Hronologija sužavanja prostora za rad organizacija civilnog društva u Republici Srpskoj
Pravo na javno okupljanje i slobodno iznošenje mišljenja predstavljaju osnovne indikatore političke „demokratičnosti“ jednog društva. Kad iscrpe sve druge metode (sastanci i pregovori sa zvaničnicima, pisanje žalbi, sudski procesi), šta građanima i građankama drugo ostaje do li da izađu na ulicu i na taj način iskažu svoje stavove, nezadovoljstvo, zahtjeve i/ili očekivanja. Posljednjih godina u Bosni i Hercegovini primjetni su trendovi kojima se građanima pokušava osporiti i ograničiti pravo na javno okupljanje i slobodu izražavanja.
U ovom tekstu osvrnućemo se na tri događaja, naizgled međusobno nepovezana, koja se mogu posmatrati kao početak nečega što danas imenujemo sintaksom sužavanje prostora za rad organizacija civilnog društva u Republici Srpskoj.
Prvi je počeo u maju 2012. godine. Tog proljeća, u Banjaluci, više stotina građana i građanki ustalo je protiv rušenja parka u centru grada, poznatog kao „Picin park“. Građani su od gradskih i entitetskih vlasti tražili da obustave uništavanje parka i izgradnju poslovnog objekta na ovoj zelenoj površini, dok god ne bude javno objavljena sva dokumentacija koja se tiče usvajanja regulacionog plana, ugovora o prodaji i izdavanja dozvole za građenje firmi Grand trejd. Do danas nije objavljena kompletna dokumentacija u vezi sa prodajom ove zelene površine u centru grada na kojoj je nikla višespratna poslovna zgrada. U međuvremenu, vlasnik firme Grand trejd Mile Radišić, koji se dovodi u kumovsku vezu sa predsjednikom RS Miloradom Dodikom, pravosnažno je osuđen na tri godine zatvora zbog malverzacija sa akcijama banjalučke "Medicinske elektronike". Radišić je bio u bjekstvu u Srbiji, a onda se sam, u novembru 2015. godine, ušetao u KPZ Tunjice da odsluži zatvorsku kaznu.
Okupljanja i protestne šetnje građana su trajala mjesecima. Šetnje su izabrane kao izraz političke borbe i otpora protiv samovolje političara, nepotizma, kriminala, rasprodaje javnih dobara i bahatog odnosa vlasti prema ekonomskim, socijalnim i ekološkim potrebama i pravima građanki i građana. Šetnje su simbolisale i borbu građana na slobodno iznošenje svog mišljenja, na bilo kom mjestu i u bilo koje vrijeme, bez straha i javno[1].
No, ono što je bilo novina za vlast i što je protestnim šetnjama dalo jednu potpuno novu dimenziju bila je činjenica da protesti nisu imali vođstvo, da nisu bili organizovani iz nekog centra, da nisu imali partijsku etiketu i da su u njihovom organizovanju ključnu ulogu odigrale društvene mreže, prije svega Facebook!
Ove činjenice bile su uvod u zakonske intervencije vlasti čiji cilj je bio onemogućiti ovakva masovna i kontinuirana okupljanja i javne izlijeve nezadovoljstva građana i građanki.
Parka više nema, a u nedavno izgrađenu poslovnu zgradu useljava kompanija m:tel.
Inicijativa „Park je naš“ je ovu odluku m:tela, odnosno Telekoma Srbije, ocijenila kao „sramnu podršku kriminalu koji razara društvo u RS i BiH“, a o svemu su, u februaru ove godine, obavijestili Narodnu skupštinu Srbije i predsjednika Vlade Srbije[2].
Crna lista NVO-a
Drugi događaj bitan za hronologiju sužavanja prostora za rad civilnog društva u RS se odigrao u februaru 2014. godine kada je na zvaničnoj stranici Saveza nezavisnih socijaldemokrata, vladajuće partije u RS-u, objavljena publikacija „Rušenje Republike Srpske – teorija i tehnologija prevrata“ u kojoj je objavljena tzv. „crna lista“[3]nevladinih organizacija i pojedinaca, navodnih rušitelja ustavnog poretka RS. Publikacija je objavljena nedugo nakon mirne protestne šetnje koju su u februaru 2014., organizovali Helsinški parlament građana Banjaluka i Oštra nula u znak solidarnosti sa radnicima i građanima Federacije BiH koji su bili ustali u odbranu svojih prava na rad, platu i dostojanstven život.
I opet, mirna protesna šetnja bila je spontano organizovana putem društvene mreže Facebook.
I stižemo do trećeg događaja ovaploćenog u usvajanju Zakona o javnom redu i miru u Republici Srpskoj (2015). Njime je proširena definicija „javnog mjesta“ i na društvene mreže, što otvara prostor za procesuiranje ili kažnjavanje odredjenog djelovanja ili iskazivanja stavova („uznemiravajućih sadržaja“) i on-line! Zakon je usvojen i pored protivljenja domaće i međunarodne javnosti i skretanja pažnje da predloženi zakon nije u skladu sa Ustavom BiH i međunarodnim standardima, prije svega sa članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, i da se njime opasno dovodi u pitanje pravo na slobodu mišljenja i izražavanja.
Nije slučajno da su kreatori zakona proširili definiciju javnog mjesta i na društvene mreže, jer se pokazalo da su danas upravo društvene mreže kanali koji se koriste za artikulisanje i širenje informacija, koje vlasti teško mogu kontrolisati i pratiti.
Nakon ovog, uslijedio je novi udar na civilno društvo u vidu pokušaja predlaganja nacrta Zakona o javnom okupljanju RS-a i nacrta Zakona o javnosti rada neprofitnih organizacija u RS.
Zakon: Šta znače „red“ i „mir“?
Naime, nacrt Zakona o javnom okupljanju predviđao je protestovanje “u smjenama” (od 08.00 do 14.00 časova i od 18.00 do 23.00), kao i to da javni skup može trajati najduže tri sata, za razliku od “javnog skupa sportske prirode” koji se može održati bez vremenskog ograničenja! I neke druge odredbe predloženog nacrta su bile vrlo proizvoljne ili nejasne, što se, sve skupa, moglo tumačiti samo kao pokušaj da se dodatno onemogući građanski aktivizam i djelovanje udruženja građana, pojedinaca, neformalnih grupa, koji, putem javnih okupljanja ili protesta, javno kritikuju vlasti i ukazuju na postojeće probleme u društvu.
S druge strane, nacrt Zakona o javnosti rada neprofitnih organizacija predviđao je obilježavanje organizacija koje primaju strane donacije kao “službenika stranih subjekata”, stavljanje njihovog rada pod punu kontrolu Vlade RS i zabranu sprovođenja političkih aktivnosti, pri čemu je “politička aktivnosti”, članom 2 stav 7. predloženog nacrta, bila definisana kao “svaka aktivnost prema organima, institucijama ili izabranim predstavnicima RS u pogledu formulisanja usvajanja ili izmjene propisa i politike RS ili u pogledu političkog i javnog interesa“?!
Iako ovi nacrti nisu usvojeni, jasno je da je njihov cilj, u paketu sa Zakonom o javnom redu i miru RS, bio suziti prostor za rad i djelovanje organizacija civilnog društva.
Dodajmo ovome i onemogućavanje drugih građanskih inicijativa koje su se javile u posljednje dvije godine u RS, kao što su Rekreativna zona Banjaluka i Građanska inicijativa za Borik. Posljednja je za samo par dana skupila više od 5000 potpisa građana koji se protive odluci gradskih vlasti da se na mjestu dječijeg igrališta u naselju Borik izgradi vjerski objekat, odnosno crkva. No, Skupština grada Banjaluke odbacila je prijedlog Građanske inicijative za Borik, kojim se traži da se javna zelena površina i dječje igralište sačuvaju od uništenja. Ovakvu odluku Skupštine poništio je Vrhovni sud RS! Međutim, do danas prijedlog Građanske inicijative nije ponovo stavljen na dnevni red lokalne skupštine.
Rekreativna zona se bori za izletište Šehitluci (Banj brda) bez automobila i u tu svrhu su organizovali brojne akcije, ali uprkos svemu, gradske vlasti ne odustaju od otvaranja saobraćaja na ovoj lokaciji koju dnevno posjeti više desetina građana i građanki. Neodustajanje gradskih vlasti od ovog nauma, dovodi se u vezu sa otvaranjem restorana “Novak” na Banj brdu i nečijim ličnim, partijskim interesima. Bilo kako bilo, i na ovaj način se građanima i građankama pokušava uskratiti mjesto gdje se sastaju, druže, provode slobodno vrijeme i pričaju!
Dodajmo ovome i nedavno usvajanje Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima RS, u aprilu 2016., a kojim se, prema navodima opozicionih partija, stvara pravni okvir za povećanje represije, prisluškivanje, privođenja i smanjenja sloboda i prava građana garantovanih Ustavom.
Opozicione stranke tvrde da zakon nije u potpunosti usklađen sa pravnom stečevinom EU[4], da se njime krše drugi zakoni i na državnom i entitetskom nivou, među kojima i Krivični zakon RS-a, te derogira saradnja s državnim sigurnosnim agencijama i pravosudnim institucijama u BiH.
Jedna od osnovnih primbjedbi se tiče povećanja ovlaštenja, odnosno kontrole predsjednika RS nad policijom, te proširanje ovlaštenja policije.
U RS-u nema mjesta za Evropsku konvenciju o ljudskim pravima
I za kraj, pomenimo i dva protesna mitinga koja su 14. maja 2016, skoro u isto vrijeme, održana u Banjaluci. Jedan je organizovala vladajuća koalicija na Trgu Krajine pod nazivom “Srcem za Srpsku – Stop izdaji”, a drugi opozicione stranke, jedan kilometar dalje, u parku Mladen Stojanović”, pod nazivom “Oslobodimo Srpsku”. Održavanje ova dva mitinga pratile su višednevne tenzije, najave sukoba, izjave o “stranim elementima” koji pokušavaju destabilizovati Republiku Srpsku, te ujudurma oko izdavanja dozvola za održavanje protesnih mitinga. Ispostavilo se da je prostor na Trgu Krajine od 14. maja do 5. juna zakupio SNSD, vladajuća partija u RS, te se opozicija morala zadovoljiti parkom (jednim od rijetkih preostalih u gradu), što je još jedna potvrda da kriterijumi za davanje dozvola za javna okupljanja ne važe isto za sve.
Ni po čemu spektakularnom neće se pamtiti protesti u Banjaluci održani 14.maja, osim po nevjerovatno velikim mjerama obezbjedjenja, “gostovanju” Sonje Karadžić na opozicionom i Darka Mladića na mitingu vladajuće koalicije i skoro potpunoj blokadi šireg centra grada u kojem ništa nije radilo.
Kafići su bili zatvoreni, u prodavnicama je bilo zabranjeno prodavanje alkoholnih pića, gradski i prigradski saobraćaj je bio otežan, a pripadnici policije bili su prisutni svugdje. Jedan od njihovih zadataka bio je spriječiti da se protestanti jednog i drugog skupa susretnu. Bilo kako bilo, miting i kontramiting, kako su ih mediji nazvali, otvorili su pitanja – da li je, možda, bilo potrebno demonstrirati spremnost policijskih snaga da odlučno odgovore na sve potencijalne prijetnje ustavnom poretku i stabilnosti RS, i drugo koje se tiče kriterijuma za davanje dozvola za održavanje javnih skupova.
[1] Deklaracije inicijative „Park je naš“: http://www.6yka.com/novost/28065/deklaracija-inicijative-park-je-nas
[2] Više o posjeti inicijative „Park je naš“ Beogradu na: http://www.rtvbn.com/374821/Inicijativa-Park-je-nas-i-u-Beogradu
[3] „Crna lista“ je predstavljala opasno etiketiranje i poziv na linč neistomišljenika vlasti u RS. Na crnoj listi su se, pored nekih medija i nezavisnih političkih i ekonomskih analitičara našle i organizacije civilnog društva: Transparency International, Helsinški parlament građana Banje Luke, Slobodna Republika, Centar za informativnu dekontaminaciju mladih BUKA, GEA Centar za istraživanja i studije, Inicijativa mladih za ljudska prava i Udruženje veterana Republike Srpske.