Ko ne shvata ulogu civilnog društva

Teaser Image Caption
Pori Pride 2013

Ko ne shvata ulogu civilnog društva

U Bosni i Hercegovini se nerjetko dešava to da sa različitih strana dođe različito tumačenje šta organizacije civilnog društva treba da (ne)rade ali i koliko i šta rade, da li je taj rad opravdan, ko su čiji plaćenici i koja je stvarna svrha.

Tako se desi, naričito kada nadležne vlasti u BiH osjete da bi organizacije civilnog društva mogle reagovati na određena kršenja ljudskih prava i nepravilnosti i nezakonitosti u radu pojedinaca i institucija. U takvim situacijama pojedinci se ne ustručavaju da izađu pred kamere i javnost pa neutemeljeno govore o kako su organizacije „soroševi plaćenici“ i da formiraju crne liste organizacija koje će ukloniti i na taj ih način u svakom smislu diskredituju.

Ta metoda zastršivanja postala je ustaljena ali i nedovoljna pa su onda radili na izmjeni zakona da ograniče pravo okupljanja i izražavanja stavova i javno i privatno.

Pored metoda zastrašivanja, ograničavanja i derogiranja rada organizacija civilnog društva desi se i to da nam pojedinci/ke iz zakonodavne vlasti sugeriraju u šta nipošto ne smijemo da se mješamo kada je posrijedi naš rad i djelovanje.

Prije nekoliko dana u Paramentarnoj skupštini BiH, na tematskoj sjednici na kojoj se raspravljalo o pitanju položaja i prava LGBTI osoba u BiH, jedan od delegata osjećao se pozvanim da upozori pojedine organizacije civilnog društva šta nipošto ne smiju da rade. U kontekstu elaboriranja šta nam nije dozvoljeno delegat navodi da nam daje prijateljski savjet da se nastavimo baviti pitanjima ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, LGBTI prava i čega god nadalje u toj oblasti radimo ali da se ne mješamo u „politička pitanja“. Naime, zamjerava nam delegat da nipošto ne smijemo zauzimati političke stavove npr. po pitanju zastava Herceg Bosne koje su na dan osnivanja iste okačene po gradu Mostaru. U ta politička pitanja kako on kaže se ne trebamo mješati te biti potpisnici/e saopštenja koji/e izražavaju svoj politički stav.

Kako je u BiH društvo kao takvo ne postoji jer teško da možemo govoriti o društvu ukoliko smo samo zajednica ljudi koji žive na istom teritoriju a koji nemaju stav o zajedničkim vrijednostima, kao naprimjer da ista osoba ne može biti i heroj i zločinac, ovakve izjave pojedinih zvaničnika ne iznenađuju. 

I dok tako pojedinci/ke u svim državnim tijelima otvaraju vrata za razgovor i unaprjeđenje kako ljudskih prava, vladavine prava i funkcionisanja institucija ali i razgovora o svim „političkim temama“, drugi ih zatvaraju.

 Pitanje je kako ćemo se nadalje izboriti da objasnimo koji su postulati demokratije i zašto je upravo civilno društvo jedan od glavnih stubova očuvanja demokratskih vrijednosti. Dvostran je proces borbe na frontu koja je svrha postojanja civilnog društva i rada na unaprjeđenju prava svih građana/ki. Nadati je se da to nije borba sa vjetrenjačama.