio austrijski dnevni list Der Standard. Doprinos Berlina u ovoj saradnji je imenovanje njemačkog savetnika direktno u Kancelariju predsjednika u Beogradu. Prema izvještaju Le Mondea, Rio Tinto je također uspostavio kontakte s njemačkim ministarstvom ekonomije te kompanijama VW i Daimler. Međutim, kreatori politike u Berlinu ne pokazuju u potpunosti svoje karte kada su u pitanju dogovori s Beogradom vezani za litij.

Protivnici obustavljenog projekta u dolini Jadra planiraju nastaviti borbu. Srbijanska aktivistkinja Bojana Novaković putem svog Twitter naloga poziva ljude širom svijeta da ospore narative koji opravdavaju uništavanje prirode, plodne zemlje i autohtonog stanovništva u ime „zelene tranzicije“. Novaković je početkom septembra 2023. godine pozvala Evropski parlament da „prestane prodavati prirodu i ljude“, što je direktna kritika Akta o kritičnim sirovinama. Ona poziva na zaštitu ljudskih prava i autohtonih zajednica i sprečavanje direktnih ekoloških katastrofa.

Sve glasnija optužba koju iznose ekološki aktivisti je da se EU na Balkanu ponaša licemjerno. Visokotoksični proizvodni kapaciteti premješteni su u siromašne zemlje, čime se ekološki problemi de facto izvoze u te zemlje. Tihomir Dakić, koji vodi Centar za životnu sredinu u bh. gradu Banja Luci, ovako opisuje situaciju: „Ovo što imamo je novi oblik kolonizacije“.

Dakić ocjenjuje da je manjak transparentnosti u vezi s dodjelom koncesija za ekološki štetnu eksploataciju resursa neprihvatljiv, a neprihvatljiva je i otvorena saradnja međunarodnih kompanija i državnih aktera s nedemokratskim snagama, snagama koje je i sama međunarodna zajednica više puta ocijenila kao korumpirane. Ovaj ekolog je siguran u jedno: investitori sa Zapada su čvrsto usmjereni na Balkan i njegove još neiskorištene resurse, upravo zbog neliberalnih struktura moći koje tamo vladaju.

Albanija: Avioni u prirodnom rezervatu

Kontroverznih projekata ima i u drugim balkanskim zemljama. Iako su ekološki aktivisti u Albaniji nedavno mogli proslaviti značajan uspjeh, kada je rijeka Vjosa, sa svojim jedinstvenim ekosistemom, proglašena nacionalnim parkom, njihova bitka je daleko od pobjede. Aerodrom se gradi u blizini lučkog grada Vlore nedaleko od delte Vjose, iako se ovo područje smatra jednim od najvećih ekosistema u mediteranskoj regiji. To je stanište za više od 220 vrsta ptica, uključujući supove, flamingose i pelikane koji migriraju duž jadranskog puta preleta, a raj je i za gmazove. Protivnici izgradnje aerodroma nemaju sumnji – projekat velikih razmjera, koji se prostire na 34.000 kvadratnih metara, zauvijek bi uništio krajolik koji je očigledno vrijedan zaštite. Gabriel Schwaderer, direktor Euronatura, ekološke organizacije aktivne u cijeloj Evropi, ističe da bi avioni koji koriste aerodrom letjeli upravo kroz zaštitnu zonu.

Rukovodstvu u Tirani nije stalo. Albanski premijer Edi Rama vrlo jasno izražava podršku planovima. Ovo je još jedan slučaj u kojem se ekolozi žale na prljave trikove nadležnih u vezi s dodjelom koncesije. Granice zaštićenog rezervata su ponovo iscrtane kako bi se isključilo mjesto planiranog aerodroma. Komisija EU sada je prepoznala i da projekat krši nacionalno i međunarodno pravo, a u septembru 2023. godine Upravni odbor Bernske konvencije pozvao je albansku vladu da zaustavi izgradnju aerodroma.

Nezakonit projekat – uključen je i aerodrom u Minhenu

Jedan posebno težak aspekt ovog kontroverznog projekta je da je jedna od uključenih kompanija podružnica Flughafen München GmbH, kompanije koja upravlja aerodromom u Minhenu. Uključivanje državnog preduzeća je „izuzetno problematično“, smatra Euronatur, koji je pozvao na hitno povlačenje podružnice (Munich Airport International GmbH) iz projekta.

Međutim, aerodrom nije jedini zabrinjavajući projekat u Albaniji. Albanska vlada planira izgradnju LNG terminala sjeverno od lučkog grada Vlore u saradnji s američkim korporacijama ExxonMobil i Excelerate Energy. To bi omogućilo distribuciju velikih količina tečnog gasa širom Evrope. Izvršni direktor kompanije Excelerate Steven Kobos objašnjava da bi terminal na albanskoj obali mogao povećati energetsku sigurnost ne samo Albanije već i Italije, Bugarske i drugih zemalja EU.

Planirani LNG terminal opustošio bi zeleni zaljev Vlore kao rekreativno područje, navodi aktivista za zaštitu okoliša Lavdosh Ferruni. Planirani plinski terminal udaljen je samo nekoliko metara od bujne šume s netaknutim plažama, a nalazi se i nedaleko od Nacionalnog parka Vjosa-Narta. Prema Ferruniju, građevinska pomama na albanskoj obali već postaje ogromna, a sada će LNG terminal koji planiraju američke korporacije uništiti i posljednji preostali komad zelenila. Ferruni i drugi aktivisti su stoga podnijeli tužbu u nadi da se uništavanje priobalnog okoliša ipak može zaustaviti.

Kako bi spriječila buduće sudske sporove, vlada Edija Rame pokušava eliminirati „restriktivne“ granice povezane sa zaštitom prirode. Posljednjih dana 2023. godine, nabrzinu je usvojen skupštinski zakon kojim bi se odluke o eksploataciji zaštićenih rezervata izbacile iz nadležnosti demokratske kontrole. Ovlaštenje za odobravanje bilo bi dodijeljeno Nacionalnom teritorijalnom savjetu, organu izvršne vlasti na čijem čelu bi bio sam premijer. Ekolozi vide ovaj manevar kao jasan pokušaj da se zaštićena područja otvore za intenzivan razvoj u sektoru sive infrastrukture.

Crna Gora: Uski krugovi, pohlepa i ekocid

Dvije stvari gotovo da ne poznaju granice: škrtost investitora i spremnost lokalnih političara na Balkanu da ignoriraju odgovornost koju treba da imaju za jedinstvenu prirodu i bogat biodiverzitet svojih regija. I u Crnoj Gori neobuzdana građevinska pomama već godinama uništava pejzaže i gradove. Nekada zeleni budvanski brežuljci zatrpani su betonom, a stambeni blokovi se prostiru dokle pogled seže.

Jedan od najvećih ekoloških grijeha bez sumnje je crnogorska dionica autoputa Bar–Boljare, koju je najvećim dijelom izgradila China Road and Bridge Corporation (CRBC). Tokom izgradnje autoputa, započete 2015. godine, devastiran je kilometarski dio rijeke Tare pod zaštitom UNESCO-a. Tara se smatra jednom od najljepših divljih rijeka Evrope. Njeno korito je uništeno, a biodiverzitet na tom području pretrpio je trajnu štetu. Ekolozi su godinama upozoravali na opasnosti koje predstavlja gradnja, ali nisu mogli spriječiti ono što se sada naziva ekocidom. Iz Agencije za zaštitu životne sredine Crne Gore potvrdili su početkom 2024. godine da šteta još nije sanirana.

Ovo je još jedan slučaj projekta za koji su političari na najvišem nivou dali zeleno svjetlo. Ugovor s kompanijom China Road and Bridge nastao je iz tajnih poslova između kineske kompanije i dugogodišnjeg premijera Mila Đukanovića, koji, prema informacijama otkrivenim u sadržaju “Pandorinih papira“, drži velike količine novca u mreži fiktivnih kompanija. Kompanija China Road and Bridge Corporation indirektno je pod kontrolom kineske države. Detalji ugovora još uvijek su uglavnom nepoznati.

Prema ocjeni Gudrun Steinacker, bivše ambasadorice Njemačke u Crnoj Gori, obrazac koji leži u osnovi „partnerstava“ ove vrste s balkanskim „snagatorima“ je uvijek isti: „Postoji klasičan oblik zarobljavanja države: čovjek i njegova porodica, uski krug oko tog čovjeka, politička stranka, kontrola državnog aparata. Dodajte klijentelizam i država je najveći poslodavac. Zatim nedostatak transparentnosti na svim nivoima i fasada ustavne države.” Postoji još jedan element koji ne smijemo zaboraviti: globalno aktivne kompanije i države koje žele profitirati od struktura ove vrste. Netransparentnim i nezakonitim ulaganjima doprinose gubitku vjerodostojnosti, prije svega, Zapada.

Neprihvatljivo je da se ekološki standardi koji su nezaobilazni u EU više ne primjenjuju na udaljenosti od samo jedan do dva sata leta avionom. Dobar savjet za Brisel je da usvoji jaču korektivnu ulogu u budućnosti i da osigura stručnu i stalnu podršku aktivistima za zaštitu okoliša na terenu. O primjeni međunarodnih konvencija za zaštitu flore i faune ne bi trebalo pregovarati ni u jugoistočnoj Evropi, niti bilo gdje drugo.